Jutro

Naštimala sam zubaricu u prvi jutarnji termin tako da uspijem skuhati ručak prije posla, a onda sam naštimala da za ručak bude lešo meso i juha da dobijem vremena za natipkati ovaj post. Promućurna sam si ja ponekad, znam ja (kad se potrudim) pošten svijet podrediti sebi.
Terapeutkinja mi je bila preporučila da pišem, a ja sam joj činenicu da ja već odavno pišem/piskaram prešutjela.
Valjda sam se prepala da će mi tražiti link, a to bi već bilo previše zadiranja u moju intimu. Ne znam, možda je to razlog. A žena je lumen pa je nisam htjela možda niti razočarati. Ajmo reći, zaključno, da joj nisam htjela priuštiti nepotrebnog neplaćenog prekovremenog posla. Sasvim solidno zarađuje i u redovnim, lijepo plaćenim terminima.
No dobro... otkazala sam joj susrete kad sam vidjela da se vrtim/o u krug s jednom te istom pričom. Meni osobno je to bilo prenaporno i morala sam se izvući iz toga.
Imam ja dovoljno snage za razvoj vlastitih survival strategija. Imam, hvala sili, iskustva.

Kad mi je zubarica rovarila po zubu, a nježna je, anestezira me i na najmanji jauk, rekla je nešto o turistima i trčanju. Kao, nije joj jasno kako se ti ljudi mogu dići tako rano i trčati. Tijelo još spava, kaže, iako si budan pametnije je ostati doma i piti polako kavu i uživati u tome.
Nasmijala sam se kako sam znala, nije se jednostavno smijati razjapljenih ustiju, neprobuđena do kraja, na zubarskom stolcu rano ujutro, dok mi se doma hladi nepopijena kava.
Htjela sam joj reci da je meni terapeutkinja savjetovala i da trčim, ali nisam mogla, taman mi je uvalila neki metal u usta da uzme otisak za dvije zubne navlake.
Ma i da sam joj mogla reći, ne znam bi li bila. To je ipak intimna stvar.

Eto, to je to za danas.
A dan još nije ni počeo.

I wonder... why... she...
ran away ;)