faraonn
22.03.2006., srijeda
Ponekad miriše na bolje
|
Nebo bez oblaka, zašto da tražimo? Za pjesmom jurimo, kao konjica stepom. Čeznja za nekom kosom iz vihora vodi nas putem i gorom. Ponekad nas zateče zora, usred vučjeg čopora. Ali ne damo strahu ni muci da nas savlada. Otresa krila probuđeni feniks. I oči bi da ne vjeruju: dugine boje, Kome to put pokazuju? Kao golubica prema Araratu, lomi se pogled, što klonuo bijaše. Grijeh je uskrsnuti zaleđene, ako ih opet čekaju glacijale. A, opet, odbiti uskrsnuće, to mogu samo budale.  |
