faraonn

31.03.2006., petak

Vječne borbe u čovjeku

Nema vječnih Pobjednika. Lovor oko čela vodi Bogovima. Tek tada, slijedi borba, umornim vitezovima. Odabranice srca njihova, ne mogu da gase više, žeđ neutaženu. Srce, slavom je opijeno, kao jedinom ljubavnicom. Vino, zamahom, himnu naručuje Salve poklika životu život gase. Ima li tome kraja, da duše spase? Možda, u zagrljaju i vječnoj vjernosti, umjesto u vinu i trenutnoj slavi.

- 05:59 - Komentari (10) - Isprintaj - #

30.03.2006., četvrtak

Ako me povuče želja

Tebi se klanjam, pokošena pjesmo jezerskog labuda. Dan se mora zaraditi. Svijetlo se rađa iz dijamantnog brida, onog izbrušenog. I nema raskršća na tom putu, kojim hodam. Nema raskršća, ali postoji labirint. Nijemim pogledom idem u epicentar, a dvogledom samo do brda slijedećeg. Mislima prodirem u dušu, pogledom samo do oka. Ako me povuče želja, osjetit ćeš, kao i obično. Samo Ti znaš pravi put do mog srca, čak i kad je uspavano.

- 05:54 - Komentari (17) - Isprintaj - #

29.03.2006., srijeda

Tvoja je svjetlost vodilja

Okrenem se ponekad i nikoga iza mene. Oslušnem bolje i opet nista. Samoćom prošlost odboljevam. Proleti neka draga ptica, ali proleti samo. Ne zaustavlja se. Vraćanjem u vrijeme svijetlog, može slučajno stvaranje sinut. Čudne su misli ali nisu niotkud. Svejedno, ja u svjetlost krećem naoružan strpljenjem. Pitam se: Otkud? To misli moje Svjetlošću Tvojom odgovaraju.

- 06:12 - Komentari (13) - Isprintaj - #

28.03.2006., utorak

Uvijek postoji izlaz

Predio obrastao kamenjem. Uperen pogled nebu moli, da mu se vrati oduzeti svijet. Od strašne boli ne može živjet. Pogledom obuhvaćen vidokrug. Možda i Zemlji treba da se moli. Zagledan u polje koje vjetar muči, otima se misao ispruženoj ruci. Ranjen nekim niotkud-bolom, rasplamsani požar više mašte nema. Sve je bilo kao opomena. Opomene slažem kao uspomene. U meni nova spoznaja bljesnu. Ostala je čista duša Tvoja i miris Tvoj u zore što me vraća.

- 06:09 - Komentari (10) - Isprintaj - #

27.03.2006., ponedjeljak

Iz nekih sjećanja ne želim biti prognan

Tamo, gdje pjetlovi jutro bude, gdje se čuje govor ptica. Među hukom borova i jela, nestala je moja majka-jedinica. Mukom zavijen, pobjegao je vjetar, nestale kiše, zaspali snjegovi. Samo breze, drske ljepotice, u pozdravu mirnom miluju sjećanja. Sjećanja moja, bol nikad preboljena, tuga nikad zaboravljena. Iz ovog sjećanja jedino ne želim da me nikada prognaju.

- 06:09 - Komentari (9) - Isprintaj - #

26.03.2006., nedjelja

Noć je moje stanište u bezizlazju

Osuđen da lijepo prepoznajem, noć sam proglasio staništem, mojim nevoljnim pratiocem. Tišina naređuje šutnju, suglasje i nijemi pogled. Mirno slušam tuđa spavanja. Naleti vjetra htjeli bi pomoći, ali moja muka nema imena. To cinično klupko života, što neumitno nikud ne vodi, ni kraja, a ni početka nema. Zaslađeni putevi, lavirintima vode, tamo gdje nema natrag. Tijelom bjesne vukovi. Prazninom, tuđe punoće mame. Ne želim ništa Na prevaru. Ako dođeš, Neka to bude Jer si Ti sama Tako željela. Dragi blogeri, dragi prijatelji! Ispričavam vam se što već nekoliko dana ne ostavljam odgovor na vaše komentare na mom blogu, a niti vam dolazim u posjetu na vaš blog. Spriječen sam nekim važnim poslovima i uspijem tek na trenutak navratiti na blog, ostavim novi post, pročitam obavezno sve vaše komentare i više ne stignem. Možda bih, iz kurtoazije, mogao ostaviti komentar, koliko mi to vrijeme dozvoljava, ali vi znate da ja nisam površna osoba i ne pišem površne komentare, nego ono što napišem, iza toga i stojim i pažljivo vas čitam. Hvala vam što me posjećujete, dok me nema i sigurno, kad se smanji obim poslova i obveza koje imam, vraćam se sa onim svojim starim i iskrenim načinom komentiranja. Do tada, budite mi zdravi i veseli. Vaš Faraonn

- 06:31 - Komentari (7) - Isprintaj - #

25.03.2006., subota

Kad se proljećem srce zatalasa

Misao o prošlom je prošla. Leptir je samo jedan dan komandant i taj dan je, u pamćenju, pomaknut do vječnosti. Ponesen rijekom prejakom, gorio sam istim ognjem krvavim. Poznajem sve puteve izlazne, ali kad dođe, sve je isto kao u početku. Ipak, hrabro čekam svoje Proljeće, doći će s Tobom. Nazirem ga, duh nasmijan i mio, nadvio se nad nejakim sinom čovječjim. Na žrtveniku mirno, pružajući grlo, za Vas sam spreman, meni draga gospo. Obale Nila drijemaju negdje u Vašem gradu, oko olimpijske planine. Rasuto sanja, otvoreno srce, Lisabonske zemljotrese i lavove ukroćene. Samo Ti mi možeš donijeti neko novo i bolje Proljeće.

- 04:40 - Komentari (10) - Isprintaj - #

24.03.2006., petak

Putevi su moja odmorišta

Putevi su, samo putnicima, otvoreni. Prolaznici, Neka traže svoje sokake. Ne budim ih iz sanjarenja. Ja sam vječiti putnik, nikad ne ostavljam Put, uvijek tražim neki bolji. Snjegovi, ponekad silaze i pokrivaju cvijećem posute staze, kojima prolazim, ili ću proći. Ruka se diže u pozdrav, mašući proljeću, i labudovu pjesmu naručuje. Možda na nekom od tih puteva i zastanem. Ne da se odmorim. Moj odmor, sada, je putovanje. Možda zastanem, i ostanem, ako Tebe susretnem.

