Fićom na Vis

09.01.2022.



Vis je uzvišenje iznad Kalesije piramidalnog oblika koje je u podnožju prečnika oko 1500 metara, nadmorske visine je oko 425 metara, vidljivo je iz cijele Sprečke doline, i odozdo izgleda dosta veće nego što zaista jeste. Prvi dani januara bili su dosta topli i sunčani pa šteta je bilo da ih moj prijatelj Valter i ja ne iskoristimo za svoje avanture. Planirali smo putovanje do Vrela Bosne ali iz nekih razloga taj put smo odgodili, pa smo se odlučili popeti na „najveći vrh Sprečke doline“ i to baš sa Fićom koji će skorih dana napuniti 61 godinu.
Noć prije oprao sam Fiću, a jutro sam proveo ploirajući kromirane dijelove kako bi Fićo bio što ljepši, u tome mi je pomogao prijatelj Tarik. Dan je odmicao i kada je košarica sa kafom, mlijekom i gurabijama bila spremna, okrenuo sam ključ i Fićo se veslo oglasio, cijelim je putem bez problema primao gas i mamio poglede. Svratili smo prvo u Kikače, kako bi Valter pogledao neki VW kombi koji mu se već dugo sviđa, ali vlasnik je odlučan da ga ne prodaje. Šteta!


Sunce još uvijek sja pa idemo na naš dogovoreni izlet, nižu se pravci na rubu Sprečkog polja i vrlo brzo stižemo u Kalesiju, prelazimo rijeku Spreču iznad koje se izdigao Vis. Čeka nas uspon i težak put dužine oko 1600 metara, ispred nas idu kros četverotočkaši , a mi lagano osvajamo centimetar po centimetar klizavog i oštorog kamena, na trentke Fićo malo klizi u stranu ali se bori. Tješim se činjenicom da su prije samog početka proizvodnje Fiće, pozvali nekoliko proizvođača automobila koji su bili voljni prodati svoju licencu za proizvodnju nacionalnog automobila u Jugoslaviji, čekao ih je test od 1000 kilometara po tada užasnim putevima, i od svih pobijedio je upravo Fiat 600D kao najuspješniji na tom testu, a baš u takvom se upravo vozimo. Sredina uspona ka visu je najopasnija, jer podloga nije dobro uvaljana, puna je rupa i vrlo često oštrih kamenica koje strše iz tla, plašim se najgoreg ; da kamen ne ošeti nešto vitalno na automobilu, u najgorem slučaju karter ali sreća prati hrabre, nekoliko minuta kasnije Fićo je na vrhu tik uz krosere i džipove.


Uživamo u pogledu na dolinu i na okolna brda, pijemo kafu uz jak vjetar opijeni srećom i svojim uspjehom koji će nekima izgledati možda i bezvezno. Dolje ispod je prva solarna elekratana u BIH na krovu sportske dvorane koja je već dugo u izgradnji. Gledamo polijetanje paraglajdera, i sve nam liči na proljeće koje je došlo prerano čak drugog januara.
Silazak sa Visa bio je podjednako uzbudljiv, a mi smo se smijali i pjevali opijeni nekom čudnom srećom, ponosni na Fiću koji savladava teške prepreke. Do nekih novih avantura pogledajte video u nastavku.






Pustolovina Crna Gora-Španjolska

07.01.2022.



Razumijem avanturiste, njih najbolje, zato što sam jedan od njih. Imao sam sreću da upoznam nove prijatelje koji putuju ovom planetom, obradovali su svojom iznenadnom posjetom Valtera i mene kada se ukazao stari Volkswagen kombi na kojem je odavno matirala boja, i kojeg je nagrizao zub vremena, znali smo da se u njemu voze slobodni i zanimljivi ljudi. Tako se to i pokazalo, iz kombija izlaze Stefan Marović i Nadir Kamberović, mladi ljudi koji su krenuli bukvalno na kraj svijeta. U stari kombi stavili su svoje muzičke instrumente, malo hrane i obilje hrabrosti i volje koja ih vodi cijelim putem od Crne Gore do Španije, a možda i dalje.

