Blog.hr

Vijesti s bloga

pon

06/24

Odbacivanje filmskog negativa?

Iako klasična fotografija, koja kao medij koristi film, odnosno filmski negativ, u zadnje vrijeme doživljava svojevrsnu renesansu, jer pripadnici mlađih generacija (koje su započele svoj fotografski put na digitaliji) pokazuju zanimanje za snimanje na film, počeo se događati trend u kojem pojedinci koji snimaju na film, dostave film na razvijanje u foto-studio, traže skeniranje negativa kako bi imali digitalni verziju fotografije, i zatim iz foto studija "podignu" (ili zatraže dostavu) samo digitalnih skenove negativa, dok negativ ostave u foto-studiju "jer im više ne treba", napisao je Toco.

pon

06/24

Ostalo je ostalo...

Moram vam nešto šapnuti,napokon sam ponovno srela čovjeka po kojem je nastao moj ciklus: Pronađeni čovjek!
Ciklus je to koji je nastao prije više od pet godina.Tada sam bila neka sasvim druga ja,mala,slomljena,krhka,puna nada i vjere,ali odsutna,bila sam odsutna iz vlastitog života,jer živjela sam u nekim etapama,malo lijevo,malo desno,malo u sredini,ali nikad sto posto sebe,a onda,onda sam shvatila da sam sprema na sve i da je sve to što ja mogu i da ne trebam ničiju dozvolu.
Pa sam eto sada postala Daniela, ali Daniela koja je svoja sva.

ned

06/24

Smislene slučajnosti

Kad smo kupili automobil u Njemačkoj, išli smo prvi put sami za domaju.

Običaj nam je da idemo rano spavati, zatim ustanemo u 1 sat i krećemo. Obavezno u sredini tjedna da izbjegnemo gužve. Treba nam 13 sati do cilja.

Prvi put trebamo kupiti vinjete za Austriju i Sloveniju. Diktira muž registraciju, diktira zaposlenik na benzinskoj još jednom da provjeri.

Prošli lijepo Austriju.
Tik na ulasku iz Slovenije, zaustavljaju nas.
Pregledavaju dokumente i vinjetu.
Nije valjana.
Dvije brojke zamijenjene.
Kazna za vožnju bez vinjete u Sloveniji je 300 €.
Službenik je rekao neka ovaj put kupimo samo ponovno vinjetu na licu mjesta i neka drugi put budemo pažljiviji, piše Galaksija.

čet

06/24

Šestošenje

6.6.2004. (2+4=6), datum prvog posta na ovom blogu. Jutros sam preletio malo preko postova prve dvije godine, prepoznao sam koliko se ogorčenosti krilo između redova u mojim postovima tog vremena, koje je i dobrim dijelom 2005. na smjenu pratilo troje blogera, dvije blogerice su izdvojene u tekstu iz 2023., link lijevo gore sa strane "Tri blog gracije", treći je bio famozni Alje, koji se pak izdvajao svojom kreativnošću i poslije se istom ostvario u stvarnom životu, piše Nachtfresser.

Tad se pojavio blog.hr, kao prilika za sipanje moje žući. Vidim sad, da je posebno, otkako nema više fotki, to uglavnom nečitljivo, al zanimljivo da su mi i takav blog otkrili, s distance se vidi, stvarno najbolji.

sri

06/24

Daidža Tomo

Riječ daidža je naravno turcizam. Za neupućene: To je ujak, majčin brat. Zvuči pomalo grubo ta imenica posebno onima čije uho nije naviklo na arhaične tuđice. Kao neotesan, neobrađen balvan. Međutim svi daidže ili ujaci koje sam ja imao ili još uvijek imam su karakterno profinjeni, "od kvalitetnog drveta izdjeljani, fino brušeni čak s politurom".

Jedan od njih pokojni je daidža Tomo. On je zapravo bio ujak mojem ocu, brat moje bake. Rodio se i odrastao u Visokovićima malom selu podno planine Vilenice kod Travnika. Međutim kad je izučio zanat i oženio se sagradio je veliku kuću na Kalibunaru, naselju što se naslanja na sam grad Travnik. Preko puta te kuće zgrada je osnovne škole koju sam pohađao. Bio je vješt stolar, piše na blogu Usputne bilješke.

Prikaži još vijesti...