Linkovi

Zanimljivosti/Putovanja

07.03.2021., nedjelja

Utvrda Possert - 23.04.2017.

Davnih dana bila sam u prolazu do utvrde Possert o kojoj je pisao i naš bloger Viatrix

Kad sam išla jedva sam našla utvrdu, makar je obnovljena nigdje nije bilo putokaza, ali znajući otprilike poziciju uputila sam se od Belaja prema Pazu, gdje sam s ceste skrenula lijevo te odmah nakon Ckrkvice Sv.Martina eto me ispred Utvrde Possert, koord N 45° 16.413, E 014° 06.213.



Iz literture:
Naziv umjetnine: Kaštel Possert

Smještaj: Posrt

Vrijeme nastanka: oko 1450.

Materijal: kamen pješčenjak

Dimenzije: –

Naručitelj ili donator: Martin Moyse (vijesti od 1436. – Kožljak, 1492.)

Utvrda Possert smještena je u Općini Cerovlje na uzvisini iznad Letajskog potoka, jednog od pritoka rijeke Raše. Izgrađena je u brežuljkastom predjelu koji se prostire između dolina porječja Raše i Pazinskog potoka, na naslagama fliša, što je odigralo odlučujuću ulogu prilikom odabira građevinskog materijala korištenog za izgradnju utvrde. Nalazi se nedaleko od ceste koja vodi od Paza prema Šušnjevici, a s koje vodi i jedini mogući prilaz utvrdi.

Rezultati provedenih arheoloških istraživanja pokazuju nam da je prvotni objekt na ovom mjestu izgrađen najvjerojatnije sredinom 14. st., od kada datiraju i najstariji povijesni podaci o posjedu. Od tog je vremena posjed pripadao vlasnicima utvrde Kožljak, odnosno najprije obitelji Guteneck, a potom Moyses i Barbo. Tada je podignut manji objekt na zapadnoj strani lokaliteta, vjerojatno gospodarske namjene vezane uz funkcioniranje posjeda, koji je naknadno inkorporiran u kompleks utvrde. Utvrđeni stambeno – gospodarski sklop čije ostatke i danas prepoznajemo na terenu, a koji se sastojao od stambene zgrade (palasa) povezane s kvadratnom kulom i dvorištem, podignut je sredinom 15. st. Među sačuvanim arhitektonskim ostacima utvrde pronalazimo sve elemente koji su karakteristični za srednjovjekovnu fortifikacijsku arhitekturu. Visoka obrambena kula, merlature, opkop, maksimalno produžavanje pristupnog puta, sve je to prisutno na Possertu u svojim jednostavnim oblicima primjerenim feudalnoj utvrdi manjeg značaja. Također, na arhitektonskim ostacima iščitavamo i one malobrojne strukture koje su nudile koliku-toliku dozu udobnosti u skučenom prostoru srednjovjekovne izolirane utvrde. To se odnosi na velike prozore koji su osiguravali dovoljno svjetla u stambenom dijelu kompleksa ili primjerice zahode koje pronalazimo na kuli. Utvrda je s tri strane bila branjena strmim padinama dodatno ojačanim umjetnim barijerama, dok ju je sa sjevera štitio opkop širok 6 metara. Južno od stambenog dijela nalazio se prostor dvorišta s izdvojenom zgradom stražarnice. Kompleks je najvjerojatnije oštećen i napušten početkom 17. st. u vrijeme tzv. Uskočkog rata, nakon čega obitelj Barbo podiže obližnji dvorac Belaj.

O gradnji same utvrde ne nalazimo konkretne podatke u povijesnim vrelima, odnosno zaključke možemo temeljiti prvenstveno na podacima prikupljenim arheološkim istraživanjima. Spomenuto je međutim kako je posjed pripadao vlasnicima Kožljaka pa graditelje utvrde moramo tražiti među članovima plemenitaške obitelji Moyse koja u tom periodu upravlja posjedom. Naime, kada 30–ih godina 15. st. kožljačka gospoštija prelazi u vlasništvo obitelji Moyse, Juraj Moyse od vojvode Friedricha IV. Habsburškog 1436. u Neustadtu dobiva za sebe i svoju braću Pavla i Martina potvrdu nasljednih prava na Kožljak. Mojsijevići su podrijetlom senjski patriciji, koji su bili u službi knezova Frankopana, a u Istru i do vlastelinstva Kožljak došli su rodbinskim vezama. U dokumentu o investituri iz 1436. g. izrijekom se spominje samo selo Posshart, koje je u tom periodu bilo napušteno. Kako se tada još uvijek ne spominje utvrda, možemo pretpostaviti kako još nije ni bila izgrađena. U borbama protiv Osmanlija, u kojima su tih godina sudjelovali brojni predstavnici plemstva s ovih područja, pogibaju Juraj i Petar Moyse te Martin ostaje jedini vlasnik posjeda. Nedugo nakon toga, između 1460. i 1470. g. Ivan VII Frankopan u dva navrata napada Kožljak te uspijeva zarobiti Marina Moysea koji na duže vrijem biva utamničen u Krku. Tek je na zahtjev cara Fridricha III mletačkom Senatu bio oslobođen. On se potom vratio u Kožljak gdje i umire 1492. g., a sahranjen je u crkvi Blažene Djevice Marije u Čepiću. Njegov nadgrobni spomenik danas se nalazi u kapeli Sv. Henrika u Belaju. Utvrda Possert izgrađena je stoga u dugom periodu u kojemu kožljačkim posjedom, najprije uz svoju braću, a kasnije i samostalno, upravlja Martin Moyse te upravo njega treba označiti kao naručitelja njezine izgradnje.

