Vis je uzvišenje iznad Kalesije piramidalnog oblika koje je u podnožju prečnika oko 1500 metara, nadmorske visine je oko 425 metara, vidljivo je iz cijele Sprečke doline, i odozdo izgleda dosta veće nego što zaista jeste. Prvi dani januara bili su dosta topli i sunčani pa šteta je bilo da ih moj prijatelj Valter i ja ne iskoristimo za svoje avanture. Planirali smo putovanje do Vrela Bosne ali iz nekih razloga taj put smo odgodili, pa smo se odlučili popeti na „najveći vrh Sprečke doline“ i to baš sa Fićom koji će skorih dana napuniti 61 godinu.
Noć prije oprao sam Fiću, a jutro sam proveo ploirajući kromirane dijelove kako bi Fićo bio što ljepši, u tome mi je pomogao prijatelj Tarik. Dan je odmicao i kada je košarica sa kafom, mlijekom i gurabijama bila spremna, okrenuo sam ključ i Fićo se veslo oglasio, cijelim je putem bez problema primao gas i mamio poglede. Svratili smo prvo u Kikače, kako bi Valter pogledao neki VW kombi koji mu se već dugo sviđa, ali vlasnik je odlučan da ga ne prodaje. Šteta!


Sunce još uvijek sja pa idemo na naš dogovoreni izlet, nižu se pravci na rubu Sprečkog polja i vrlo brzo stižemo u Kalesiju, prelazimo rijeku Spreču iznad koje se izdigao Vis. Čeka nas uspon i težak put dužine oko 1600 metara, ispred nas idu kros četverotočkaši , a mi lagano osvajamo centimetar po centimetar klizavog i oštorog kamena, na trentke Fićo malo klizi u stranu ali se bori. Tješim se činjenicom da su prije samog početka proizvodnje Fiće, pozvali nekoliko proizvođača automobila koji su bili voljni prodati svoju licencu za proizvodnju nacionalnog automobila u Jugoslaviji, čekao ih je test od 1000 kilometara po tada užasnim putevima, i od svih pobijedio je upravo Fiat 600D kao najuspješniji na tom testu, a baš u takvom se upravo vozimo. Sredina uspona ka visu je najopasnija, jer podloga nije dobro uvaljana, puna je rupa i vrlo često oštrih kamenica koje strše iz tla, plašim se najgoreg ; da kamen ne ošeti nešto vitalno na automobilu, u najgorem slučaju karter ali sreća prati hrabre, nekoliko minuta kasnije Fićo je na vrhu tik uz krosere i džipove.


Uživamo u pogledu na dolinu i na okolna brda, pijemo kafu uz jak vjetar opijeni srećom i svojim uspjehom koji će nekima izgledati možda i bezvezno. Dolje ispod je prva solarna elekratana u BIH na krovu sportske dvorane koja je već dugo u izgradnji. Gledamo polijetanje paraglajdera, i sve nam liči na proljeće koje je došlo prerano čak drugog januara.
Silazak sa Visa bio je podjednako uzbudljiv, a mi smo se smijali i pjevali opijeni nekom čudnom srećom, ponosni na Fiću koji savladava teške prepreke. Do nekih novih avantura pogledajte video u nastavku.