- 06:04 - Komentari (6) - Isprintaj - #

23.03.2006., četvrtak

Sreća se i pjesmom hrani

I kad kuca, to je sretno kucanje . I kad napusti, to je sretno napuštanje. I kad zaboli, to su bolovi, na mjestima gdje je sreća bila. Prisustvo sreće i nas čini sretnima, a blizina miomirisa vraća nas u neka davna proljeća. U djetinjstva, zauvijek ukradena. Moja je ruka prazna, kao rika lava u svom reviru. Do kada? U blizini pjesme nije samo djeci toplo. Ponekad se rane i pjemom brane. Dragi blogeri, dragi prijatelji! Ispričavam vam se što već nekoliko dana ne ostavljam odgovor na vaše komentare na mom blogu, a niti vam dolazim u posjetu na vaš blog. Spriječen sam nekim važnim poslovima i uspijem tek na trenutak navratiti na blog, ostavim novi post, pročitam obavezno sve vaše komentare i više ne stignem. Možda bih, iz kurtoazije, mogao ostaviti komentar, koliko mi to vrijeme dozvoljava, ali vi znate da ja nisam površna osoba i ne pišem površne komentare, nego ono što napišem, iza toga i stojim i pažljivo vas čitam. Hvala vam što me posjećujete, dok me nema i sigurno, kad se smanji obim poslova i obveza koje imam, vraćam se sa onim svojim starim i iskrenim načinom komentiranja. Do tada, budite mi zdravi i veseli. Vaš Faraonn

- 05:40 - Komentari (11) - Isprintaj - #

22.03.2006., srijeda

Ponekad miriše na bolje

Nebo bez oblaka, zašto da tražimo? Za pjesmom jurimo, kao konjica stepom. Čeznja za nekom kosom iz vihora vodi nas putem i gorom. Ponekad nas zateče zora, usred vučjeg čopora. Ali ne damo strahu ni muci da nas savlada. Otresa krila probuđeni feniks. I oči bi da ne vjeruju: dugine boje, Kome to put pokazuju? Kao golubica prema Araratu, lomi se pogled, što klonuo bijaše. Grijeh je uskrsnuti zaleđene, ako ih opet čekaju glacijale. A, opet, odbiti uskrsnuće, to mogu samo budale.

- 05:08 - Komentari (11) - Isprintaj - #

21.03.2006., utorak

U vječnom isčekivanju

Najlepše od prošle noći je njena prošlost. I danas se prosipa s lica njena praznina. Odakle, kuda? Nisu to pitanja spavača i djece, to su biografije testamenti. Dijete najjače plače pri rođenju, a onda sve tiše i tiše, dok čovjek ne ušuti. Izmaglice, kao da donose osmjehe daleke, vedrinom začinjene. Proleti po neki pismonoša, bez pozdrava, a ja moga čekam. Otrže se, s grane vrabac, kao list. Meni su jesen i zima dosadile...

- 05:42 - Komentari (11) - Isprintaj - #

20.03.2006., ponedjeljak

Glasnici buđenja

Ako te disanje tjera da živiš, ne krivi sebe, sigurno postoji razlog, gledaj da se smiriš. A smiraj je sunca titraj. Ne misli i šuti, ne daj da te put pomuti, kao mene i oglođu te uspomene. Nemoj se predati kad zagrize samoća. Kad zavije unutrašnji vuk, savijaj se u svoje kolutove i čekaj svoje proljeće. A ono nikog ne izda, pa i Tebe neće. Jer će Ti Postati jasno, da tiho je prošla djetinja želja, bez vriska i najave dana. Ostala je, samo kao prazna ruka, u dnu duše sahranjena, jedna sretno sačuvana uspomena. Da traje U čekanju.

- 05:20 - Komentari (26) - Isprintaj - #

19.03.2006., nedjelja

U proljeće se sagledavaju istine

I kad bjesne orkani u meni, a licem titraji odaju buru, ne može da pjeni unutrašnje more. Gasit će ga, samo kad ja hoću, neumorni monsuni. Možda je i stvarno tako, a možda proljeće i ne postoji. Ipak, sačekat ću. Ionako trajem. Možda i mene život iznenadi. Ustremljen nebu, pogled se hrani. Krikom pogođen galeb, od bola se brani. Samo života vrijedne, i one hrabre, ubije suhi mraz, rani. Neki u pokušaju i pobijede upornošću, kao što noć smjenjuju dani. Tko svijetlo zove, njemu ga i donose, sjenokosi rascvjetani.

- 11:47 - Komentari (16) - Isprintaj - #

18.03.2006., subota

Uvijek je sve s razlogom

Sama, sobom krhka, nervoza nebo šara. Rezom svojih krila probudi kišu ili snijeg, tamo gdje je zanoćila. Nema sivila, nema spuštanja oćiju, nervoza se u meni sprema. Ako ljubav se povlači, to grmi anatema i svuda se oblači. I onda, kad mi ruke ozebu, snijeg ne krivim. ... i onda, kad bujica odnese gajeni cvijet, kišu ne krivim. ...i onda, kad imam zašto, život ne krivim. Mora da postoji netko, za koga uporno živim.

- 05:11 - Komentari (30) - Isprintaj - #

17.03.2006., petak

Zore se bude sa čekanjem

Gusto zelena voda otima se od dokova, prateći brod, maglom prekriven. Zaboravljeno, jedna ruka maše, u molitvi, druga povijena. Poslednji pozdrav lomi se kamenjarom. Procvili, kao u pjesmi, moje čedo unutrašnje. Patnje ne bole, samo opominju da zarastaju. Smoreno, dižem pogled. Nebo se smiješi. Sad vidim i ja, Anđeli su budni. Sanje moje, očisćene, čekaju.

- 05:15 - Komentari (32) - Isprintaj - #

16.03.2006., četvrtak

Topline su negdje drugo

Poručujem želji, da me odnese u snove duboke. Poručujem tami, da i mene zatamni. Poručujem snijegu, da nanese namete svoje, po meni, najhladnijem brijegu. Povedi me, prijatelju, što dalje od pjesme, što dalje od polja gdje lipe cvatu i zrikavci zriču. Povedi me jabuko, u pupoljke tvoje. Nek pčela me pogrešnom žaokom pecne. Povedi me majko, gdje vjetra nema i cvijeće ne cvjeta. Tamo gdje ni ptice ne pjevaju, gdje ništa nema i doći neće.

- 05:26 - Komentari (14) - Isprintaj - #

15.03.2006., srijeda

Poručujem, da mi zore približiš

Poručujem slavuju, da malo stiša ovu moju unutrašnju oluju. Poručujem aprilu, da mi vrati i tebe i svilu i mirise irisa i ljiljana. Ja hoću oči da otvorim. Meni se gleda, ovih dana. Poručujem i tebi, proljeće drsko. Osvani i pomiluj, ne budi tako prema meni drsko. A onda, opet, povučem se i pomislim: možda je i bolje zoro, da ne dolaziš. Ja neću moći opet na to polje. I opet da gledam, nemoćan, kako odlaziš. Pomislim, da su moje snage na izmaku. Oprostite, osobe drage, ali ako odem, nosim i vas u zagrljaju.