Postavlja se, međutim, pitanje razloga gradnje ove male utvrde tijekom sredine 15. st. Sama utvrda je izgrađena na položaju koji ne nudi optimalne uvjete za obranu, niti mogućnost nadzora neke važnije komunikacije ili granice poput većine utvrda izgrađenih u ranijim stoljećima. No, ona nudi određenu višu razinu komfora, u kontekstu uobičajene gradnje srednjovjekovnih utvrda. To se prvenstveno odnosi na odabir položaja i stvaranja ugodnijih životnih prostora nauštrb sigurnosti, ali i na povoljne klimatske uvjete, osobito u odnosu na matičnu kožljačku utvrdu. Čini se, stoga, kako izgradnja utvrde nije bila povezana s geostrateškim vojnim potrebama Gospoštije ili Grofovije nego, prije svega, s potrebom ili mogućnošću vlasnika da izgradi dodatni, ugodniji rezidencijalni prostor. Possert stoga možemo smatrati svojevrsnom ladanjskom rezidencijom kožljačke gospode, koja je nudila osobite prednosti tijekom zimskih mjeseci kada na Possertu vladaju uvjeti ugodne sredozemne klime, za razliku od Kožljaka na kojemu u tom periodu vladaju iznimno surovi klimatski uvjeti.


Još jedan link za pročitat.

obilazak oko utvrde


ima i stepenice za popest se no kako sam bila sa pesima nisam mogla gore




i table koje su već tad bile u lošem stanju


Preporuka za posjetit i naravno popet se gore jer pogled sigurno puca na sve strane.



- 13:21 - Komentari (7) - Isprintaj - #

02.03.2021., utorak

Crkva Majke Božje od Svetomora - 19.04.2017.

Na putu od Bala prema Žminju s desne strane pored ceste malo uzvišeno na koord. N 45° 07.113, E 013° 53.139 nalazi se Crkva Majke Božje od Svetomora. O ovoj Crkvici pisao je i naš bloger Viatrix

Iz literature:
Oko 3,5 km južno od Žminja nalazi se crkva Majke Božje od Svetomora. Od stare ranoromaničke crkve najvjerojatnije iz 12.st. sačuvali su se donji dijelovi perimentalnih zidova i apsida s polukružnim prozorčićem. Na pragu sjevernog prozora zapadne fasade u trijemu uklesana je 1666.godina.

Vjerojatno je te godine crkvica bila obnovljena.

Karijatide koje su barokno stilizirane izradio je domaći kipar. Ukupno je 8 likova, većinom anđela karijatide smještenih po dva sa svake strane bočnih ulaza. Oltar pred apsidom potječe iz 18.stoljeća.Vjerojatno je te godine pred pročeljem izgrađen trijem s karijatidama koje nose krov.

Današnji naziv crkvice Svetomora potječe od starijeg naziva Stumoran koji se još danas čuva u zaselcima oko crkvice.


Prvo što se uočava je da je zvonik odvojen od Crkve


nadograđeni dio sa predivnim kipovima




detalji s unutrašnje strane




i sa tornjem


da bi na fotku dobila cijelu Crkvu i toranj malo sam se udaljila




a kad sam se okrenula iza mene kamen zanimljivog oblika - možda dinosaur ili kornjača


i sa druge strane gdje stoji ogromno drvo


Mene Crkva oduševila i vrijedi ju obići. :))


- 16:13 - Komentari (13) - Isprintaj - #

28.02.2021., nedjelja

Merag-Cres - 27.02.2021.

Izlet Merag-Cres nekadašnjom starim rimskim putem kroz Merašku jamu preko ruševina crkvice svetog Bartolomeja i natrag - o dijelu tog đira pisao je i naš bloger gogoo u svom postu. 2018. godine, a ja sam ga jučer prošla, i time se ostvarila želju :)))

Kad se dolazi sa Krka (Valbiska) trajektom na Cres (Merag) odmah upada u oči velika udubina iznad mjesta Merag, a to je Meraška jama


iz literature: Meraška jama – prirodni fenomen otoka Cresa

Meraška jama, koju opažamo kao neobičnu geomorfološku strukturu usječenu u padine s desne strane trajektnog pristaništa i naselja Merag, jedan je od rijetkih ali vrlo dojmljivih primjera urušne ponikve na otoku Cresu. Vjerojatno je nastala u davnini urušavanjem stropa velike podzemne šupljine. Njezine bočne strane strme su i stjenovite, a u dnu ponikve nakupilo se mnogo kamenog kršja i većih kamenih blokova koje svjedoči o nekadašnjim velikim lomovima i masivnim urušavanjima stijena.

