nedjelja, 30.01.2011.

"Točka dezorijentacije : Zombiji su među nama" - M. Pasini

Točka dezorijentacije : Zombiji su među nama



Izdavač: Dušević & Kršovnik
Stranica: 247; tvrdo ukoričen
Izdano: 2010 godina
Cijena: 160, 00kn


SADRŽAJ:
''- Viktor Salas, opaki lovac na glave, živi u osami otoka Brača, zaboravljen od svih. Iznenada u Hrvatskoj se pojavljuje okrutni serijski ubojica, a vlasti odlučuju izvući Salasa iz zaborava. Iako Salas odbija suradnju, suluda situacija koja zahvaća cijelu zemlju tjera ga da se umiješa, napusti otok te u rješavanju misterija pokuša spasiti vlastiti život. Vođeni paklenim ognjem i tjerani željom za krvlju, Hrvatsku napadaju zombiji. Salasa događaji odvlače u Split gdje skrovište pronalazi u trgovačkom centru Joker u kojem upoznaje iznimno opasne i živopisne likove. I dok s ostalim zatočenicima trgovačkog centra brani vlastiti život od zombija, ubojica s početka priče sve mu je bliže…''


RECENZIJA:
- Evo nam u vrlo kratkom roku drugog hrvatskog horor romana čiji su glavni negativci zombiji što je svakako lijep podatak. Nakon odlične ''Krize'' produktivnog dvojca Mihalinec-Grgić (uz Hoykinu ''Xaviu'' najbolja knjiga prošle godine koju sam čitao sa naših prostora), dolazi nam već četvrti po redu roman splitskog pisca Mislava Psinija, no po prvi put on se laća zombi tematike. Koliko uspješno vidjet ćemo u narednom tekstu.


Što valja kod knjige:
- zombiji u Hrvatskoj je uvijek zanimljiva tema (glavni dio radnje se događa u Splitu)


Što ne valja kod knjige:
- cijena knjige previsoka
- naslovnica knjige
- poneke gramatičke pogreške
- radnja i dijalozi, te skoro svaki važniji događaj
- jednodimenzijalni likovi i njihova karakterizacija
- sturktura priče i sami opisi ubijanja zombija ili kad zombiji ubijaju
- loše pogođen satirički ton i sama kritika na socijalno/političko/ gospodarsko stanje u Hrvatskoj
- i ovdje imamo slina efekt tj. kao u ''Sumraku Razbijenog Uma'' stalno neko slini ili se oblizuje (npr. str.90 –''...slinu što mu se slijevala niz šaku...''; str. 96 – ''...kada je pljuvačka nanovo krenula...''; str. 143 ''...Viktor oblizujući usne.''; str. 146 ''Stisnuo je volan i oblizao usne.''; str. 196 ''...gusta pljuvačka iz usta..''; str. 232 ''Pljuvačka mu je bježala između usana...'' ...itd)
- ubacivanje uvodne priče (ako se ona izbaci imate samo 206 stranica novog teksta)
- stalno forsirano spominjanje Romerovih filmova
- filmsko preseravanje između Vukovića i Ivana Gorznog koje počinje na str. 206, scena sa cipelama Cesare Piacotti i Roberto Cavalli na str. 215
- prijevod engleskog (kad se marinci pojave)


Završna riječ:
- Mislio sam da Pasini ne može napisati gori roman od ''Blackouta'', ali sam se prevario. Čitao sam skoro svakojake zombi stripove i knjige, ali ovo je dno dna.
Jednostavno nisam uspio naći ništa pozitivno u romanu da bih to uspio staviti u onaj dio 'Što valja kod knjige' osim što se zombi infestacija događa u Hrvatskoj. Iako, je naslovnica nedvojbeno bolja od one dječije koju smo vidjeli u ''Mrtvoj Straži'' opet moram konstatirati da je to ipak loša naslovnica. Bez obzira što je sam naslov knjige čudan ono što upada u oči je riječ MEDJU u podnaslovu koji aludira na možebitnu gramatičku grešku, no nadam se da to nije slučaj nego je to način na koji žitelji Brača izgovaraju tu riječ (dio radnje se događa na Braču...a i sam pisac je tamo ako se dobro sjećam predavao djeci hrvatski jezik).

Prvi veliki problem na koji sam naišao se tiče uvodne priče pod imenom ''Promatračnica na Vrhu Brda'' a koja je copy-paste istoimene kratke priče iz ''Mrtve Straže'' (inače jedna od 4 dobre priče u toj zbirci od 9 priča). Dakle naš je Mislav gradio radnju na toj priči i tako bez imalo truda je dobio prvih 42 stranice zbog kojeg bi se neki čitatelji koji su kupili relativno skupu knjigu (160kn) mogli osjetiti jednim dijelom prevareni. No, to nije sve jer kako radnja odmiče ta važnost uvodne priče nema više nikakve veze sa ostatkom romana...jednostavno ona gubi na svom smislu i kasnije se pitaš zbog čega je pisac išao tim putom.

