Dvorci, crkve i stari gradovi
26.02.2021., petak
Ozalj
|
Ja ti on mi vi oni Tito je bio dictator! To nikakve veze sa tekstom nema,ali je bitno da nije u meni. SPECTABILIS AC MAGNIFICUS GEORGIUS COMES PERPETUUS A ZRYN TAVE RNICORUM REGALIUM IN UNGARIA MAGISTER SACRAE ROMANORUM CESAREAE REGIAEQUE MAJESTATIS CINSILIARIUS AC COMITATUS ZALLADIENSIS LAD COMES ET CETERA FIERI ME FECIT ANNO DOMINI 1599 (PREČASTAN I VELEMOŽAN GOSPODIN JURAJ,VJEČNI KNEZ OD ZRINA,KRALJEVSKIH TAVERNIKA U UGARSKOJ MEŠTAR,POSVEĆENOG RIMSKOG CARSOG I KRALJEVSKOG VELIČANSTVA SAVJETNIK I ZALADSKE ŽUPANIJE ŽUPAN,DADE ME UČINITI GODINE GOSPODNJE 1599) KAO ORLOVO GNIJEZDO,PODSJEĆAJUĆI NAS NA TOLIKE VITEŠKE GRADOVE,ROMANTIČNO I ON SAM LEŽI IZNAD RIJEKE,ČUVAJUĆI OVAJ KRAJ,A ISTODOBNO ČUVAJUĆI USPOMENU NA OBITELJI ZRINSKO – FRANKOPANE. OD ROMANTIKE DO DANAŠNJIH DANA MIJENJA I ON SILNE VLASNIKE,DA BI USTVARI TREBALO PUNO VREMENA,KAD BI SE O NJIMA SVIMA REKLO I BAR REDAK.STOJI ON TAKO UZ PREGRADNJE OD 1244 GODINE,PA SVE ETO DO OVIH NAŠIH DANA,KAD MU SE VRAĆA (NESRETNA) BOJA U STARE ZIDOVE.NADOGRAĐUJUĆI GA ILI ČAK DIJELOM RUŠEĆI SVAKI OD TIH VLASNIKA DAJE MU PEČAT VREMENA.SVI TI NJEGOVI VLASNICI BILI SU MAGNATI ,MOĆNI GOSPODARI ŠTO GRADA,ŠTO SAMOG ŽIVOTA HRVATSKE UOPĆE : BABONIĆI,KRALJEVI UGARSKE I HRVATSKE,FRANKOPANI,ZRINSKI,PA OPET KRALJEVI,PA GROFOVI PERLASY,BATTHIANY,PRINČEVI THURN UND TAXIS,DA BI NA KRAJU IPAK NAŠAO SE OPET U DOMAĆEM NARUČJU. NEKAKO ĆEMO SVU TU GRADNJU I PREGRADNJU ZAMISLITI IZ JEDNOG OPISA 1836 GODINE : GRAD OZALJ STOJI NA PEĆINASTOM BRIJEGU IZNAD KUPE ,TE JE OPASAN PLATNOM,DO KUDA VODI DRVENI MOST.UNUTAR PLATNA SE NALAZI : A GRAD SAGRAĐEN NOVO NA DVA KATA OD GOSP.GROFA PERLASA NA TRI KRILA,PREMA SJEVERU,ISTOKU I JUGU,POKRIVEN TVRDOM ŠINDROM,KOJI JE ZBOG NEDOGOTOVLJENE PONUTRICE I OŽBUKANJA POSLIJE OD GROFA BATTHYANA UREĐEN KAKO DANAS STOJI….B : STARI ZRINSKI GRAD,KOJI DANAS SLUŽI ZA ŽITNICU,JE ZIDAN I ŠINDROM POKRIVEN.U TOJ ZGRADI NALAZE SE PRIZEMNO DVIJE SOBE I MALA NAPUŠTENA KUHINJA UZ MALI NADSVOĐENI PODRUM,A U GORNJEM KATU SOBA I PREDSOBA.C: STRAŽARSKI TORANJ,KOJI SE UJEDNO RABI ZA PECARU RAKIJE,ZIDAN JE I TVRDOM ŠINDROM POKRIVEN.D:STRAŽARNICA IZNAD ULAZNIH VRATA JE ZIDANA.NAD OVOM STRAŽARNICOM JE KASNIJE NAZIDAN JOŠ JEDAN KAT SA SOBOM I KUHINJOM ZA BAČVARSKE POMOĆNIKE,I TO ONOM ZGODOM KAD JE GROF PERLAS U GRADSKOM DVORIŠTU SAGRADIO BAČVARNICU,UČINIVŠI TO ZBOG JEDNOLIČNOSTI.TA JE ZGRADA POKRIVENA TVRDOM ŠINDROM….I TAKO OPIS