evo me
zabrinutog
u salovima i pokislog
ali ne od Prirode
od ljudi je
sto Prirodi
muku zadaju
Koracam ali ne
na izdisaju
samo pomalo
otvaram oci i smijeh
mi se smjesi
to se s moje snage zadnje
povoljno jedro puni
puni i drijesi
Kapetanu svoje kurseve
zadajem
radovao sam se nekad
a i sad se ponosim
Balkanom
starim z a v i c a j e m
Tamo su kao zaledjeni
svi moji dragi proljecni
snovi
mislim da je vrijeme
da se sanjaju
n o v i
|