Ako odem
u nepovrat-goru,
ako me
gorska vrela
ispiju svježinom
proljeća,
nećeš me naći.
Skriven sam
u vlasti cvijeća.
Cvijet iz kose
po licu ti
trag ostavio,
ispod oka
ruža je
smijeh plela.
Naišla je zora
i zauvijek mi
tebe otela.
Ili mi se samo čini,
ali oprezu sam vičan.
Ne mrzim zore.
a ni jeseni
rane.
Samo neću,
sigurno,
vise ići
istim putem,
dok bljesak bola
ne stane.
|