Jama je nastala na osojnoj (zasjenjenoj) strani obala otoka Cresa, a, uz to, oblik i dubina jame djeluju tako da u jami vlada osobita mikroklima. Stoga ovaj lokalitet ima ulogu svojevrsnog pribježišta (refugij) nekolicine vrsta prilagođenih povećanoj vlažnosti tla i zraka kao i modificiranoj temperaturi zraka u dnu jame.

Posebnosti staništa i djelovanja mikroklime na živi svijet u provom se redu očituje u bujnoj šumskoj vegetaciji te množini mahovina i paprati koje prekrivaju kameno kršje i blokove. U dnu jame uspijeva i nekoliko na otoku Cresu rijetkih biljaka koje možemo smatrati reliktima iz ranijih i hladnijih razdoblja Zemljine prošlosti. Jedna od takvih je deveterolisna režuha (Cardamine ennaeaphyllos), proljetnica iz porodice krstašica, blijedo žućkastih cvjetova, uobičajeno rasprostranjena u kontinentalnim bukovim šumama. Strme stijene na bokovima urušne ponikve također su stanište rijetkih petrofilnih vrsta ptica i zanimljivih vrsta bilja, kakav je endemični istarski zvončić.



Inače Meraška jama se sastoji od dvije jame, ulazak u obje je jako strm, a kad se spusti u prvu dolazi se u vegetaciju kao sa drugog planeta - Jurassic park/Hobbit town - no to je sve vrlo malo, makar se na slikama čini veliko, sl predivno




prelazak u drugu jamu podno litice je dosta strm sa velikim gromadama uz rub




a i silazak je oper jako strm


kad ste pod samom liticom teško je uhvatit sve,a nismo se mogli ni približit jer stalno ima odrona - gornji dio


i na dnu gromade s mahovinom


izašli smo po rubu prve jame


kod Crkvice sv.Ivana




i uputili se starim rimskim putem za Cres prema ruševinama crkvice sv.Bartolomeja


pogled sa jedne serpentine na trajekt, Merag, Merašku jamu i u daljini početak Velebita


nastavak starog rimskog puta i nagnute crnike


pogled na ostatke Crkvice sv.Bartolomeja (nažalost gore nisam uspjela slikat jer su udari bure bila prejaki), te skroz desno vrh Sis


prije samog vrha i ruševine


pogled sa Ruševina na Krčku stranu


i prema Creskoj strani


spuštanje prema Cresu i ovčice


pogled na Cres kroz masline


stara rimska cesta


pri povratku bura je razbistrila pogled, da se vidio i slovenski Snežnik nad Rijekom, Risnjak sve do




snježnih obronaka Velebita


zadnji pogled na Merag i Merašku jamu


i prijeđeno :))





- 16:59 - Komentari (11) - Isprintaj - #

26.02.2021., petak

Napuštena vikendica pored pl.staze 2B - 20.02.2021.

Kako sam pisala u prijašnjem postu dok sam se vraćala od Kamenih svata ispod staze 2B znala sam da ima objekt no nisam znala što je bio, navodno je napuštena vikendica.

Staza sad prolazi pored nje


nažalost slike su dosta loše al da se bar vidi kako je izgledala - ima i balkon i nadsteršnicu


i ispod nadstrešnice


lijepi su mi ovi okviri na prozorima


kad se uđe unutra desno je očito bila kuhinja


dok su lijevo vodile stepenice na kat




a iza stepenica police


kako nisam imala gdje odložit ruksak samo sam sa stepenica poslikala kat - ima tu još i stol i stolica




pored ima i spremište


gdje se vidi zašto je donji dio uzak jer je na stijeni


ima tu još na policama svega (kad sam jednom prije bila bio je tu i jedan šišmiš, al ga sad nije bilo)


nažalost loša slika, al da se vidi s druge strane


pored ulaznih vrati svašta nešto još visi


neznam što je ovo, možda za crpit vodu


wc je bio malo dalje


i s druge strane na samoj strmini - bome tu se išlo sa strahom na wc :))


Netko je imao volje ovu slatkoću izgradit ispod i iznad strmine ;))





- 16:57 - Komentari (8) - Isprintaj - #

25.02.2021., četvrtak

Ruševina - 20.02.2021.

Kako sam pisala u postu prije ovog, ovdje ću predstavit u fotkama moj ponovni posjet pronađenoj Ruševini .