- 05:16 - Komentari (32) - Isprintaj - #

14.03.2006., utorak

Kreni, prema svitanjima

Ako odem u nepovrat-goru, ako me gorska vrela ispiju svježinom proljeća, nećeš me naći. Skriven sam u vlasti cvijeća. Cvijet iz kose po licu ti trag ostavio, ispod oka ruža je smijeh plela. Naišla je zora i zauvijek mi tebe otela. Ili mi se samo čini, ali oprezu sam vičan. Ne mrzim zore. a ni jeseni rane. Samo neću, sigurno, vise ići istim putem, dok bljesak bola ne stane.

- 05:26 - Komentari (31) - Isprintaj - #

13.03.2006., ponedjeljak

Ako po zlu krene

Hladnim vjetrom noći, obavijam sjećanje. Da se zaledi toplina, da krv stane, zamagle oči, i zauvijek ode tišina. Da ode poslati pogled, i zanijeme tvoje trepavice tužne. Da me lasta odnese do zadnje stanice južne. Da zaboravim i tebe i zaboravljenog sebe. Da me ne nađu u povratku laste. A ako po zlu opet pođe, uz mene prijatelji, da ste.

- 05:24 - Komentari (31) - Isprintaj - #

12.03.2006., nedjelja

Proljeće i jutro, moja su dva proljeća

Prosuta je, moja rosa jutarnja. Moja zora nesvanula. što čeka. Što je zastala, da bi predahnula, pa tako ostala. Strahujem, očima prozore da nađem. Ako te i sretem, ružo rascvjetana, kako da se snađem? Navikao na Sibire, trnobodine i rane, kako da savladam svoje nemire? Što ću s Jutrom, ako stvarno svane?

- 05:55 - Komentari (26) - Isprintaj - #

11.03.2006., subota

Samo neka mi vrate snove

Snovi, kad jutarnjim vjetrom pođu u svoje vedrine, opet smo, djetinje prevareni. I tako java, igru svoju počinje, plesom pobjednika. I igra je do kraja, kao iz inata. Ne ljuteći se, uzimam svoje jastuke i jesenje boje uredno slažem, kao svoje krvotoke. Stišavam tako protest djeteta u sebi, djeteta vječno prisutnog i budnog. ... Snove tražim, samo, da mi vrate.

- 06:00 - Komentari (28) - Isprintaj - #

10.03.2006., petak

Djetinju suzu nikome neću oprostiti!

Tamo, gdje se cvijet sprema, tamo, gdje će proljeće da cvjeta, tamo sam jednom bio, i nikad više. Šteta! Tamo, gdje zimi laste odlaze, samo je dijete zaspalo, na tom putu lastine staze. Spuštam pogled, kao krila i Suncu nemoćno prkosim, a kako želju da ugasim? Jedino, sebe slatko da pokosim.

- 05:32 - Komentari (32) - Isprintaj - #

09.03.2006., četvrtak

Previranja

Samo je moć nejasna, kad odlazi. I nikad zaborav neće joj umanjiti sjaj. Na prijestolju, gdje ljepota caruje, samo rijetko moćni, pristup imaju. U zavoju i rana zaplače, ako ljepota nije pobijedila. Svaka moć je sagrađena na jadu ojađenih. A tebe, Ljepoto, kunem što i tamo zalutaš. U surovoj ruci, nikad ruža miris ne pruža. Ako se putnice umoriš, okreni pogled negdje tamo, gdje pasu stada. I nemoj nikada dozvoliti da grabež i lakomost, dušom Tvojom ovlada.

- 05:42 - Komentari (21) - Isprintaj - #

08.03.2006., srijeda

Sve po starom

Kad munje grudima šaraju, zauvjek i neizbrisivo, Sinajski. Pogled mi traži, odakle to ljepota, tako rano, mir moj potresa. Spokoj zauvjek izgubljen, propinje se, kao kobra, za skok spremna. Ne žalim zbog nemira probuđenih, ne tužim za drskost, neutješno. Samo se ljutim, što tako daleko, a tako poznato, po navici staroj, na mjestima nezasticeno. A daljina se protegla u nemoći. U pogledu molitva, a ne želja. Ispod ušiju zapeklo, kao nekad davno.

- 07:22 - Komentari (14) - Isprintaj - #

Danas je 8. ožujak (8. mart), Međunarodni praznik žena. Svim Damama koje drže do ovog praznika i slave ga, čestitam i neka im svaki dan u životu bude praznik.

- 07:16 - Komentari (7) - Isprintaj - #

"izgubljeni" postovi nalaze se ovdje

- 07:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

07.03.2006., utorak

Ima li me negdje?

Kao spomenik, moru okrenut, lagano klizim prema obali. Guši me skrivena daljina i lakoća snage. Valovi prolaze. Na obali nema čekanja, plovidba gubi smisao vraćanja. Na obali i dalje hladna tišina, reže kao sjeverac. Zašao već odavno u glacijalno doba, smirujem svoje ciklone, neuspješno.

