Samo je moć
nejasna,
kad odlazi.
I nikad zaborav
neće joj
umanjiti sjaj.
Na prijestolju,
gdje ljepota
caruje,
samo
rijetko moćni,
pristup
imaju.
U zavoju
i rana zaplače,
ako ljepota nije
pobijedila.
Svaka moć
je sagrađena
na jadu ojađenih.
A tebe, Ljepoto, kunem
što i tamo zalutaš.
U surovoj ruci,
nikad ruža
miris ne
pruža.
Ako se
putnice umoriš,
okreni pogled
negdje tamo,
gdje pasu stada.
I nemoj
nikada dozvoliti
da grabež i lakomost,
dušom Tvojom
ovlada.
|