IDE U NEDOGLED,ŠTO JE NAMA NEKAKO IPAK MANJE BITNO NEGO SVA ONA SILNA DOGAĐANJA,A POGLAVITO POSLIJE ZRINSKIH I FRANKOPANA,KAD JE NASTALA TOLIKA SILNA PLJAČKA DOBARA,DA SU O TOJ ISTOJ OTIMAČINI PISALI TADA SVI PUTNICI I SVI MINISTRI SVIH DVOROVA SVIJETA. KADA SAM VEĆ SPOMENUO GROFOVE PERLASZ I BATTHYANY,POSTOJI ZAPIS O TOME KAKO JE GROF PERLASZ ZA SVOTU OD 200,010 FORINTI PREPUSTIO GROFU BATTHANY IMANJA OZALJ,BROD I GRBONIK IZ GODINE 1765. ISTI TI PERLASI DOTEPLI SU SE OVAMO IZ ŠPANJOLSKE ,DOŠAVŠI S KARLOM VI. JA NEKAKO NIKAD NE VOLIM SLIJEDITI ,A POGOTOVO NE PISATI O NEKIM POVIJESNIM GODINAMA ,NEGO SE VIŠE VOLIM ,KAO I ŠTO STOJI TAJ GRAD,ROMANTIČNO OSVRNUTI NA MALE,A OPET VELIKE DOGAĐAJE GRADA I OVOG KRAJA. ONO ŠTO MENE SVAKI PUTA UZBUDI,DIRNE,RAZVESELI ILI RASTUŽI JEST ČINJENICA O SAMOJ PROPASTI HRVATSKE POLITIKE ,A NAROČITO U OVO NAŠE VRIJEME,KAD SE SAMO LAMENTIRA PODACIMA U DNEVNU KORISTI I DALJNJEG UNIŠTAVANJA BITNOSTI POVIJESNOG SLIJEDA. FRA ANDRIJA KAČIĆ-MIOŠIĆ OVAKO DAJE ( OD KUĆE FRANKOPANOVIĆA,IZVAĐENA IZ POHVALE KOJU DADE FRA FRANE GLAVINIĆ,ISTRIJANIN,GOSPODI IZ REČENE KUĆE NA 1628) ČUDILA SE LIKA I KRBAVA ŠTO GOVORI BUGARINE SAVA KUDI PLEME FRANKOPANOVIĆA I VITEZA BANA ZRINOVIĆA. SVOJE IME UZDIŽE I HVALI KOJENO JE POČELO OD LANI POGRĐUJE STARE VITEZOVE SVE SLOVINSKE BANE I KNEZOVE: ŠTO JE VEĆE PLEME KRALJEVIĆA KOSARIĆA,OLI KOBILIĆA OD MOJEG RODA VITEŠKOGA I NA GLASU VAZDA JUNAČKOGA! SVUDA SLAVE ZRINOVIĆA BANA I MLADOGA KNEZA FRANKOPANA KANO DA SU S NEBA DOLETILI I OD VIKA NA NEBESIH BILI…… O SAMOM GRADU POSTOJI TOLIKO LEGENDA I PRIČA,TOLIKO PJESAMA,DA NE BI BILA DOSTA NITI KNJIGA KAKO BI IH SE SVE PREDSTAVILO.OD ONIH NAJSJAJNIH DANA,PA DO PROPASTI,OD OKUPLJANJA I KOVANJA ZAVJERE,NA ŠTO IH NEKI ZOVU I IZDAJNICIMA ILI RUŠETILJIMA PORETKA SAMOG,O ČEMU JA SADA IPAK NE BIH PUNO PISAO,POSTOJI I NIZ RASKOŠNIH OPISA TIH DVIJU OBITELJI,A POGOTOVO ONA O ŽENIDBI ZRINSKIH I FRANKOPANA,ODNOSNO UPRAVO O ONOM KAKO SU SPOJENE TE DVIJE OBITELJI I TO UPRAVO NA OVOM GRADU,A TO JE VJENČANJE PETRA I KATARINE. VJENČANJE ANE KATARINE FRANKOPAN I PETRA ZRINSKOG 1641. GODINE BILO JE ZACIJELO NAJSLAVNIJE VJENČANJE KOJE JE KARLOVAC DOŽIVIO. TOM VEZOM STUPILE SU U TIJESNO RODBINSTVO DVIJE NAJMOĆNIJE HRVATSKE PLEMIĆKE OBITELJI. BILI SU TO UJEDNO I POSLJEDNJI SVATOVI OVIH OBITELJI PRIJE NJIHOVOG ZATIRANJA I IZUMIRANJA. UPRAVO TUŽNA SUDBINA MLADENCA ANE KATARINE I PETRA UČINIT ĆE DA OVA SVADBA NADRASTE U LEGENDU. ANA KATARINA