- 08:21 - Komentari (14) - Isprintaj - #

05.03.2006., nedjelja

Kad me susretne ljepota

Kako da objasnim, zapaljenom pogledu, Da nema pravo? Zarobljena ljepota do bola muči I izgara tijelo. Sa grudi, oči prokletstvo nude, Otrove tajne, Poglede izdajničke. I kad me nađu samog po šumama kako lutam, nemoj da pitaju i da se čude. Pastirski miran dane sam pio, prkosio orlu kad mi je poglede hvatao. Sada sam samo zalutali galeb, koji želi jedino što dalje od jata. Komentari: - 06:10 - Komentari (5) - Isprintaj - # Ovo, zalutali galeb, koji se razlikuje od običnih galebova, i uzdiže u visine, vježba najteže i najspretnije letove... na putu do ljepote, je Galeb Jonathan Livingston, u istoimenom djelu Richarda Bacha, predivno djelo, puno simbolike. Bio je poseban i uspješan nakon svega.... Lijep ti pozdrav i ugodan dan! (hope 05.03.2006. 07:53) Kad pogledi probude zelju u nama, onda zelja raste, kipi, pjeni, prelijeva se preko srca...tada razum ne pomaze. Stane, a tijelo odgovara instiktivno. Cudan je to mehanizam u covjeku, nikad objasnjen, ali vidljiv i vjecan. I nema spasa, ni bijeg tada ne pomaze, bijeg od svih, izopćenje, bijeg od samog sebe. Tamo gdje ljubav i strast vlada, razum prestaje da postoji. Ma koliko se mi trudili, pobjeci od istine ne mozemo, mozemo se vinuti u visine, letjeti siroko, zamisljati slobodu, cak je i dozivljavati..ali valja nama natrag, medju ljude, kako je to Prirodnim zakonima odredjeno. U nasem genetkom kodu pise "Čovjek", a covjeku je mjesto medju ljudima, Askeza je mit, asketski zivot nije pokora nego odabir, a ti u zivotu znas i zelis i mozes uzivati....Dan neka ti je lijep,pogledaj na svijet sa visine, a onda se, sa svojim znanjem i vjestinama vrati medju one iste i poducavaj ih mudrosti zivljenja...Ja u Tebe vjerujem..... (mirisdunje 05.03.2006. 09:35) Bježi, Galebe, vij svoj let nad učmalim prosjekom kome ne pripadaš, razvij svoja jedra i daj Suncu da ti iskrom u oku tuge plaća. Osjeti zrak, osjeti vjetrove što te nose iznad klisura i kresta morskih valova, izvij svoj Krik iz punih pluća ... Potom se vrati Zemaljskoj povorci i ne daj da ti krinku skinu...Nek te prepozna tko ima Srce. (desiree8 05.03.2006. 14:16) "leti leti,svoj čudesni let"................. pozdrav ..................... (tihi 05.03.2006. 14:38) predivno...pozdrav (nyana 05.03.2006. 14:43)

- 06:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

04.03.2006., subota

Monotonija

(Dok se Ti nisi pojavila) Daljina daljinom odgovara. Ostalo je negdje sjećanje, duboko sakriveno. Duga se ovdje nikad ne pojavljuje. Poznato zvuči izrečeno sazvježđe. Pogledom ga čitam i pišem. Poznato polje u poznatoj boji, zvuci nepromjenjeni. Poznato sivilo i eksterijer nemoći objašnjenja. Kao domorodac, najbolje vrištim u svom reviru, najbolje se poznajemo. Kako da objasnim svitanju da svitati i ne mora, zbog mene? Onda zraka i Neba opomena: Poštovati se zora uvijek mora. Priznajem skrušeno, mirim se. A možda mi te baš ova zora donese ! - 06:15 - Komentari (9) - Isprintaj - # dragi faraone, duga se pojavljuje i kada plačeš, jer suze su kišne kapi duše!!! A uvijek se nađe neki vjetrić koji razgrne oblake i pojavi se Sunce i duga zabljesne! I ne dopusti da nade umre, jer zora sviće.....od iskona! Sunčani pozdrav! (mimoza9 04.03.2006. 10:33) Plakanje kao reakcija na ispracaj je ustvari mahanje rukom ali malo drugacije , ljudskije ! Mimoze nikad nijesu bile privatno cvijece, mimoze su dio prostora gdje rastu i kad ih neko uzima za svoj revir one umiru i to je njihov odgovor ! Duga kao predvorje Sunca je ubica Tuge i ako je jos ne vidimo , sanjaj mo je ! Pozdrav ! (faraonn 04.03.2006. 13:05) Jutros nisam mogla ostaviti komentar, blog je bio u "komi" pa me evo sada. Ponovo citam pjesmu i nekako, nazirem u ovom sivilu i monotoniji iskricu, zraku sunca sto je zora donosi, ma koliko tebi nije stalo, jutrom solaze nove stvari, bolje sagledavamo ono od jucer. Protiv prirode se ne moze, kao sto se ne moze ni protiv sudbine ili Bozje volje. Bit ce ono sto mora biti, sto je sudjeno, ma koliko se mi "bacakali" kao ribe u plicaku i otimali, sve nam je zapisano u nasem genetskom kodu..A i sam si priznao, skruseno se predao Prirodii njenim Zakonima....jer je i nada u covjeku dio prirode, a sto se onda ne nadati da je mozda zora i ne donese.Ugodan ti dan zelim, pun topline i sunca...iosjecaja vedrine, koji se probija iz ovog sivila... (mirisdunje 04.03.2006. 13:35) Komatozno stanje je i kod mene, poremecaji dolaze nenajavljeni kao i sto svuda rade ! Snijeg tako pada ovdje kao da zeli pokriti svu prljavstinu proslu i one koje bi mogle doci. Pozdrav i dan lijep ! (faraonn 04.03.2006. 13:55) tvoji postovi su mi dobri ali... tvoj nick... pa neke slike... nekako mi to nisi ti... reći ćeš kako znam znam da nisi ti kad te ne poznam... pa ne trebaš uvijek nekoga vidjet da bi znao nešto o njemu... kaže jedna izreka: reci mi s kim se družiš i reći ću ti kakav si... ja mislim i znam da se ta izreka može uspotrediti sa svime; reci mi; što pišeš, jedeš, slušaš... Bog te blagoslovio i čuvao... (Man in Black 04.03.2006. 16:42) ''A možda mi te baš ova zora donese '', da i ja se nadam da ce nova zora donjeti bolje, da će mi donjet nekoga... (Tratinčica 04.03.2006. 16:51) :)) Mi živimo u nadi... zora sviće.. još malo i snijeg će se topiti.. dolazi proljeće.. najljepši ti pozdrav! (zrmanja 04.03.2006. 18:06) Dragi pjesniče, vrijeme radi za tebe, prepusti se.... zora sviće .... uživaj.... pozdravljam te! (hope 04.03.2006. 18:21) I kad sam pomislila da je ova prijetvorna, varljiva južina što se zalijeće u moja okna otkrila pukotinu kojom će biti u moje srce usisana, tvoja je nada, plemeniti vladaru Sunca odjednom donijela tišinu i nemir novog iščekivanja zore nad mojom dušom ogrezlom u danima što ih minutama brojim...Samo te nebo u moja čekanja šalje da mi budeš Sjevernjača zvijezda koja će mi misli povesti kao ptice selice u tople krajeve utamničene ljubavi...Tvoja me vjera vraća iz svijeta Sjena na delfinova srebrna leđa i nastavljam svoju plovidbu... (desiree8 04.03.2006. 18:26)