Smetala mi je i ta nedefiniranost samih zombija, jer ne znaš kroz cijeli roman jesu li to samo živi leševi tj. pravi zombiji, leševi opsjednuti demonima (kao što imamo recimo u Evil Dead serijalu) ili nešto treće (možda zaraženi?? kao u ''28 Days Later'').
Pisac se nije trudio da to malo bolje razjasni, nego ispada kao da ni on sam nije znao kakve zombije da osmisli ali je svako malo vrludao sa demonskom priustnosti i sa klasičnim zombijima. Tako dok čitate kad zombiji prvi put napadnu (scena u policijskoj stanici ili kad don Andrija kaže: ''- Oni su u meni, Vinko...'') imate utisak da napadaju zaraženi iz ''REC''-a, a negdje pri sredini steknete dojam da se ipak radi samo o običnim zombijima. Ovdje mogu ustvrditi da je autor bio pod velikim utjecajem upravo ''REC''-a i ''28 Days/Weeks Later'', ali nije želio napusiti ni Romerovu ostavštinu.
Da me se krivo ne shvati...nemam ja ništa protiv toga da sve ostane neobjašnjeno u toj zombi infestaciji, ali kad je Pasini krenuo tim nazovimo ga 'demonskim' putem ona je stvarno trebao malo bolje izvesti tu stvar sa zombijima.

Drugi problem romana je jako loš dijalog među likovima i svako malo upotrebljavanje rečenica koje su izašle iz najgorih trash filmova. Evo i najbolji primjera:
Str. 72 - “- Tijelo je nalikovalo sasječenoj srdeli spremnoj za konzerviranje...“.
Str. 113 - “- Još je bio pri svijesti i ošamućeno je zurio u vlastita crijeva koja su, poput velike palačinke, putovala od jedne do druge mrtve ruke...“.
Str. 172 – ''- Split je toga ranog jutra izgledao poput grada mrtvih iz nekog od filmova Georgea A. Romera.''
Str. 239 – ''- ...So this part of the land will be permanently free! Peace!'' : izjava američkog zapovjednika kopnenih snaga Johna P. Harveyja

Ovaj problem br. 2 postaje kudikamo i veći kad Mislav u Slobodnoj Dalmaciji daje intervju Marku Njegiću, te kaže sljedeće sudbonosne rečenice:

''- To nisu rečenice koje su upućene horor “geekovima“. Za njih više ne pišem. Taj sam period prerastao. Da danas pišem “Blackout“, vjerojatno bih ga drukčije napisao. Namjera mi je doprijeti do ozbiljnijih čitatelja. “Geekovi“ i frustrirani “wanna be“ pisci koji se okupljaju na forumima ovaj roman ionako neće shvatiti u domeni horora.''

Ne samo da je tim rečenicama pokopao svoj još 'vrući' roman nego je onoj nekolicni vjernih čitatelja pljunuo u lice. Bolna je stvarnost da Pasini (koji nije prerastao onaj period o kojem priča) neće nikad doprijeti do ozbiljnijih čitatelja, jer oni ionako ne čitaju ovakva nedjela bez obzira bili horor romani ili ne.
Karakterizacija likova je i u ovom romanu kao i ostalim Pasinijevim romanima jadna i nikakva. Likovi su to bez imalo duše i finoće, tako da više karakterizacijskog života imaju zombiji . Nisam našao u romanu niti jednog ne zanimljivog lika nego onog kojeg vrijedi uopće spomenuti. Još više živcira njihovo ponašanje u priči a takvih je situacija i previše da bih ih barem neke uspio spomenuti.

Da ne duljim Mislav Pasini je u svoj roman uspio ubaciti svega i svačega - četnike, muslimane, ustaše, jednog Židova, HIV zaraženog, serijskog ubojicu, lovca na glave, marince i što sve ne. Krajnja ocijena je da sve izgleda kao trash super parodija ili da se bolje izrazim da je ''Točka...'' tako loša koliko je loš film ''Burial Ground: The Nights of Terror'' (1981).
Mislio sam da je ''Return of the Living Dead'' (ne miješati sa istoimenim romanom tj. novelizacijom iz 1985 godine koju je također napisao Russo) kojeg je John Russo napisao još davne 1977 godine (direktni sequel Romerovoj ''NOTLD'')najgori zombi roman ikad napisan...sad se mogu ispraviti – ''Točka dezorijentacije : Zombiji su među nama'' je najgori zombi roman koji sam imao prilike pročitati. A na vama je odluka da sami otkrijete jesam li u pravu ili nisam...pod uvijetom da imate živaca i volje da se upustite u takvu riskantnu čitateljsku avanturu...


THE ODLOMAK:
- ovo nije jedan od 'najboljih' odlomaka, ali svakako vam daje uvid na to kakav je roman zapravo, pa na vama ostaje da ga ocijenite:

Upucao zombija