Zov avanture uselio se u nas još prije rođenja, i mi smo ljudi koji vole izazove, što teže, što dalje i što gore... Prije polaska u Ameriku moj prijatelj Valter mi reče da je pronašao stari kombi, da je uplatio kaparu i čim se vrati idemo po njega. Samo smo pričali o kombiju,gledali fotografije tog za neke druge ljude raspadnutog kombija, ali nama je bio predivan i privlačan. Jednog kišnog petka nakon radnog vremena a po ranijem dogovoru krenula je naša avantura, kiša je bila sve jača, i mi smo cijelim putem pričali, smijali se, i uopće nije čudo što smo najbolji prijatelji. Put do Mostara gdje smo trebali prenoćiti bio nam je kratak i bez ikakvog umora smo stigli do pansiona. Noć kao noć... mi je koristimo za putovanje ili za odmor, ovoga puta trebao nam je miran san koji smo imali. Jutro smo uljepšali kafom na terasi, uz keks koji je Valter kupio na benzinskoj, a onda lagano pakovanje i pokret za Čapljinu. Vozeći se kroz Bišće Polje, vidjeh u daljini da horizont krasi sivilo i munje... e pa mi baš idemo tamo u oluju. Pod kulom grada Počitelja je pekara, a tu smo doručkovali a kiša nam nije smetala, bivala je sve jača i jača kako smo išli prema Čapljini i u konačnici selu Opličići gdje nas je u voćnjaku skoro 30 godina čekao Volkswagen kombi koji je poput neke ostave za alat i sve potrepštine. Do Opličića stigli smo kroz blato, vodene bujice i lokve, ali vrijedilo je... sve je to avantura koju je dodatno začinila jaka kiša, od koje sam se sakrio u baš taj kombi, a Valter je otišao do auta. Čekali smo da stane oluja, kombi prokišnjava jer je pun rupa ali ... kao što već rekoh sve to daje značaj avanturi. Nakon kiše zagledali smo kombi i pokušali ustanoviti koje je godište, a što je još važnije planirali smo kako da ga izvučemo i stavimo na prikolicu, zbog čega smo i došli. Svaka varijanta nam se čini izvodljivom, ali Valter se sjeti uvijek neke lakše... Po kombi dolazimo naredni vikend i sve ćemo to snimiti, a do tada uživajte dragi prijatelji u našoj avanturi stoljeća. U povratku smo svratili do prijatelja Marka koji nam je pokazao svoju kamenu kulu, i kolekciju motocikala...

U Tuzli je minulog vikenda održan sajam automobila, ili izložba automobila. Naravno nisam htio to propustiti, posebice što je manifestacija održana na atraktivnoj lokaciji Pananoskih jezera.

Na 125. Bostonskom maratonu jedini učesnik iz Bosne i Hercegovine bit će Mirzet Halilović poznat pod nadimkom Valter, javnosti se predstavio kao restaurator automobila i vlasnik najstarijeg Fiće u BIH, no to je ipak malo zasjenilo njegovu najveću ljubav a to je atletika, jer Halilović je maratonac svjetskoga glasa.
Minulog petka u večernjim satima nakon zavšnog treninga na stadionu Tušanj organizovan je ispraćaj za maratonca koji će zastavu naše države pronijeti kroz Boston.
Ovo će ujedno biti i 200. Valterova trka, on tu očekuje svoj lični rekord budući da je na zadnjem treningu u petak na 10.000 metara ostvario vrijeme 38:45. Želja svih maratona je da istrče svih 6 svjetskih major maratona, a onih koji su to uspjeli svega je 700 u svijetu, naš Valter itekako želi dospjeti na tu slavnu listu.

Zato je 2017. godine trčao maraton u Berlinu 3:19:00, godinu kasnije New York 3:16:00, a 2019. godine bio je učesnik maratona u Čikagu sa postignutim vremenom 3:11:00. Imao je velike planove za 2020. godinu kada je trebao da trči maratone u Londonu i Bostonu a epidemiološka situacija u vezi sa korona virusom pomrsila je te planove iako se vrijedno pripremao. Nakon Bostona, preostaju mu još London i Tokio do te najsjajnije medalje koja se dobija za svih šest istrčanih major maratona.
Živinički maratonac Vater ima 52 godine, jako je popularan među trkačima i rekreativcima, često je njegova fotografija na plakatima za utrke koje se organizuju u BIH i okruženju, gdje Valtera vrlo često vidimo sa počasnim startnim brojem 1. Naporni treninzi protekle godine doveli su ga do pomjeranja ličnih rekorda; na deset kilometara, na polumaratonu i maratonu, tako da je za očekivati da 42 kilometra u Bostonu pretrči za okruglo tri sata.

O planu svog putovanja Valter Halilović kaže: „ Krećem petog oktobra iz Beograda avionom do Istanbula sa ekipom iz Hrvatske, a to su iskusni trkači : Janez Marojević i Danijel Ikica, a odatle postoji direktan let za Boston, tamo će nas ugostiti gospodin Azem Dervišević, a naš vodič bit će Lejla Arapčić. Termin za preuzimanje startnog broja je osmi oktobar u 10:30 po lokalnom vremenu, start trke je jedanaestog oktobra. Zahvalio bih se mojim trenerima Elviru Rakipoviću iz Osijeka i Banetu Stankoviću iz Tuzle koji su bili moj oslonac u napornim treninzima, znam da je ovo i njihov uspjeh jer za Bostonski maraton trebate imati kvalifikaciju, to je tri sata i dvadesetpet minuta , a ja imam trenutno tri sata i osam minuta, to je vrijeme koje sam ostvario na ovogodišnjem maratonu u Sarajevu, očekujem dobar rezultat u Bostonu. Također, zahvalujem se svim mojim rekreativcima sa stadiona Tušanj koji me večeras svečano ispraćaju na ovo veliko sportsko takmičenje.“

Rekli smo da je Valter jedini učesnik iz Bosne i Hercegovine, ali na ovoj trci učestvovat će i dvije takmičarke koje žive u Americi a porijeklom su iz BIH to su: Nermina Bakalović i Alina Abdurahmanović. Na rang listi maratonaca u BIH Valter je trenutno na desetom mjestu, ovo će biti njegov 16. maraton i karijeri i jubilarna 200. trka.

Našem uspješnom sportisti želimo mnogo uspjeha i dobar pejs na maratonu u Bostonu, koji ćemo pomno pratiti i osamaestog desetog očekujemo medalju u Živinicama.

Sretno Valter.

Emir Nišić