- 06:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

03.03.2006., petak

Neki stari nemiri

(Pojedoše me samoće) Djelovi ljepote umaraju oči, kao furije. pomamno jure. Ne može do kraja samo Božje lice. Po planinama plave se, žbunjem zajezerene, bradavice. Nosači ljepote ne spuštaju oči. Nije od stida, a ni od sramote. Strahuju za rez što iz nas toči, na trajanje vida, anđeoski vez. U skladu sa Suncem privija se lice. Opet vihor prebire po žbunju. Odjenute traži borovnice. - 05:47 - Komentari (11) - Isprintaj - # Dobro jutro ti želim Faraone!Preljepi stihovi !!! (Hera 03.03.2006. 06:42) Sto li je to u covjeku sto mu stvara kocnicu. Ponese ga, dozvoli mu da da sebi oduska i onda...tjera ga da se zaustavi. Strah, bol,sjecanje,nesredjenost, nepovjerenje, izgubljeno samopouzdanje.....Sto li je to u covjeku usadjeno sto ga kljuca kad osjeti da je krenulo. Opet ga pocnu gusiti neki stari nemiri, kao da zele izazvati kajanje zbog novog razmisljanja. Te nase unutarnje samoce, ti nasi porivi, koji nas tjeraju da stanemo kad smo poceli, iako to ne zelimo, ali mi stajemo. Navike koje nas guse, zelje koje obecavaju ispunjenje, ali mrak proslosti baca sjenu na njih...Vjeciti oprez i pitanje, krenemo li korak naprijed, je li to korak ka boljem, ili pogresan korak.Nikako da shvatimo da je korak uvijek korak, u kakvom god smjeru krenuli i da je vazno pomaci se sa onog jednog, ucmalog i trulog mjesta.S pravo kazu da je i pad let, jer se krecemo.....Faraone, potpuno razumijem ova tvoja kolebanja u dusi, ove sukobe zelja i mogucnosti, straha od vremena koje neumitno tece, hoce li se stici. Stici ce se, uvijek se stizalo, ako je prijevozno sredstvo bilo ispravno, vozac pribran i usredotocen na cestu, a da li je cesta laka ili teska, ravna ili vijugava...ovisi o umijecu vozaca...Svi putevi nekuda vode, pocetak i kraj znamo...sve ostalo, mada ne zelimo priznati, umnogome ovisi i o nama. Hocemo li se prepustiti ili boriti. Hocemo li u zbunju vidjeti plave bradavice ili borovnice.....Dan neka ti je lijep i obecavajuci, a snovi neka se pretvore u stvarnost. (mirisdunje 03.03.2006. 07:14) teško je biti sam....kao da onda sve vidiš u paru....i što je to što nas priječi da se pokrenemo....strah, od neuspjeha, od novih rana, od...dragi faraone, Sunce je na tvojoj strani....raširi krila i poleti...bez straha! šalje ti pozdrave skoro zaleđena mimoza!!!! (mimoza9 03.03.2006. 07:27) :)) Čovjek kada ide prema cilju, mora se prvo osloboditi straha i imati vjeru u ostvarenje. Normalno je da postoje prepreke, ali tek one su izazov da se dođe do cilja. Treba samo gledati svoj cilj, kao buba koja prelazi cestu i ide prema parku, zelenoj površini..Ona ne razmišlja što će se njoj dogoditi na putu, koje sve prepreke mora proći, samo ide, i ne odustaje, jer samo vidi zelenu površinu... i to je dovoljno. Ne treba sumnjati u ostvarenje. Ono je već tu. Kada se krene, samo po sebi se ostvaruje! Just do it! Keep going. Go! Ugodan ti dan, pjesniče! (hope 03.03.2006. 07:56) pozdrav............... (tihi 03.03.2006. 09:57) Život nas je naučio da se na kapaljku radujemo. I kad kap svoj slađahni trbuščić malkice raširi, kad vidimo da može i većom sitna kapljica postati, uhvati nas strah da je ne potrošimo, da se ne rasprsne i nestane. Nikada ne znamo, možda su naši strahovi i utemeljeni, no nemoj, faraonne da ti strah i te sitne kapi sreće uništava! Ne boj se samoće, ne strahuj za rez, hrabar si stoput u životu bio, ma kako sutra bilo, do kraja ispleti ovaj svoj vez! (desiree8 03.03.2006. 12:38) privijati lice u skladu sa Suncem....željela bih to postići...i da, otprilike su to moje riječi, vezano uz tvoj komentar na mom blogu...malo sam umorna danas, umorne su mi oči, pa...samo te još pozdravljam i želim ti ugodan vikend:) (Didi 03.03.2006. 15:23) uistinu lijepi stihovi...veliki pozdrav =)) (Tratinčica 03.03.2006. 16:36) ne daj se... lijepo vece i ugodan vikend zelim ti, pjesnice... (sjena sjete 03.03.2006. 17:18) ...ja ti samo želim Božji blagoslov.... (Man in Black 03.03.2006. 19:57) Tvoje riječi čitam i čitam. Inače sam tu, ali ne pišem. Hvala ti na svim posjetama i tragovima koje mi ostavljaš. (Maura 03.03.2006. 20:28)

