Prosuta je,
moja
rosa jutarnja.
Moja
zora nesvanula.
što čeka.
Što je
zastala,
da bi
predahnula,
pa tako ostala.
Strahujem,
očima
prozore da
nađem.
Ako te i sretem,
ružo rascvjetana,
kako da se
snađem?
Navikao na Sibire,
trnobodine i rane,
kako da savladam
svoje nemire?
Što ću s Jutrom,
ako stvarno
svane?
Post je objavljen 12.03.2006. u 05:55 sati.