UDALA SE SA SAMO 16 GODINA, A PETAR JOŠ NIJE NAVRŠIO 21 GODINU. SVADBENA SVEČANOST ODRŽALA SE U STAROM GRADU OZLJU, KOJIM SU GOSPODARILI ZRINSKI, I U KARLOVAČKOJ KURIJI U VLASNIŠTVU FRANKOPANA, NAJSTARIJOJ SAČUVANOJ KUĆI U STAROGRADSKOJ JEZGRI KARLOVCA (IZ OKO 1630. GODINE), U KOJOJ JE DANAS SMJEŠTEN GRADSKI MUZEJ. POVJESNIČAR RADOSLAV LOPAŠIĆ O SVADBI JE ZAPISAO: “BOGATI I SLAVNI KNEZ PETAR ZRINSKI POZOVE OD SVIH STRANA UGLEDNE GOSTE NA DAN 27. LISTOPADA U SVOJ OZALJSKI GRAD, DA PRISUSTVUJU VJENČANJU NJEGOVOM SA DUHOVITOM I KRASNOM ANOM KATARINOM, KĆERI KARLOVAČKOG GENERALA VUKA FRANKOPANA TRŽAČKOGA. IZA OBJEDA ODVEZU SE SVATOVI, MEĐU KOJIMA BIJAHU ZASTUPNICI VLADARA I MLETAČKE REPUBLIKE, MNOŽINA VELMOŽA, PLEMIĆA, GRAĐANA, A PAČE VIDJEVAHU SE I SLOBODNJACI I KMETOVI, U KARLOVAC, GDJE JE OBAVLJENO SVEČANO VJENČANJE, A SJAJNA GOZBA U KUĆI FRANKOPANOVOJ TRAJAŠE BEZ KRAJA I KONCA. PRED VEČER DRUGOG DANA VRATIŠE SE SVI KOLIKI U GRAD OZALJ…”. ZAPADNI DIO GRADA IMADE MNOGO TAJNIH ODAJA I HODNIKA U ZIDU, ZA KOJE SE PRIPOVIEDA, DA VODE IZVAN GRADA ČAK U OZALJ I NOVIGRAD“. DO DANAS, NAŽALOST, NISU NAĐENI I SUMNJA SE U NJIHOVU POSTOJANOST. LEGENDE O TAJNIM PROLAZIMA SPOMINJU SE I ZA STARI GRAD DUBOVAC U KARLOVCU.PIŠE TAKO LASZOWSKI 1895 GODINE. PRED TVOJIM PREGOM POMOLIH SE ETO, OD SVIH HRVATSKIH PRVI TI MOJ GRADE, DAVNINE NAŠE KAMENI TI JADE; DA,DUŠA VELI:TU JE MJESTO SVETO! HRVATSKIH MISLI KOLIJEVKE GLE PRAVE, MOGILE ETO HRVATSKE NAM SLAVE. NA STRMU VRHU STOJIŠ KRUT,PONOSIT, KO SMJELA DUŠA DAVNIH TI VLADARA, NEBESKIM ZVJEZDAM PRIPRAVA PRKOSIT, PONOSIT PITAŠ: GDJE MI IMA PARA, POHVALIT KOJA MOŽE LI SE STRANA, KO JA ŠTO MOGU KUĆA ZRINSKIH BANA! I MISLIH,TVRDI GRAD ĆE PASTI NA ME UZJARIO SE U MOM SRCU PLAMEN IZ GRADA ODOH – KO IZ GROBNE JAME GORUĆE ČELO NA GOL TISNUH KAMEN. A SADA JEKNUH- PJESME PRIČE BAJKE! I PLAKAH GORKO,KO NA GROBU MAJKE. (A.ŠENOA )    Oznake: ozaljskim krajem |
04.02.2021., četvrtak
Jaškovo dvorac
|
Jaškovo dvorac Plemićki dvorac građen 1841 godine,na dijelu ozaljskog posjeda,spominje se već u 15 stoljeću i bio je vlasništvom raznih plemićkih obitelji.Samo Jaškovo spominje se već 1433 godine kada knez Bartol Frankopan daruje Jaškovljanima paše oko rijeke Dobre : Mi Knez Bartol Frankopan Krčki, Senski, Modruški i pročaja dajemo na znanje vsi i svakomi pred kih taj naš list pride, da potvrdismo našega goršćaka Ozalskoga po imenu Matija Dumić i njegov list ča koli dičan kmeti za simenišća i za krče