- 07:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.03.2006., četvrtak

Ako dođe sutra

Ako dođe sutra, mirno ću snove zaboravu dati, sresti mračno čelo, šuteći, pismo napisati. Ako me nađe jedne Dame smijeh, uhvatit ću među ruke glavu i zavještat razum vječnom zaboravu. Ako me nađu samoće vrleti, ako me nađe tvoje kose vihor, zagazit ću u draču i ponor. Ni anđeo-cuvar neće me pronaći. Snovima ću te pratiti, mislima tražiti srcem dočekivati. Hoću li te vratiti? Poznat ću te po bojama želje, po cvijeću što te skupa samnom traži. Sve mi radi poznatim inatom, vadi oči, rani srce, čupaj dušu. Sve mi radi, i uvrede kaži, samo te jedno molim, nikad mi ne laži. - 03:53 - Komentari (23) - Isprintaj - # dragi faraone, što to tebi ne da spavati!? čudno je što ljudi mogu sve podnijeti zbog ljubavi.....sve mi radi...srce rani, dušu čupaj......ali me ne laži! Misliš li da sve to može raditi, a ne lagati te!? pozdrav, mirisni (mimoza9 02.03.2006. 07:52) .... važno je imati povjerenje... ugodan ti dan! (hope 02.03.2006. 08:03) ....a sutra uvijek dodje, htjeli mi to ili ne, vrijeme neumitno tece i nitko ga jos nije uspio zaustaviti. Doci ce i preksutra, samo se jucer nece vise vratiti....A i zasto bi, ako je bilo tuzno i ruzno. Trebamo zivjeti za danas, da bismo iz toga stvorili uvjete i srecu za buducnost, za bolje sutra.jer ako danas odlucimo i krenemo, sutra ce doci svakako, samo, mozemo se opustiti i prepustiti bez borbe ili odlucno uhvatiti u kostac sa problemima i zivotom. Jutra svicu, uvijek pametnija od veceri, dani se rasiplju u besmislicama, proslost nam ostavlja oziljke, jos da ne vjerujemo u bolju buducnost, sami bi sebe sahranili. A ne moze se umrijeti prije smrti, kao sto se ne moze ni u ljubav ne vjerovati, kao sto se ne moze ne oprastati i oproste ne traziti, a za laz se moze i mora samo istinom kaznjavati. U tome je velicina covjeka. Mozda bih ovdje malo iskarikirala onu cuvenu: Tko tebe kamenom, ti njega kruhom“ u "Tko tebe lazi, ti njega istinom"...lijep ti i odmoran dan zelim, nadahnut ljepotom duse tvoje koju i nama isijavas ovdje i pozdrav iz snijeznog Sarajeva.... (mirisdunje 02.03.2006. 08:22) Budi uvjeren... da će ti još mnogo puta pokušati servirati ..da te "netko " laže.. Na tebi je da poput lovačkog psa upreš sve svoje instikte i osjetiš... ne dozvoli da te zavara trag trulog mesa...koji je i bio baćen da ga ti namirišeš.. i onda.. da se na vrijeme nisi vratio na pravi put .. a zato i imaš prijatelje.... Ti bi otišao..vjerujući u Laži ....... I možda nikad nebi saznao DA SI POGRIJEŠIO! (Rajna 02.03.2006. 08:30) i šamar ću lakše prihvatiti,grube riječi isto tako,samo ne laži....................pozdra v..................... (tihi 02.03.2006. 08:42) da, faraonne, laž je stražna i zna ubosti najotrovnijim trnom, ali ponekad istina boli čak i više......jesi li primio moju dozu optimizma koju sam ti jučer poslala? ugodan ti dan:) (Didi 02.03.2006. 09:42) Kako ti to , jednostavno, hladno i tacno rece, Mimozo ! Dugo ce mi zvoniti u glavi ovakav rezultat .Imam nesrecu , draga Mimozo, da memorisem dogadjaje od malih dana do danas i tako u setnjama ovim alpskim sumama prezivljavam opet stvari koje me i vesele i ubijaju.Nove lomljave me opominju da sam jos dijete pred zivotom. Kako si ti danas , kako tvoji uragani viju i stisava li se tvoja unutrasnja lomljava ! Pozdravljam te Mimi ! (faraonn 02.03.2006. 09:45) Povjerenje se stvara a ne posjeduje, a mozda i nije tako ? Pozdrav, Hope ! (faraonn 02.03.2006. 09:48) Upravo ta smrt prije smrti je nesto najteze sto se covjeku moze desiti. Ovo si upravo rekla sasvim blizu Ivana Karamazova sto ne bih smio da vampirisem jer postoji opasnost polaska stazom bez povratka.Ovo sam napisao poslije nailaska na ljudske tjesnoce. Hvala Dunjo na tvom samaricanstvu i vjecnoj spremnosti. Pozdrav prihvacen i pozdrav vracen iz snjeznog Luzerna ! (faraonn 02.03.2006. 09:56) dargi faraone, daleko je to od hladnoće, sve je to mimoza proživjela i opet se spotiče na iste laži! u meni duboko živi ona djetinja naivnost i mislim, ako volim ja, voli i on....daleko od istine! topla pusa, da popravim prvobitnu hladnoću!!! (mimoza9 02.03.2006. 10:02) Rajna , prijatelju moj,poljima instinkta pripadaju i prijatelji jer se oni takodje instinktivno ukljuce kad osjecajno sljepilo zavlada covjekom, ili imam krivo ? Nikad mi nije se radar ukljucio kad pocnu da riju tamne sile iz njedara . Zato, ali i kunem se da prvi put sam u miljeu prijatelja i osjetio sam divan osjecaj da me ispunjava od davno zazeljena zelja ! Pozdrav tebi prijatelju, od mene zahvalnog ! (faraonn 02.03.2006. 10:05) Tihi, a zasto to mora da se desava ? Pozdravljam te ! (faraonn 02.03.2006. 10:08) Didi upravo tako djejuje i laz i istina jer njihova blizina nas i pomuti sasijece .Velika laz umjesto da odmah se legitimise, ona na istinu zamirise. Kako da ne djeluje doza, ali upravo sto je doza, prihvacam i danasnju i zahvaljujem sa najljepsim pozdravima ! (faraonn 02.03.2006. 10:14) Otvoren cvijet Mimozo ne moze a da ne primi pcele i ako to mogu biti ustvari osice i ubod je neminovan. Topao pozdrav prihvacen i jos vecom toplinom vracen ! (faraonn 02.03.2006. 10:17) Vidim...večer ti je dugo trajala, noć je kratka bila. Svuda uokolo snježi, a meni kroz rešetke na oknu dopire trag sunca. Preda mnom ova tvoja pjesma isprintana...moja molitva...moja vjera...I želim ti reći na tvoj način nešto vrlo jednostavno, ali iskreno kao pogled djetinjeg oka... Nemam te moći, nemam takve riječi, no imam misao: Budite sretni, to vam Život duguje! (desiree8 02.03.2006. 10:19) Jedna od meni najdrazih pjesama Wislawe Szymborske je ona sto kaze da niko se ne osjeca dobro u cetiri izjutra - "sat izmedju noci i dana, sat izmedju stomaka i ledja... dno svih ostalih sati... cekajmo pet, ako zivot krenut ce dalje"... Faraonne sjetni, zelim ti da ti tvojih pet srece stigne sto prije i da budu bez i jedne primjese lazi... Pozdravljam te mnogo... (sjena sjete 02.03.2006. 12:20) Mojoj sreci su putevi cudni i osluskujem, mirisem a doci ce, jer vrijeme oluja je valjda na izmaku .Desiree,gdje se krijes i zasto se krijes. Krila se ti ili ne , primi puno pozdrava i lijepih zelja ! (faraonn 02.03.2006. 12:39) Napisa jedan moj prijatelj... samo nesrecni na ovom svijetu, docekuju zore budni ! Laz i licemjerstvo koje mi je cesto servirano tesko cu izbrisati ali polako brisem . Pozdravljam ja tebe jos i vise, Sjeto moja ! (faraonn 02.03.2006. 12:43) Tihi, ljudino ! Pozdravljam te prijatelju moj , pozdravljam! (faraonn 02.03.2006. 12:56) ugodnu noć ti želim... (safiris 02.03.2006. 20:53) Zelim je takvu i tebi, dragulju nad draguljima ! (faraonn 02.03.2006. 21:54) Ovo je tako dobro,faraonn:) Laka ti noc. (Katya 02.03.2006. 23:55) Pozdravljam te Katya ! (faraonn 03.03.2006. 14:09)

