Okrenem se
ponekad
i nikoga
iza mene.
Oslušnem bolje
i opet nista.
Samoćom
prošlost odboljevam.
Proleti neka
draga ptica,
ali proleti
samo.
Ne zaustavlja se.
Vraćanjem
u vrijeme svijetlog,
može slučajno
stvaranje sinut.
Čudne su misli
ali nisu niotkud.
Svejedno,
ja u svjetlost krećem
naoružan strpljenjem.
Pitam se: Otkud?
To misli moje
Svjetlošću Tvojom
odgovaraju.
Post je objavljen 29.03.2006. u 06:12 sati.