ke krčiše za onu službu ko su utahnili svrhu imenovanim grošakim našimi i nač jim da on svoj list da se pomagaju u gori i vodi i da imaju živiti kod holi naš dvor na Ješkovi ili hi ini ješkovlanin. I zapovidasmo da se kupe nat isti imenovani dvor vsi suci i župani Ozalskoga vladanja.... Svrha toga jim dasmo ta naš list otvoren pod pečat visuću našem običainu. Pisan v Ozli 10 dan avgusta v letih gospodnih 1433." (original tekst na glagoljici) Današnji dvorac možemo zahvaliti Josipu pl.Bunjevcu,saborskom zastupniku,a sagrađen je u klasicistićkom stilu. Ovdje bi isto tako trebalo spomenuti i Vladislava pl.Bunjevca rođenog 1844 godine,a umro 1903 u Jaškovu: Vrli pokojnik potomak je vrlo ugledne hrvatske plemićke porodice. Nakon svršenih nauka posveti se gospodarstvu, te je kao uzoran gospodar, ali i kao čovjek veoma značajan i blage ćudi uživao obće štovanje. Bio je članom kraljevskog suda i zemaljski kulturni vijećnik. Ostavio je iza sebe udovu gdje Olga pl. Bunyewaz rodjenu pl. Jurković, sestru velikog župana srijemskog Petra pl. Jurkovića te šest kćeri: Ivanu, Štefaniju, Veru, Katarinu, Olesu i Elsu. Pokojnik je sahranjen u obiteljskoj grobnici u Jaškovu mnogobrojnim saučešćem. Pokoj njegovoj blagoj duši." Njegova najmlađa kćer Elsa udala se za baruna 1911. za bavarskog baruna Theodora Vogt von Hunolsteina,a prema priči mještana barun nije bio vjeran, pa je otrovan slučajno čajem koji je bio namijenjen njegovoj ljubavnici od strane barunice. Nakon 2 svjetskog rata imanje i dvorac nacionalizirani su. Kasnije je stavljen u funkciju za Centar za rehabilitaciju osoba s posebnim potrebama pod čijim je djelokrugom i danas. Dvorac je jednokatan,ali je zbog strmine terena pročelje dvokatne visine.Istaknuti rizalit južnog pročelja nose pilastri s volutama na kapitelima. Nad glavnim je ulazom i natpis: Troškom i trudom Josipa Bunyevca slavne županije zagrebačke velikog sudca i Elizabete supruge njegove – pomoćjom Franje Seidla i kr.grada Karlovca prisednika tasta,kao također drugarice njegove Elizabete punice gore rečenih suprugah biaše sazidan ov dvor godinu Isu Kersta MDCCCXLI.  Oznake: ozaljskim krajem |
Grdun curiae
|