- 07:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Lament nad jezerom

Pohodom, na uspijeh, osuđenim, uz naklon, maramu tražim. Ako pogled mi ugasne, neka mi oči zamrznu, Tvoj vrat Labuda bijelog. Neće biti, ali ako, slučajno bude, za vječno vjenčan, ne ostaj među ljudima, sa jezerom monahinjo. Jezeru te dajem, neka te čuva. U tišini, savijenih krila maglom, nemoj prekrivati lice. Neka ti jele i borovi, smjerno, lotosove donose latice. - 19:43 - Komentari (10) - Isprintaj - # ali pohod je na uspjeh osuđen, zar ne? tek ako pohod ne uspije, faraonne, onda baci latice sjećanja u jezero.....želim ti laku noć i mirne snove...a to jezero, neka ne bude hladno.... (Didi 02.03.2006. 20:59) Ovo se zove samouvjereni faraonn...konacno ides pohodom u pobjedu, siguran u sebe....jos i maramu trazis, Dama je znaci odabrana, ako da maramu, pristaje (joj, lijepi nasi stari obicaji, i toga se znas sjetiti). Ovo mi izgleda kao nekakav zavjet ljubavi, ali u isto vrijeme, kao da se pomalo i ogranicavas, valjda zato i je ovo "Lament", elegija ili zalopojka....jer, ako ne uspije...sa jedne ili druge strane, krivicom neke sasvim trece osobe....Ali svejedno, ne ostavljas ti nju samu, dajes je na cuvanje, nju i ljepotu duse njene, otkrivenu, da joj jele i borovi, i u slucaju zajednickog nebitisanja, donose lotosove (tvoje) latice ljubavi....Zaista prekrasno....Tri puta sam procitala pjesmu, svaki put je ostavila drugaciji utisak na mene...., jednom kao zavjet ljubavi, drugi put kao strah da netko ili nesto ne pokvari taj osjecaj ljubavi, a treci put, kao tvoju odluku, da i u tom slucaju ostajes spreman da joj pruzas svu svoju ljubav...Ovo mi je jedna od ljepsih tvojih pjesama...valjda zato sto u njoj ima i pozitive...i zato sto je univerzalna...i jer se svatko moze pronaci u njoj....Danas cak dvije pjesme...tko li te ili sto nadahnu, ne znam...ali neka je....tko ili sto god da je, hvala, jer si raspolozeniji i plodonosniji u pisanju...ugodan ti nastavak veceri zelim... (mirisdunje 02.03.2006. 21:01) divno si ovo napisao...pogotovo ovaj dio "...Tvoj vrat Labuda bijelog."..što god uspoređuješ labudom, mora da je divno to, da je čisto...da zrači ljepotom...ugodnu večer ti želim... :) (divlje srce 02.03.2006. 21:02) Didi, po tvojoj komandi princezo ! (faraonn 02.03.2006. 21:22) Prodjoh pored jednog jezera tipicnog za ovu zemlju. Omedjeno crnogoricnom sumom a dva labuda kao posvadjana nikako da se sretu i rijesih da im poklonim na cuvanje moju ljubav dako bi se oko necega sjedinili.Lijepa ti noc Dunjo ! (faraonn 02.03.2006. 21:37) Srdacno se zahvaljujem, tebi Srce ludo, jer kako bi to srce i bilo kad nebi divljalo a njegovo divljane je normalan hod ako sebe shvata ! Labud, jezero , zavjestanje, balet i ljubavno zatocenje su motivi koji mene stalno opsjedaju, tako da tu temu nikako da jednom postavim !? Hvala na druzenju i laka ti noc ! (faraonn 02.03.2006. 21:46) Sve se bolje pises. Nije li ovo nagovjestaj nekih oprastanja starih?? Pozdrav ruzi Tvojoj:) (Katya 02.03.2006. 23:05) :)) prekrasno, prekrasno... oduševljena sam! (hope 02.03.2006. 23:16) Ruze, vase posjete, prijateljstva i nove zore ! Ako sad nijesam mrtav , nikad Vi i necu mrijeti ! (faraonn 02.03.2006. 23:21) Lako se osjecati prekrasno u Vasem Drustvu. Ovu pjesmu smo trebali svi potpisati ako je stvarno lijepa ,jer je produkt svih Vas , i ostace tako !Miran san ,- Hope ! (faraonn 03.03.2006. 00:02)

