Marketing
Iz nekih sjećanja ne želim biti prognan
Tamo,
gdje pjetlovi
jutro bude,
gdje se čuje
govor ptica.
Među hukom
borova i jela,
nestala je moja
majka-jedinica.
Mukom zavijen,
pobjegao je
vjetar,
nestale kiše,
zaspali snjegovi.
Samo breze,
drske ljepotice,
u pozdravu mirnom
miluju sjećanja.
Sjećanja moja,
bol nikad preboljena,
tuga nikad zaboravljena.
Iz ovog sjećanja
jedino ne želim
da me nikada
prognaju.
Post je objavljen 27.03.2006. u 06:09 sati.