Kad sam dolazila ugledala sam je visoko gore, kad sam bila prvi put nisam ni skužila zbog vegetacije da je ona na sredini padine


popela sam se po istočnoj padini gdje je ona uz rub padine tj. ima jedno 4-5 metara, na padini ima kamenja koje se odornilo s obzirom da joj fali cijeli istočni zid - evo fotka prednje strane koja se urušila a koja gleda na istok


sredina gdje sam skužila da je očito ovaj stup u sredini naknadno nadograđen


i desna manja prostorija


pogled sa južne strane (gdje je opet padina na svega oko 3 metra) prema urušenom djelu tj. hrpa kamenja i na rubu slike je već padina


vidi se koliko je na čošku blizu padina


pogled kroz prozor na južnoj strani




pogled sa zapadnog na južni dio koliko je blizu i s ove strane padina, dok ja stojim iznad iskopanog djela iza zapadnog zida


stražnji zapadni dio, gdje se vidi kako je otkopano do zida jer padina se nastavlja prema gore




pogled na sjeverni zid, gdje se vidi napred padina i golemo drvo koje je unutri izraslo




unutarnji pregradni zid sa dva prolaza


i prolaz prema stražnjem ili zapadnom djelu


drvo u manjoj prostoriji i


prozor prema zapadu/ukopanom djelu i


prema sjeveru - kako se samo dio strusio


i pogled prema urušenom djelu ili istoku


i pogled prema urušenom djelu iz veće prostorije


vrata prema zapadnom djelu - možda se otuda ulazilo?


pogled kroz stražnji/zapadni prozor u manju prostoriju


prije sam slikala od gore, a ovo je od dole gdje je "ukopana" zapadna strana prema jugu i padini


detalji oko vrata kako je zidano


prije odlaska zamjetila sam da je očito ovdje zazidan prozor ili ?


i zadnji pogled na Ruševinu prije ne tako strmog spusta - možda se tuda i dolazilo...


u idućem postu bit će napuštena vikendica :))

- 16:20 - Komentari (8) - Isprintaj - #

24.02.2021., srijeda

Preko Veternice i Glavice do Kamenih svata i kružno natrag - 20.02.2021.

Odlučih se napravit kružnu stazu iz Dubravice preko Veternice i Glavice do Kamenih svata i natrag. Krenula sam rano ujutro da izbjegnem ljude ostavivši auto u Dubravici kod okretišta autobusa i krenula sam prema Veternici pl.stazom 3.

Na početku potok Dubravica lijepo žubori uz male slapiće


ostala sam šokirana koliko ima urušenog drveća na stazi i na obroncima


hmm zanimljive gljive niču


špilja Veternica - sad je zatvorena da se ne uznemiravaju šišmiši


stube prema planinarskom domu Glavica i desno je nekad bio potočić no sad je suho korito


pogled na grad


i šumu gdje se već nazire PD Glavica


inaće ispred Doma puca pogled na Zagreb, al danas nisam imala sreće pa samo kroz sumaglicu


mica mi pozirala


čak i iznad Doma ima mjesta za sjesti s pogledom na grad


dalje idem pl.stazom 1 prema Kamenim svatima


pogled u nebo


vrtača na sve strane, što se sad lijepo vidi kad nema vegetacije


sa pl.staze 1 sam išla popreko ili off road prema pl.stazi 5 jer sam htjela doći do Ruševine o kojoj sam pisala, a usput naletjela na čeku i objekt


slatki detalj uz put


da bi onda na obronku ugledala Ruševinu o kojoj sam pisala, a napravit ću post nakon ovog jer imam puno slika od nje - inaće kad sam bila prvi put 2017. nisam skužila na polovici kolike je ona padine


došavši na pl. stazu 5 Ponikve-Kameni svati, bez obzira na toplo vrijeme u lokvicama ima još leda


planinarsko skolnište na stazi


kroz guduru se nazire Jablanovec




zanimljivo drvo


tik ispod Kamenih svata došla sam do Kolarićeve kuće (iz literature: Kolarićeva kuća danas ruševni objekt nalazi se na 478 mnv. Sagrađena je 1938. godine i koristila se kao gostionica. Iako u ruševnom stanju služi kao odmorište planinara, te kao sklonište od kiše i nevremena. Okružena je klupicama i stolovima za odmor.)



iz nutra


križ prije Kamenih svata


nažalost i ovdje je bila sumaglica i time ograničen pogled i nije se vidjelo ni Samoborsko gorje


i pogled sa vrha Kamenih svata gdje se vidi Westgate


dolomitne stijene Kamenih svata


cvjetek


pogled pri spuštanju na planinarsku kuću Kameni svati


i pri odlasku dalje


vraćala sam se pl.stazom 1 prema Veternici, uspon kroz šumu


planinarsko sklonište Žitnica


blatna staza


punoo šafrana


odvajanje na pl.stazu 2B


jaglaci


ispod staze naziru se ruševine nečije vikendice, al o tome u idućem postu


spuštam se pl.stazom 3a


i u mjestu nalazim mlin - neznam dal je u funkciji


i za kraj statistika




- 16:20 - Komentari (13) - Isprintaj - #

14.02.2021., nedjelja

"Kompleks Fort Forno" - 30.10.2016.

