Moja su jutra
drugacija
trbala biti
mogla su mozda
i tebi
Mojim jutrima
nedostaju tvoje boje
i smijeh djece
i nas oboje
Moja budjenja
nemaju breza
i brzog povlacenja
s kreveta deka
nije si morala
ali
neka
Kad me savladaju
dosadni gripovi
nema cajeva i obloga
tebe su odveli
nekud daleko
frizirani dzipovi
Cekacu ja
neka nova jutra
doci ce valjda
i meni
to sjutra
|
Stojim i slusam
nekadasnji otkucaj
koraka
vracena svjetlost
puni mi oci
i kao s ulja sija se
jedno tijelo nepoznato
Sve je tu
kosa bljestava
lica sjaj
bogata haljina
i govor nabora
Samo mi smeta
netaknuta bjelina
pokreta
i vjesto okrenut profil
kao za nezaborav
Nema tu smetanja
to je doslo ptici
da jos malo
pepelom se pospe
i pozdravi
prije uzletanja
|
Neka me ostave
tereti sivih
godina
nemoj da me miluje vise
ni ruza
ni kopriva
Molio bih vas
da me nadjete
tamo gdje me i
otjeraste
i vidjecete
...da laz ne moze istina biti
ma koliko velika bila...
U savijenoj ruci
olovci je vec hladno
a na vjetrometini
i vuk se osjeca
jadno
|
Sjedim na ovom
kamenu
mahovinom
izujedanim
sjecanjem nagrizan
Sjedim i ne pitam
ko koga trpi
i da li mjesta treba
zamijeniti
Cvrsto uvjeren
u nesrecu biljaka
ucim od mahovine
sta je u kamenu nasla
a ja samo mjesto
U ljudskoj hordi
vukovi bi
pocrkali
i nikad nijedan ne bi
tu hordu
predvodio
|
Na polju novogodisnjem
polju vilenjaka
sretnih
djevojcica i djecaka
na polju koje bih narucio
prvo bih Malog princa
s Ruzom njegovom
zarucio
Onda djecje okice
male
dok im lice pocrveni
neka se snjegom
sale
Na ovom polju
nemoze te naci
ni trnje ni
zolju
Ovdje samo majke naidju
pomole se Gospodu
da svake zlodje
daleko zaobidju
|