SEDMIČNA KOLUMNA-Od srijede do srijede
dana: 19.11.2008.


Kolumna ispod Visa

Danas se nađoh u Tojšićima, malo mjesto blizu Kalesije,a Kalesija je jedna mala općina u kojoj je Nisvet Džanko snimio prvu epizodu “Pozitivne geografije”, a pisao je i u magazinu BH Dani na temu Klesije i klesijskih prilika davne 1998. godine a tekst je nosio naslov “Spreča ispod Visa”.Za one koji ne znaju Spreča je rijeka a Vis je brdo (nalik na piramidu).Po prvi puta u Tojšićima pišem svoju kolumnu.Vidjet ću koliko su Tojšići inspirativno mjesto.Da ne bih pisao samo o onome što sam danas zapazio tu , vratit ću se koji dan unazad.Baš u petak sam imao priliku po prvi puta u životu gledati indijski film.Film koji sam doslovno morao gledati zvao se “Krissh” , vijest o tome da ću ga morati gledati došla je do mene još u srijedu, kako bih se mogao za to psihički pripremiti.Nisam filmofil ,zapravo rijetko ih gledam, ali što se mora nije teško.Budući da sam film počeo gledati sa jakom glavaboljom sve se opet dobro završilo.Film je blago rečeno užasan, više zanimljiv djeci nego odraslima,budući da obiluje sadržajem u koji bi samo djeca povjerovala, glavni lik ima nadnaravne moći , leti pa čak i razgovara sa životinjama.Osoba koja je mene( i sve prisutne) primorala na gledanje filma nas je unaprijed obavještavala o tome šta slijedi pa budući da film nismo gledali ni do pola to dosta poslužilo.Na početku nam je rekla da glavni lik ima šest prstiju na jednoj ruci ali ne zapamtih kojoj,ja to tokom gledanja filma nisam zamijetio.Došlo je vrijeme kada trebaju početi dva atraktivna reality show-a pa smo film pun loše glume morali prekinuti jer je većina prisutnih željela gledati “big mama house” i “operaciju trijumf” paralelno.Gledanje tih idiotarija mnogo je mučnije nego gledanje indijskog filma.U filmu sam barem mogao gledati preslatku glavnu glumicu a ovako samo gomilu njih koji ne znam šta rade.Noć je plovila dalje a narednog dana su čekale obaveze moralo se dakle na počinak.Tako je proteklo moje prvo gledanje filma porijeklom iz daleke Indije.Preživio sam rat pa mogu još desetine indijskih filmova , ali mislim da ne bih mogao još jednom gledati akademiju (čuj akademiju) zvanu “operacija trijumf” (namjerno napisano tako kako je napisano).Jučer mi je sugerirano da glasujem za jednog od učesnika budući da je “naš” a taj glas me mogao koštati 0.50KM.Baš fino za onoga tko od toga živi jer čini mi se da podrškom “svog” kandidata dokazujemo odanost svojoj naciji.Na tu temu su napisane mnoge kolumne posljedinh dana.Evo i ja uzalud trošim riječi na te gluposti.Da li sam dao glas? Nisam , zašto bih? Smatram da se može bolje zabaviti ispred TV-a u vrijeme emitiranja takvih stvari.Ako je to kulturni sadržaj onda stvarno tonemo sve dublje i dublje.Možda će uskoro početi i lokalne TV kuće sa svojim verzijama “Big brother-a” , Ako emisje budu gledane a vjerovatno hoće neka ih emitiraju svake sezone kako bi kroz iste mogao proći što veći broj stanovnika iz općine.Samim tim učenici će steći slavu,a oni koji ne učestvuju mogu se zadovoljiti telefonskim glasovanjem.Možda bi se oni koji ne učestvu mogli hvaliti da je neko od učesnika njihov prijatelj ili rođak a da ga predhodno nikad nisu ni vidjeli, ali nema to veze svi će im vjerovati a oni će tako poboljštati svoj status na društvenoj ljestvici.Nije mala stvar imati rođaka koji je učesnik u reality show-u.Danas sam se u Tojšićima na kavi našao sa mojim školskim drugom Mirnesom.Krenula su prisjećana na stare dane.Poslije je on pričao šta ima novoga kod njega , isto sam zatim učinio i ja.Imao sam vremena zamijetiti da konobar u restoranu goste pozdravlja vjerskim pozdravom a poslije istim gostima donosi raznovrsna alkoholna pića.Svaka čast.Mirnes me poslije pita pišem li kolumnu srijedom, te mi reče da nije odavno pratio pa ne zna.Ja mu odgovorih da ću ovu pisati baš tu u njegovim Tojšićima.On se blago nasmija.Za ovih par godina on i ja samo se dosta promijenili.Na odlasku sam mu pokazao rokovnik u kome nastaje moja malo čitana kolumna.Naravno da je malo čitana jer sam ja izuzetno nepoznat autor , nisam ja učesnik realiti show-a pa da me slave kao nacionalnog heroja, hvala Bogu pa nisam.

skini tekst u DOC formatu

Emir Nišić S.
emirnisic@mail.com
www.emirnisic.pege.tl