Danas sam imala plan ići na Medvednicu i to zapadni dio, no kad sam se rano ujutro probudila i vidjela uneređen kauč i pelenu, znala sam da ne idem nigdje jer nekom od peseka nije dobro, na kraju ispalo da dvije nisu dobro, no na kraju želuček i crijeva se smiruju, a ja vam predstavljam nešto iz daleke prošlosti. :))

Bila sam predstavila glavnu utvrdu Fort Forno, a sad ću predstavit i ostatak većih građevina na ovom području.

Prvo malo iz literature:
"Austrougarska ratna mornarica (njem. K.u.K. Kriegsmarine) podijelila je područje krunske zemlje Austrijskog primorja (njem. Österreichisches Küstenland) na nekoliko obalnih sektora (Küstenabschnitt). Obalni sektor Pula sa sjeverozapada graničio je s Obalnim sektorom Rovinj (njem. Küstenabschnitt Rovigno), a sa sjeveroistoka Obalnim sektorom Labin (njem. Küstenabschnitt Albona). Granica Obalnog sektora Pula polazila je linijom koja spaja luke Veštar (jugoistočno od Rovinja), selo Burići (južno od Kanfanara), Foli (sjeveroistočno od Svetvinčenta), Orihi, spuštajući se južno i prolazeći zapadno od Manjadvorci, istočno od Krnice sve do rta, odnosno uvale Kaval. Područje se stoga prostiralo na sjeveru do Barbarige i uvale sv. Jakova, na zapadu je obuhvaćalo otoke Brijuni, na jugu se protezalo do Premanturske punte, a na istoku do Šišana, Valture i Kavrana.

Sam obalni sektor bio je podijeljen u 16 obrambenih okruga (njem. Verteidigungsbezirk) koji su se od centra pulske luke spiralno udesno širili na ovom području. Okruzi su pratili obrambene fortifikacijske prstenove oko Pule koja je sa svojim zaljevom, pretvorenim početkom 20. stoljeća u prostranu luku, te izgrađenim snažnim sustavom modernih fortifikacija, tijekom 1. svjetskog rata postala utvrđeni grad, jedan od najbolje branjenih gradova Europe.

Obrambeni okrug IX - Uz ove obrambene okrugove i prstenove nalazio se i izdvojeni Obrambeni okrug IX koji je na sjeverozapadu obuhvaćao širi prostor Barbarige, štiteći ulaz u Fažanski kanal.
Ovaj izdvojeni obrambeni okrug obuhvaća priobalje Barbarige na kojem se nalaze tri velike utvrde od kojih je najpoznatija Fort Forno. U neposrednoj okolici utvrda nalazi se sedam obalnih bitnica. Obrambeni okrug IX je najsjeverniji dio obrambenog sustava grada Pule.

Fort Forno je obalna utvrda u Barbarigi koju je izgradila Austrija 1904. godine radi zaštite glavne luke svoje ratne mornarice. Utvrda se nalazila u sektoru IX Obalne regije Pula (njem. Küstenabschnitt Pola), a klasificirana je kao obalna oklopna utvrda (njem. Werk (Küstenfort) mit Panzer).

Osim Forta Forno u ovom se sektoru nalaze još dvije obalne oklopne utvrde, a u obrani im je pomagalo još sedam obalnih baterija. Ovaj sektor činio je sjeverozapadni kraj pulskog fortifikacijskog sustava, štiteći sjeverni ulaz u Fažanski kanal.

Fort Forno građen je u stilu svoga vremena, od betona u obliku prstena ojačanog dvjema baterijama, Benedetto i Caluzzi: ona s lijeve strane s dvama topovimaa kalibra 305 mm i s desne strane s topovima kalibra 280 mm. Tvrđava je tijekom vremena urušena, no vidljivo je da je bila omeđena visokim kamenim zidovima i puškarnicama dok je cijelu utvrdu okruživao suhi i duboki rov, kao prepreka pješaštvu. S uzvisine na kojoj je bila, pruža se pogled na Rovinj, Barbarigu, Fažanu i Pulu. Kasnije, nakon Drugoga svjetskog rata, utvrdu je koristila JNA i u njoj držala stoku i stočnu hranu.

Svi fortifikacijski objekti na ovom području, ukupno njih 14, vidljivi i nevidljivi jer su neki pod zemljom, međusobno su povezani kanalima.

Fort Forno planira se urediti u smještajni objekt unutar budućeg turističkog odmorišta, dok će ostale fortifikacije dobiti uloge poput kluba s izložbom starog oružja, stalne povijesne izložbe, galerijskih prostora itd. U blizini će se nalaziti brojne vile i golf igralište tako da će cijeli prostor moći primiti 1,000 gostiju."




Nemojte zamjerit na ponavljanju, al sam copy/paste, a želim prenjet što više info ;)) a sad idemo na predstavljanje - kao što znate Fort Fornom sam bila opčinjena, a bome Fort Benedetto ne zaostaje.