- 07:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

01.03.2006., srijeda

Nešto mi ne ide

(Bit će bolje, radosti moja) Bole me misli, o tebe naslonjene. Bole me oči ničim odmorene. Ako si morala da slomiš sve moje jasike vitke, Ako si morala sokove moje da piješ. Neka si, ali što mi osloncem ne bude ili barem odmorištem za misli i oči. Prolaznički plan nije trebalo da od mene kriješ, ni nadu u srcu lažnu da griješ. Možda bih razumio. Ovako, nemoj nikad, pored moje škole, na jedinoj klupi da odmaraš oči. Nemoj. ako to umiješ, nemoj da se smiješ. Suzdrži se. Noć se danu kune, u rastanke i u neprekide. Meni uvijek nedorečeno donese. Nešto me neće, valjda sam sanjao neprekide. Žao mi je, ali baš mi ne ide. - 05:52 - Komentari (18) - Isprintaj - # Neki ljudi, svjesno ili nesvjesno povrijede... ali bez opraštanja ne bi se moglo živjeti. Veliki su ono koji opraštaju..... A misli dolaze i odlaze.. Lijep pozdrav! (hope 01.03.2006. 07:13) dragi, faraone, i kraj je novi početak....lijep ti pozdrav!!! (mimoza9 01.03.2006. 07:17) Nece to ona, ne umije, naucila nas, pa nas onda na cjedilu ostavila, pokazala nam se u svoj ljepoti i sjaju, a onda nas napustila i sve nam to oduzela. I sad se bacakamo, borimo, sjecamo,..., prokletnica i krivnju nam je nabacila, a mi smo samo zeljeli lijepe snove u stvarnost pretociti, neizivljenu mladost u nekim boljim godinama prozivjeti...I nedade nam, ostavi nam pjesme, fotografije, sjecanja, i spoznaju da se vise nikad nece vratiti, cak ni u nekom drugom, slicnom obliku. A to boli....Vidim, Faraone, bljesak iznad piramida, tvoje Sunce se radja, mozda ipak zraka radosti zasvijetli, makar sjecanjem se zvala i vjerom u bolje.Ici ce, ne brini...Mnogima je kao tebi, izgubili je, ali je zadrzali u sjecanju i jos vise je cijene i vole."Dum spero, spiro!" (mirisdunje 01.03.2006. 07:33) "...Noć se danu kune u rastanke i u neprekide..." Žao mi je...ni meni nešto ne ide...No, pokušat ću se zagrijati na tvojoj riječi i potražiti pohabanu škrinjicu što krije neostvarene želje i u škrinjici tajni, najtajniji pretinac nade...i za nju mjesta pod Suncem ima... (desiree8 01.03.2006. 13:17) ne ide danas....ići će sutra...na kraju svake rečenice stavlja se(uglavnom) točka...a poslije točke možeš napisati novu rečenicu, s velikim početnim slovom...ugodan dan ti želim:) (Didi 01.03.2006. 13:37) slažem se s drugom rečenicom u tvom komentaru...ostalo? moram razmisliti......i tebi ovaj dan neka bude što ljepši. može? (Didi 01.03.2006. 13:52) Čitam te i dalje, znaš. Samo nemam baš snage za pisanje. (Maura 01.03.2006. 14:11) da, srela sam jednog takvog u prošlosti...ali, prošlost je - prošlost. trenutno živim u danas. i vjerujem u bolje, vjerujem da nije sve tako....varljivo. ajde, faraonne, šaljem ti malo optimizma....unatoč bezbojnim prolaznicima i lažnim nadama koje su bile posijane u tvom srcu....do čitanja:) (Didi 01.03.2006. 15:05) SMIJE LI ČOVJEK OVAKO SAM ČEZNUTLJIVO SANJATI, DALEKE VIDIKE, SREĆOM NAZIVATI I TIHO SLUTITI DA ĆE JEDNOM SVE IZGUBITI. ONDA OPET GORLJIVO TRAŽITI. ČOVJEK KOJEG ĆE DUHOVI SVJETLA U VISINE ODNIJETI, DUGOM STAZOM, NAJČUDNIJIM PUTEVIMA, GDJE ŠETNJA NE PRESTAJE I SUNCE NE ZALAZI. Dragi Faraone!"Najveći" od najmočnijih ove riječi što ispisah sjeti se nekad, jer to je nada koja se nikad ne gasi, pa ni onda kad ništa nejde!pozdravljam te i želim svu sreću svijeta! (Hera 01.03.2006. 15:18) ma koji si ti mangup....imas stila da ove naivne glupacice animiras pa da te ubjedjuju da ne odes sa bloga....da si mene pitao rekao bih ti.....idi boli me ..... (brodway 01.03.2006. 15:50) brodway, jebote!očito si u kurcu generalno, i okomio se na neke blogove!izgledaš ko pit bul, daj se preispitaj i malo pogledaj!smiri strasti i izljeve ljubomore.Odjebi sa tim šupoglavskim spikama?Šta si derpe?????????? (neznani 01.03.2006. 17:05) tuzno.. ali vrlo lijepo napisano...! veliki pozdrav (nyana 01.03.2006. 18:09) Imaš ...stila... i ide ti.. sasmo to nije dovoljno..potrebno je imati i motiv... nekad pozitivan a nekad negativan... da nastane prava pjesma..i da se duša oslobodi i kaže ono što osjeća.. Ovdje nas ima puno...u nekoj srednjoj generaciji...ali držimose svi zajedno...bilo očinski bilo prijateljski ... Lijepo je što si tu. To je naša pobjeda.....i pobjeda neke pravde. Hera ti je lijepo sve napisala........ (Rajna 01.03.2006. 18:23) Brodwej, glupacice ili ne, zene znaju osjetiti ljepotu ljudske duse, muske ili zenske, svejedno. Ali znaju osjetiti i zavist drugih, , pa i njihovo pretvaranje i predstavljanje pod tudjim imenom. Ovaj ti je komentar bio suvisan, osim ako ciljano i smisljeno nisi dosao ovdje da dignes tenzije.Budi junak pa se predstavi blogom, da vidimo cime ces ti to zaokupiti neciju paznju. Bojim se da i nemas bas cim....Kako sam se osjetila prozvanom, a Bog mi dao jezik, ja odgovaram umjesto faraonna, on ima vaznijih stvari od odgovaranja ljudima beznacajnim poput tebe. "Dictum sapienti sat est!"...Ako ne znas, javi se kod mene na blog, za prijevod, a faraona ostavi na miru,. jer ni on tebe nije dirao...A zasto sam se ja javila...pa zato, jer sam poznata kao "advokat" svim postenih i fer ljudi...da si i ti takav i tebe bih zastupala... (mirisdunje 01.03.2006. 20:54) divna pjesma, Faraonne, a stihovi o noci koja "uvijek nedoreceno donese" su mi nekako posebni... pozdravljam te i lijepo vece zelim... p.s. vidim da si se na trenutak bavio mislju da napustis blog... tuzno bi bilo da jesi... nadam se da ti tako nesto vise nece pasti na pamet :-)) ... (sjena sjete 01.03.2006. 20:56) Mene , mozete vrijedjati do mile volje "Brodvej", ali nemojte vrijedjati pseudonim kuce cije ime zloupotrebljavate. Nemojte vrijedjati ni svoje rijeci koje ste upucivali ovim "glupacama", ovo sigurno nijesu glupace sto i sam znas, nego mnoge od njih akademski gradjani i europski kultivisane osobe a cim nas dvojica se ne mozemo pohvaliti jer polemisemo zbog prizemnih tema koje namecete,skoro da sam vas branio i okrenuh da se vama izvinu sto nikad sebi oprostiti necu. Bilo sto bilo zao mi je vas sto trosite vrijeme na mene- prostaka, a zalim i sebe sto necu moci da nadjem ni rijec ni gest da se oduzim ovim divnim dijelom tog naseg dijela Europe koje jedino mogu svijetu pogledati u oci... One i djeca i samo, nase drage Dame i djeca ! ja vas pozdravljam, i da se pozovete na sebe sta to radite nekom koji vas ne zna a i vi njega ne poznate! (faraonn 02.03.2006. 01:41) Neznani, prijatelju moj, nikad ovako nijesam nesto dozivljavao. Zasto meni ne sipa sta hoce jer zivim odje gdje sam naucio da trpim samare sto poticem s tih nasih lijepih prostora ali trenutno prokletih . Racunam i molim Boga da pripadas mladjim narastajima koji ce se nas ovakvih s pravom stidjeti. Kolika me muka od " Brodvej "-a uhvatila toliko me tvoja svetacka Misija ozarila ! - Hvala Neznani prijatelju ! (faraonn 02.03.2006. 01:50) Moje Dame, po godinama vas ima da mi djeca mozete biti, kako da izbjegnem stid sto dolazeci kod mene zaradiste ovakav Atribut od "Brodvej"-a . Naci ce Faraon nacina da vas sve , moje prijateljice i prijatelji, okupi i pojedinacno se zahvali ... uradicu to ne zvao se ja imenom koje nosim jer ste zasluzili Vi,- Perjanice, celnici svega dobroga tamo odakle dodjoh i sa vama se ponosim i vasim imenima cu se prozivati ! (faraonn 02.03.2006. 02:01)

- 07:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #