srijeda, 21.10.2009.

The Funhouse (1981)

Kuća Užasa (1981)



Produkcija: Mace Neufeld Productions / Universal Pictures
Redatelj: Tobe Hooper
Scenarij: Lawrence Block


Uloge:
Elizabeth Berridge (Amy Harper)......................Cooper Huckabee (Buzz Dawson)
Largo Woodruff (Liz).........................................Miles Chapin (Richie)
David Carson (Geek)........................................Kevin Conway (Stripshow Barkers)
Wayne Doba (Nakaza).....................................William Finley (Veličanstveni Marco)



Film je izašao u kina 13. ožujka, 1981 godine
Trajanje: 96 minuta
Zarada: 7 886 857 $ (SAD)
Zarada prvog vikenda u SAD: 2 765 456 (814 kina)
Foršpan filma...




SADRŽAJ:
"- Dva mlada zaljubljena para odluče preko noći prespavati u "Kući Užasa", cirkusa koji je tek nedavno stigao u njihov gradić. No, kad slučajno prisustvuju ubojstvu jedne od zaposlenica cirkusa vidovnjakinje Madam Zene od strane osobe jezivo deformiranog lica morat će se vrlo sabrati od šoka, jer upravo tada započinje borba za preživljavanjem. Ostaje visjeti pitanje u zraku - tko će od četvero prestravljenih tinejđera preživjeti manijkalne napade nakazog ubojice?"





RECENZIJA:
- Evo jedan od filmova koje već ima skoro godinu dana imam namjeru pogledati i nakon mnogo vaganja da li da ga gledam ili ne ipak sam odlučio riskirati (nisam neki fan filmova Tobea Hoopera osim naravno TCM-a) i dati mu šansu unatoč mojoj skepsi.
Na moju žalost naišao sam još jednom na mućak (izgleda da su mi sumnje ipak bile opravdane). No, kako bilo krenimo mi redom kako spada:


Što valja kod filma:
- facijalni izgled glavnog negativca
- atmosfera i ugođaj horor filmova iz 80-tih, te par iznimno zanimljivih i dobrih scena (sjekira u glavu, masturbacija koja se plaća i nuđenje seksa za spas života)
- zanimljivih prvih i zadnjih 20 minuta filma
- Kevin Conway koji glumi oca deformiranog ubojice
- referenca na Frankenstainovo čudovište
- posveta/šala klasicima horor žanra "Halloween" (1978) i "Psycho" (1960) je uspijela ako se išlo na to da bude metafora kako ništa nije onako kako se čini i kako na prvi pogled izgleda
- Elizabeth Berridge pokazuje svoje gole grudi (naravno 100% prirodno)


Što ne valja kod filma:
- dosadna sredina filma
- neuspijela posveta/šala klasicima horor žanra "Halloween" (1978) i "Psycho" (1960)
- režija i scenarij
- neuvijerljiv glavni negativac koji je bez neke žestine u obračunu sa žrtvama
- ponavljanje par puta jedan od najvećih klišeja u horor filmu - povratak negativca iz mrtvih (više od 2 puta a ipak manje od 5)



Završna riječ:
- Redatelj sjajnog prvjenca "The Texas Chainsaw Massacre" (1974) po meni od tada još nije napravio film da mogu reći da je bio dobar (naravno od onih koje sam ja gledao do sada). Tako je i sa ovim filmom (što mi daje za dokaz mojoj teoriji da se Hooperu TCM jednostavno posrećio).
Sa ovom konstatacijom ne govorim da je "Kuća Užasa" ultra loš film, no svakako će pričekati jedno 5-6 godina prije nego ga opet budem pogledao.
Njegov najveći problem je taj što se redatelj Hooper nikako ne snalazi u slasher podžanru, jer film iako ga svi svrstavaju u tu skupinu ne pokazuje nikakve izrazite karakteristike svojstvene toj istoj skupini (način prikaza ubojstava, prikaz djelovanja ubojice, pa čak i sama final girl).
Kad se čovjek malo bolje zagleda u film on i ne djeluje kao slasher nego više kao obični horor film. Doduše početak filma je odavao da bi takvu vrstu filma trebali očekivati, no on je nakon zanimljivih uvodinh 20 minuta skrenuo u neke druge vode.

