Noc ostavila tragove
koji vise kao
pocijepani oblaci
a oko cela kao marama
povijeno ne izlazi
sjeta jedna
sto sebe hrani
i cuti sama
Koliko jutara svane
u jednom danu
koliko proljeca
i zimom dodju
a kako to mogu vukovi
i u krilu majcinom
da te glodju
Moje dijete
ja kad bejah dijete
ne pozali nit ko
ako me i na put
srete
Tamo si a ja
kao u rezervatu
nema za mene brige
drzim rijec
zadatu
|
evo me
zabrinutog
u salovima i pokislog
ali ne od Prirode
od ljudi je
sto Prirodi
muku zadaju
Koracam ali ne
na izdisaju
samo pomalo
otvaram oci i smijeh
mi se smjesi
to se s moje snage zadnje
povoljno jedro puni
puni i drijesi
Kapetanu svoje kurseve
zadajem
radovao sam se nekad
a i sad se ponosim
Balkanom
starim z a v i c a j e m
Tamo su kao zaledjeni
svi moji dragi proljecni
snovi
mislim da je vrijeme
da se sanjaju
n o v i
|
Od ozgo
sa Olimpa
suza je sletjela
medju Mladost
u sred
olipijskog sela
Gazelasta djevojka
izgubila odlicje
pokislo drzi perje
zaboravila na svoje
bozansko
oblicje
Djevojka
mlada
lijepa
na sta to Hera misli
o cemu se stara
da li je oblakinja postala
slijepa
ili joj Zeusova prevara
grudi razara
|
Moje su visnje
kao usamljene stabljike
zadrhtale
i uplaseno traze kojim putem
da me puste
kojim vjetrovima da me
povjere
Moje visnje nemaju vremena
da cvatu
jer sam im repa bez korijena
izdao sam sudbinu
zadatu
Moje visnje
ne spavaju
ne vole rano suncano budjenje
njima nije jasno
moje vjecno cudjenje
zasto su ljudi opaki
zasto me ne vole oni koje volim
zasto ponajvise i jedino
samog sebe Bolim
Moje visnje...
|