Ulazna vrata


pogled od vratiju desno - duboki jarak i vidi se dio objekta u jarku


kad se popnete s desne strane stepenicama na kat i pogled prema ulazu


pogled na drugu stranu na katu


ako obratite pažnju u prostorijama i na prozorima se moglo naći urbane sige




ima ih i na željezu


i otvorima


a u prostorijama ima još nekadašnjih dizala








predivno složeno kamenje nad ulazima


pogled iz stražnje prostorije na vrata


pogled sa suprotne strane


hodnici u donjem dijelu


prostorije u donjem dijelu


obrambeni jarak


i zadnji pogled prije odlaska prema Fort Fornu


pogled sa ceste prema Brijunima


stražarnica prije Fort Forna


pogled sa obalne bitnice Caluzzi na Fort Forno (nažalost od nje nemam u ovom putopisu slika, al bit će u idućim - ona je i jedina skroz razrušena)


dalje sam išla prema Fort Paravii i došla na livadu gdje sam vidjela samo ovo - misleći da je to bila cesta


a kad ono s druge strane ukopano


zanimljiv "nasip" tj. jarak napravljen da se ne urušava


dalje sam išla do Paravia East gdje se isto prvo dođe na krov


pa se prošeće po njemu i traži kako sići


al na kraju sam našla stepenice


pogled sa stepenica


i s jarka


Paravia west je jako slična Paravii East


detalji na krovu




nešto sam otkrila da slikam sa svojom sjenom


zadnji pogled


dobro izgrađen jarak da se ne urušava


i osmatračnica


s pogledom na more


inaće i obala ispor Fort Forna se isplati pogledat - zanimljivi plato


sa zanimljivom obalom










dosta izvan kompleksa nalazi se Forno shelter - koji je tad služio turistima za wc bljak






i kako to izgleda na karti (neka mjesta su stavljena krivi nazivi zato sam napisala i na ovoj karti nije Forno shelter jer je toliko južnije





- 18:52 - Komentari (17) - Isprintaj - #

13.02.2021., subota

Šmitovo ili Zeleno jezero-stijena Visibaba-izvor rijeke Vitunjčice - 24.04.2016.

Davne 2016.godine bila sam u okolici Ogulina i tad sam posjetila Šmitovo ili meni draže kako se nekad zvalo Zeleno jezero koje se nalazi kod Gornjeg Zagorja, na koord.N 45° 11.237, E 015° 13.441. Uz jezero se veže se predaja koja govori o djevojci koju je sv. Juraj spasio od zmaja, a otisak kopita njegovoga konja sačuvan je na kamenu pokraj jezera.


kada se spuštate od ceste prema jezeru iz određenog kuta ono je u obliku srca


Inaće jezero se sastoji od dva povezana jezera, maloga i velikoga.


i od šume prema cesti oba jezera


šuma oko jezera sa zanimljivim kamenim blokovima


jezero je iznimno bistro


da se vidi kakvo je kamenje prema dnu


zašto se nekad zvalo Zeleno jezero jer je stvarno divne zelene boje, a evo još dokaza bistrine vidi se kako stijene ide okomito dole


počela je kiša, al i dalje se vide balvani u bistrini jezera (bila sam tamo nakon 4 godine balvani su još tamo, al o tome u drugom postu)


pogled sa mostića između dva jezera prema šumi


kod mostiće gdje se prelijeva iz malog u veliko jezero


Inaće ovdje je zanimljiv geološki fenomen – sustava Rupećica – Zeleno jezero. Ovaj sustav predstavlja lijep primjer međuodnosa vode i vapnenca u stvaranju specifičnog krškog reljefa. Evo i slikovnog prikaza povezanosti.

Rupećica je naziv koji se upotrebljava za nekoliko krških pojava koje se nalaze na lokaciji Rupečica – isti naziv dijele špilja, krški izvor, potok, ponor i jama. U prošlosti su ove pojave vjerojatno činile jedinstvenu podzemnu cjelinu nastalu djelovanjem vode na vapnenac.

I sada postoji uska veza među ovim pojavama koje su povezane protokom vode. U špilji Rupećici nalazi se sifonsko jezero čije vode izbijaju na površinu u krškom izvoru Rupećici, koje teku kratkim nadzemnim potokom Rupećiom, koji ponire u podzemlje u ponoru Rupećici. Obližnja jama Rupećica povezana je s ponorom i predstavlja još jedan od ulaza u daljnji podzemni tok vode u ponoru Rupećici.

Zeleno jezero je dio ovog sustava i također je povezano s ostalim pojavama protokom vode. Naime, nakon poniranja potoka Rupećice u podzemlje, potok nastavlja svoj tok kao ponornički potok i ulijeva se u Zeleno jezero. Zeleno jezero se zapravo sastoji od dva međusobno povezana jezera – Velikog i Malog jezera. Ponornički potok dotječe u Malo jezero. Voda se zatim prelijeva u Veliko jezero preko pličine koja povezuje dva jezera. Iz Velikog jezera ponovno ponire u podzemlje, te nastavlja svoj put kao ponornički potok, te se ulijeva u rijeku Zagorsku Mrežnicu.