Stefan Marović je iz Ulcinja, poznati je pustolov, jer je već pokušao ovim kombijem da se probije do Vijetnama, a na tom putu spriječile su ga birokratske barijere u Iranu. U tom trenutku on okreće kombi i ide do Portugala. Enterijer u kombiju je njegovo djelo, jer mu je rad sa drvetom jača strana, pa je kombi pretvorio u malu kuću, na kojoj je daska za surfanje koja strpljivo čeka svoje trenutke.

Njegov saputnik Nadir je iz Šerića, mladić željan putovanja i udaljenih predjela gdje ga kako sam kaže čeka obećana sreća i neko jače sunce. Na ovaj način žele afirmisati mlade ljude da putuju i istražuju, da se druže i odvoje od stvari kojima robuju, prostranstvo slobode ipak je ljepše i slađe.

Kombi iz 1988. godine, opremljen je novijim 1,9 motorom koji je generalno urađen prije kretanja na ovu uzbudljivu avanturu. Vjerujemo da će izdraži ovo, ali i još puno putovanja, na kojima će slijediti sunčev trag i neumorno juriti za tom planetom dok se u njemu voze Stefan i Nadir u čije oči može stati cio svijet.
I zato neka im je sretan put, neka stignu do svog sunca za kojim tragaju, neka ih nose valovi sreće kroz avanture i daljine.



Prvi dan nove 2022. godine i prva avantura

02.01.2022.



Radovao sam se prazniku i produženom vikendu kao svaki zaposlen čovjek ,danima sam planirao kako ću da provedem taj mini-odmor. Već dugo nisam odmarao, pa sam odmor zamislio tako da ležim ispred TV-a, jedem kokice, nar, i ispijam kafe, dok gledam strane programe i emisije u kojima, pogadit će te, ljudi restauriraju automobile. Pokušao sam tako, ogledao epizodu „Wheeler Dealers“ u kojoj su restaurirali Fiat Pandu 4x4, autić do kojeg i ja pokušavam doći. Ali dok ležim i dok prolaze minuti osjetim da to nije to, kad je već lijepo vrijeme vani, dosta toplo i neobično za prvi dan januara, a zašto ne bih krenuo u malu avanturicu po našem kraju?



Nazovem svog najboljeg prijatelja Valtera i pitam ga da li se i njemu ide u malu avanturu. Sjećaš se onog starog kombija o kojem su nam pričali, koji je negdje u Višći? „Da, sjećam, idemo“. Par minuta kasnije bili smo u autu na putu ka Višći, gdje smo prvo posjetili našeg novog znanca Muju Hodžića, koji nam je pokazao svoju staru vodenicu, koja nažalost više nije u funkciji iz razloga što u potoku nema dovoljno vode, pa potorčara sada služi kao ostava za drva.
Idemo kroz Ćendu na vrh naselja Višća gdje pronalazimo IMV kombi uz Mujinu pomoć, te ga polako pregledamo. Nemamo iskustva sa takvim kombijima, ali nekim čudom u zadnje vrijeme mnogo ih ima u ponudi. Proizvodio se od 1962. godine pa sve do 25.05.1988. godine, ukupno je proizvedeno 60.000 komada, pogonili su ih motori 1000ccm DKW motor, 1600ccm Renault motor i 2200ccm Mercedes motor. Ovaj u Višći nema motor i mjenjač i u solidnom je stanju. Drago nam je da smo ga pronašli i vidjeli.
Iskoristili smo ostatak popodneva da se divimo pogledu na dolinu rijeke Spreče i obronke Konjuh planine. Nakon razgledanja kombija otišli smo ka Brnjici gdje smo uživali u posljednjim zrakama sunca, a onda se zadovoljni vratili kući. Kratka avanturica bila je uspješna, a video prilog pogledajte u nastavku.

SRETNA SVIMA NOVA 2022. GODINA


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.