Pokraj starog bora
u pozi Gautame
sklopljeno ruke cute
u tom su razgovoru
same
Prolaze kolone mrava kao u
mimohodu
okrecu se i poklone
nesto sto je strano
njihovom rodu
Osjecam proboj
moga Sunca
i zraka mu dvoboj
spusta se oko mi
srca
Iz spustenih grana
kaplje svjetlost
...kaplje oko rana
sto rastu kao u aprilu
cupaju bole i tako ...
u svom stilu
|
Pognute glave
ne sreta se zora
orosene trave
ne pozdravljaj sa
prozora
Nemoj pogled pticama
da saljes
uzdignute
ka Suncu su
posle
Nemoj svoje da dozivas
zelje
neka svatko svoje
nevolje
samelje
... samo jednu sacuvaj mi
nadu
da ces doci sjutra
i ako si meni, tvrdo na
Z a p a d u
|
Ako se stisa bijes
mora
i zapjevaju talasi
delfinima sjeceni
vama su upuceni
stihovi neizreceni
vama su i osmjesi
namijenjeni
ako ih i bude
zato nemoj da vas
zacude
ako labudove pjesme zadnje
i ne-bude
Nijesam dozivao srdzbu
visnjega
nijesam htio da galeb
ponire
htio sam samo
da prijatelje pozdravim
a bi mi sudjeno da ne
ozdravim
Ptico koja nebu tezis
sleti
podigni s tla dijete bozje
i ako nemognes vise se dici
nemoj ga zato
kleti
|
Ako te zaboli
nenapisana pjesma
to pjesnik nije
prestao da voli
nestala je samo snaga
oduzeta ocima
i nikad nece
ta osoba draga
postati vise
njegov izvor
srece
Ako te nesanica
nocu cudno opomene
bila si mi uzdanica
i samo mala je to
dozivka od mene
Od vec dugo
rijec me nece
skrecem na polje drugo
ali ne vise
poljem srece
|