Tobe je unakazio film eksperimentirajući ne samo samim žanro(vi)m(a) nego i sa sa karakterizacijom glavnog negativca kojeg je želio predstaviti kao nesretnu spodobu nalik Frankenstainovu čudovištu (valjda zato te stalne reference na filmove gdje dotični ima svoju pojavu) kojeg je nesretno djetinjstvo u disfunkcionalnoj obitelji i njegova nakaznost dovela do toga da ubija. Ideja kao takva je odlična i vrijedna pohvale no ona je jako šlampavo odrađena (kako to dobro funkcionira vidjeli smo u odličnom kanadskom filmu "The Burning", slasheru nastalom iste te godine), pa tako dok gledamo nakaznog negativca steknemo dojam da je on samo vrlo blijeda replika Leatherfacea (što se vidi po neprestanom kričanju i mahanju rukama), a ne ono što bi trebao biti čistokrvni ubojica (smrtonosni tip killera ala onog mutanta sa pijukom u Ajinom rimjeku "The Hills Have Eyes", koji kako znamo ne spada u slasher požanr no služi kao dobra usporedba).
Jedna od stvari što se tiče nakaznog ubojice i koja sasvim dobro funkcionira je ta da kad nosi masku Frankensteinovog čudovišta ne samo da nam govori da ništa nije onako kako se čini (nekako se ta misao vuče kroz cijeli film) nego nam ukazuje na sličnost u tome da su oboje neželjena djeca.



Druga stvar koja mi se dopala je kako su final girl Amy Harper i nakazni ubojica (koji je također tinejđerske dobi) u mnogo toga slični od čega se najviše ističu želja za intimnim odnosom i ono najvažnije biti voljen i prihvaćen od drage osobe. Problem nastaje kad karakterizacija glavne junakinje prestaje biti važna negdje na polovici filma, pa se dodatno vodni i nestaje bilo kakva dubina samog lika koju je Amy imala na samom početku. Ostali likovi nažalost nemaju bilo kakvu karakterizaciju, no scenarij ipak dopušta da na par trenutaka zabljesne fenomenalni Kevin Conway, čija gluma drži cijeli središnji dio filma od raspada sistema. Tip je svoju ulogu odradio samouvijereno i vrlo dojmljivo (najbolja u cijelom filmu).
Scenarij je aljakavo napisan (zbog čega je Amyin mali brat na početku izražen kao da će biti jedan od glavnih likova? pitaj ti Boga), pa su takvi svi sporedni likovi, no koliko god to bilo loše još gore je što scenarij (a i redatelj) samom filmu dopuštaju ogroman prazan hod koji se vuče cijelom središnjicom radnje.
Jednostavno se tih 35-40 minuta ništa ne događa, nego imamo mnogo nezanimljivih kadrova u kojima je glavni protagonist cirkus, čija je pozitivnost u tome da daje filmu zlobnu atmosferu. Sam kraj filma je po meni dosta razočaravajući i skoro pa bljutav, jer nema energetičnosti ni imalo napetosti (efektniji kraj pomalo sličnog filma sa sličnim krajem smo imali prilike vidjeti u slasheru "Hell Night", koji je gle čuda također nastao te iste godine), a pomalo mi baca zrcalnu refleksiju na kraj u TCM-u. Šminka i maska glavnog negativca je odlična i na tome možemo zahvaliti majstorima Ricku Bakeru i Craigu Reardonu.

Film je većinom dosadan, no spašavaju ga poneki detalji koje sam gore nabrojio, no ono što me kopka je to da li bi se ovaj film trebao svrstavati u slasher filmove, jer on sam radnjom nije pratio niti pravila (glavni negativac ne odaje karakteristike glavnog negativca nego je nekako susdržan; final girl koja puši travu i pokuša se pošlatati sa momkom u "Kući Užasa"?) niti svojim stilom ne podsjeća mnogo na slasher filma. Što reći nego da je ovo tipični film Tobea Hoopera, koji spada u bolje njegove filmove, no niti blizu TCM-u, a koji kod mene spada u skupinu pogledati (zapamtiti najbolje scene i likove) i što prije ga zaboraviti...