Putevi su,
samo putnicima,
otvoreni.
Prolaznici,
Neka traže
svoje sokake.
Ne budim ih
iz sanjarenja.
Ja sam vječiti putnik,
nikad ne ostavljam Put,
uvijek tražim neki bolji.
Snjegovi,
ponekad silaze
i pokrivaju cvijećem
posute staze,
kojima prolazim,
ili ću proći.
Ruka se diže u
pozdrav,
mašući proljeću,
i labudovu pjesmu
naručuje.
Možda na nekom
od tih puteva
i zastanem.
Ne da se
odmorim.
Moj odmor,
sada,
je putovanje.
Možda
zastanem,
i ostanem,
ako Tebe
susretnem.
Post je objavljen 24.03.2006. u 06:04 sati.