Zato sam išla posjetit i izvor Rupečicu koja se nalazi na koord.N 45° 11.184, E 015° 13.537, ona izvire u kamenju i čini potočić preko livade (tad je bilo poplavljeno) do nekadašnjeg mlina gdje ponire


mjesto nekadašnjeg mlina i brane


Stijena Visibaba
Pored ceste u mjestu Bjelsko nalazi se samostojeća stijena naziva Visibaba na koord.N 45° 14.363, E 015° 09.399. Od 1966. godine zaštićena je kao geomorfološki spomenik prirode. Stijena je visoka 7 metara i kruškolikog je oblika. Prema dnu se sužava i stoji na tankoj stijeni u podnožju.


Izbliza




Izvor Vitunjčice
U neposrednoj blizini centra Vitunja nalazi se izvor rijeke Vitunjčice. Rijeka Vitunjčica je kratkog, ali brzog toka. Dugačka je oko 4 km. Ova rijeka teče vrlo lijepim krajem ispod same planine Klek. Okružena je bujnom vegetacijom i livadama. Omiljena je lokacija za sporstke ribolovce, ali i planinare koji se penju na Klek s vitunjske strane. Nalazi se na koord. N 45° 17.471, E 015° 08.419
Izvire iz ovog kamenja


i teče


te stvara rijeku Vitunjčicu


jedan izvorčić ide ispod mostića


Ispod mahovine





- 12:44 - Komentari (17) - Isprintaj - #

10.02.2021., srijeda

U Velu dragu kroz tunel Vranje 1 - 23.04.2017.

Nakon što sam našla Okretnicu na nekadašnjoj pruzi Lupoglav - Raša htjela sam proći kroz tunel u Velu dragu, da vidim kako ona izgleda od dole. Auto sam ostavila prije kamenoloma pored cesta gdje je prijelaz preko pruge i zaputila se sa jakom lampom kroz tunel Vranja 1 koji je dug 493,50 metara (ako idete obavezno nosit lampu jer ima dio gdje je mrkli mrak). Nažalost nema puno slika.

Pogled nakon izlaska iz tunela prema cesti


staza prema penjalištu (osobno me šokiralo koliko kamenja pada dok se ekipa penje, i stalno viču da pada - tako da ne vidim baš da će ti kemani stupovi dugo izdržat ako se nastavi s aktivnostima) uz zapadni zid Vele drage


pogled na jedan od kamenih stupova


uspon natrag prema pruzi




tad je još stajao dio kulise sa snimanja filma Winnetou u njemačkoj produkciji


iz literature:
Vela draga (Vranjska draga)
Vela draga (Vranjska draga), geomorfološki spomenik prirode smješten na sjeverozapadnom podnožju Učke. Nastala je djelovanjem vodenih bujica koje su u vapnenačke stijene urezale kanjon u dužini od 3500 metara. Počinje kod tunela Zrinščak na magistralnoj cesti tunel Učka - Pazin, a završava kod Boljunskog polja.

Najviši dio kanjona nalazi se na 600 metara nadmorske visine dok je najniži upravo onaj kod Boljunskog polja na nadmorskoj visini od 153 metra. U svom gornjem dijelu širok je 450 metara, a najuži na području oko željezničke pruge, svega 150 metara. Specifičan je po brojnim šiljastim stijenama, tornjevima visokim između 50 i 90 metara, od kojih je nekolicina uništena pri gradnji tunela Učka. Zbog svog specifičnog oblika, daleke 1931. godine se tuda penjao poznati tršćanski alpinist Emilio Comicio, od kada penjanje na tornjeve i stijene Drage postaje popularno i privlačno za brojne ljubitelje prirode i alpinizma. Kanjon je prekriven bujnom vegetacijom, a pojedini djelovi imaju prašumski karakter. U vlažnim i sunčanim predjelima rastu vrba (Salix sp.) i topola (Populus sp.), na zasjenjenim mjestima bršljan (Hedera helix), dok na hladnim i zasjenjenim područjima kanjona rastu bukva (Fagus sylvatica ) i tisa (Taxus baccata). Rubove kanjona prekriva submediteransko raslinje poput crnog graba (Ostrya carpinifolia), hrasta medunca (Quercus pubescens), crnog jasena (Fraxinus ornus), makljena (Acer monspessulanum), šmrike (Juniperus communis) i crnike (Quercus ilex), te vrlo rijetkih vrsta orhideje poput alpskog likovca (Daphne alpina), vazdazelenog likovca (Daphne laureola), dugolisne naglavice (Cephalanthera longifolia) i pčeline kokice (Ophrys apifera). Osim biljnim, kanjon je bogat i životinjskim svijetom. Može se vidjeti krupnu i sitnu divljač te brojne vrste ptica poput divljeg goluba (Columba livia), sove ušare (Bubo bubo) te sokola vjetruša (Falco tinnunculus). U preletu nad kanjonom često se može vidjeti sivog sokola (Aquila chrysaetos), orla zmijara (Circaetus gallicius), surog orla (Aquila chrysaetos) i gavrana (Corvus corax). Vela draga je od 1963. godine zaštićena kao rezervat prirode, a od 1998. kao geomorfološki spomenik prirode. Uređeno je nekoliko staza za obilazak, duž kojih su postavljene edukativne ploče i klupice. Kanjon je prepolovljen izgradnjom pruge Lupoglav - Štalije 1951. godine, a danas je tek uspomena na nekad živ promet ovim djelom istarskog poluotoka.

