Marketing
Ponekad miriše na bolje
Nebo bez
oblaka,
zašto da tražimo?
Za pjesmom
jurimo,
kao konjica
stepom.
Čeznja za
nekom kosom
iz vihora
vodi nas
putem i gorom.
Ponekad nas
zateče zora,
usred vučjeg
čopora.
Ali ne damo
strahu ni
muci da nas
savlada.
Otresa krila
probuđeni
feniks.
I oči bi da
ne vjeruju:
dugine boje,
Kome to put
pokazuju?
Kao golubica
prema
Araratu,
lomi se pogled,
što klonuo
bijaše.
Grijeh je
uskrsnuti
zaleđene,
ako ih
opet čekaju
glacijale.
A, opet,
odbiti
uskrsnuće,
to mogu
samo budale.
Post je objavljen 22.03.2006. u 05:08 sati.