I kad kuca,
to je
sretno kucanje .
I kad napusti,
to je
sretno napuštanje.
I kad zaboli,
to su bolovi,
na mjestima
gdje je
sreća bila.
Prisustvo sreće
i nas čini sretnima,
a blizina miomirisa
vraća nas u neka
davna proljeća.
U djetinjstva,
zauvijek ukradena.
Moja je ruka prazna,
kao rika lava
u svom
reviru.
Do kada?
U blizini pjesme
nije samo djeci
toplo.
Ponekad se rane
i pjemom brane.
Dragi blogeri, dragi prijatelji!
Ispričavam vam se što već nekoliko dana
ne ostavljam odgovor na vaše komentare
na mom blogu, a niti vam dolazim u posjetu
na vaš blog.
Spriječen sam nekim važnim poslovima i
uspijem tek na trenutak navratiti na blog,
ostavim novi post, pročitam obavezno sve
vaše komentare i više ne stignem. Možda bih,
iz kurtoazije, mogao ostaviti komentar, koliko
mi to vrijeme dozvoljava, ali vi znate da ja nisam
površna osoba i ne pišem površne komentare,
nego ono što napišem, iza toga i stojim i
pažljivo vas čitam.
Hvala vam što me posjećujete, dok me nema i
sigurno, kad se smanji obim poslova i obveza
koje imam, vraćam se sa onim svojim starim
i iskrenim načinom komentiranja. Do tada,
budite mi zdravi i veseli.
Vaš Faraonn
|