Hladnim
vjetrom noći,
obavijam
sjećanje.
Da se zaledi
toplina,
da krv stane,
zamagle oči,
i zauvijek ode
tišina.
Da ode poslati pogled,
i zanijeme tvoje
trepavice tužne.
Da me lasta odnese
do zadnje
stanice južne.
Da zaboravim i tebe i
zaboravljenog sebe.
Da me ne nađu
u povratku laste.
A ako po zlu
opet pođe,
uz mene
prijatelji,
da ste.
Post je objavljen 13.03.2006. u 05:24 sati.