- 17:25 - Komentari (24) - Isprintaj - #

09.02.2021., utorak

Okretnica na nekadašnjoj pruzi Lupoglav - (Štalije)Raša - 23.04.2017.

Kad sam tražila zanimljivosti po Istri naletila sam na ovaj putopis gdje se ekipa 2009. godine uputila pješke prugom od Lupoglava prema Raši i u puno slika zabilježila, tada još puno postojećih zanimljivosti, upala mi je u oko i tada "pijana pruga" o kojoj je pisao i Viatrix u svom blogu. Kako tada nisam točno uspjela locirat gdje bi ta pijana pruga bila iduće što mi je za oko zapelo bila je Okretnica i laganim istraživanjem onih fotografija i opisa te traženjem na karti uspjela sam locirat gdje se ona nalazi, a naći ćete ju na koord. N 45° 10.334, E 014° 10.510 i na karti


Kad nađete slike ako idete na onaj link naći vidjet ćete da je Okretnica izgledala 2009. godine, kao što sam ju ja našla 2017.godine, evo slika - nisam ju uspjela cijelu uslikati jer je bila vegetacija








zašto sam gore napisala da je Okretnica ostala ista jer pogledajte što se desilo u međuvremenu - netko je uništio gornji dio - samo da bi izbio preostalo željezo iz nje :((


Inače Okretnica je jako velika i duboka (da vas ne zavaraju fotke), i na njoj su se okretale lokomotive.


- 16:55 - Komentari (14) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< ožujak, 2021  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Ožujak 2021 (2)
Veljača 2021 (11)
Siječanj 2021 (20)
Prosinac 2020 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Volim istraživati i boravit u prirodi, pa ću vam kroz moje priče ustvari više slike dočarat gdje sam bila, što sam otkrila, što me se doimilo, i što preporučam. sretan
Za početak pisat ću u prošlosti da vas provedem meni predivnim mjestima (stavljat ću u naslovu datume kad je to bilo). wink
Sve slike sam sama fotkala mobom i nisu dorađene, obrađene, filtrirane ni fotošopirane jer želim dočarat mjesta onakva kakva stvarno i jesu. sretan

MEDVEDNICA
Napuštena vikendica ispod pl.staze2B - 20.02.2021.
Ruševina - 20.02.2021.
Preko Veternice-Glavica-Ruševina-Kameni svati-Veternica - 20.02.2021.
Kraljičin zdenac-Bistransko sedlo-prema Hunjki-Mrcina-Kraljičin zdenac - 05.02.2021.
Po nasipu do Arene i natrag-30.01.2021
Temelji nekadasnje Crkvice/Kapelice na Medvednici -10.09.2017.
Ruševina uz stazu Ponikve-Kameni svati - 14.06.2017.
Podsused-Susedgrad-kamenolom-vidikovac-Podsused - 10.06.2017
Horvatove stube-iznad kamenoloma Jelenje vode-Horvatove stube - 08.06.2017
Ponikve-Kameni svati-Ponikve - 03.02.2017

ISTRA
Uvala val Faborso - 08.01.2016 i 29.12.2017
Utvrda Possert - 23.04.2017.
Vela draga sa željezničke pruge - 24.07.2017.
Okretnica na nekadašnjoj pruzi Lupoglav-Raša - 24.07.2017.
2. - Grdoselski kanjon - 16.07.2017.
Crkva Majke Božje od Svetomora - 19.04.2017.
Crkva Sv. Petra apostola na vrhu Tondolon (ruševine) - 19.04.2017.
Crkva Sv.Mihovila-Lokva-Rimska cisterna u blizini Bala - 15.04.2017.
Kotli - 14.04.2017.
Aleja glagoljaša na cesti Roč-Hum - 14.04.2017.
Najveći sunčani sat i izvor Badavca - 12.03.2017.
Sopajac-Veli dol - 12.03.2017.
Slapovi Pećine - 11.03.2017.
1. put - Grdoselski kanjon-istraživanje - 11.03.2017.
Pazinski krov-Tomažinov mlin i Francuski most - 11.03.2017.
Fort Forno kompleks - 30.10.2016.
Muzej dinosaura i ptica - 15.07.2016.
Otisci stopa dinosaura - 14.07.2016.
Špilja Bašarinka - 14.07.2016.
Juranska peć - 28.03.2016.
Fort Forno - 26.03.2016.
Izvori Kašteljir - 25.03.2016.

IZLETI

Merag-Meraška jama-Sv.Bartolomej-Cres - 27.02.2021.

Zeleno jezero-Visibaba-Vitunjčica - 24.04.2016.