Tamo,
gdje se
cvijet sprema,
tamo,
gdje će
proljeće da
cvjeta,
tamo sam
jednom bio,
i nikad više.
Šteta!
Tamo,
gdje zimi
laste odlaze,
samo je
dijete zaspalo,
na tom putu
lastine staze.
Spuštam pogled,
kao krila
i Suncu nemoćno
prkosim,
a kako želju da ugasim?
Jedino,
sebe slatko
da pokosim.
|