Grdun curiae Grdun je jednokatan dvor – kurija u sastavu ozaljskog gospodarstva ,nad kojim su vladali Frankopani,a pretpostavka je da su ovdje i prije već imali kakav dvor.No,ovaj koji danas vidimo sagrađen je od plemića Vojnovića od 1641 godine pa skoro cijelo 17 i 18 stoljeće,što nam govori i godina nad portalom u dovratniku 1765.,koja dokumentira oobnovu i izgradnju današnjeg izgleda dvora.Pačetvorinastog je tlocrta,okružen parkom i voćnjacima od grubo je tesanog kamena i opeke.Uređenje ove ladanjske rezidencije uglavnom je skromno,a sam dvor spada u kategoriju spomenika graditeljskog lokalnog i ambijentalnog značenja. Željko Juriša muzejski pedagog Ozlja ovako piše o Grdunu U povijesnim izvorima nalazimo zanimljiv povijesni prikaz mjesta Grdun. Grdun je bio dio općine Netretić, u rimokatoličkoj župi Svetog Križa visoko iznad rijeke Dobre, a tijekom 20. stoljeća mještani grade kuće i uz rijeku Dobru. U Grdunu je ozaljski rod Frankopana imao svoj dvor i kmetove, a isti su naslijedili oporukom Stjepana Frankopana 1572. godine njegovi nećaci; Juraj, Krsto i Miklouš Zrinski zajedno s njegovom ostavštinom. Dopisom napisanim u Ozlju 12. prosinca 1639. založio je grof Nikola Zrinski Andriji Jankoviću i ženi Elizabeti pet kmetova koji su potpali pod dvor Grdun i to: Peru Brozovića, Ivicu Kušana, Mataka Kušana, Juru Kušana i Miku Kušana. Andrija Janković imao je dvor u susjednom Završju. Pismom napisanom u Ozlju 19. travnja 1641. zamijenio je grof Nikola Zrinski sa Doroteom Vojnović dvor Grdun sa svim kmetovima (osim onih založenih) za njeno imanje u Brezariću kod Krašića. U posjedu Vojnovića postao je grdunski dvor nakon smrti Petra Zrinskoga vlastelinski. Barun Ištvan Vojnović oberstner ogulinski i njegova supruga domogli su se još imanja Trešćeno, Trešćerovac i Vivodine. Posljednji potomak obitelji Vojnović u Grdunu bila je Ana Rozina Vojnović barunica (Ištvanova unuka) koja se udala oko 1740. za Jelačića. Njezin sin Dišman Jelačić sudjelovao je u teškoj parnici sa tadašnjim vlasnikom Ozlja Teodorom Batthyanyem. Nakon smrti Dišmana njegova udovica Julija prodala je sve posjede 1803. da se riješi sukoba sa Batthyanyem braći Petru i Antunu Tomić za 27 000 forinti. Ishodili su i darovnicu od cara Franje I da kao neograničeni vlasnici uživaju sva kupljena imanja. Petar Tomić Trešćenki odabrao je Grdun kao svoje sjedište te dao obnoviti dvor. Po zanimanju je Petar Tomić bio odvjetnik i upravitelj Zagrebačke, Varaždinske i Križevačke županije. U popisu stanovništva 1805. godine spominje se da je Grdun imao 260 stanovnika, 31 kuću i 32 obitelji. Prilikom kupovine grdunskog imanja potpali su pod vlastelinstvo sljedeći kmetovi: Matija Kovač Jurakov, Matija Kovač Kos, Mikula Kovač, Ivan Basar, Mikula Bart, Tomaž Basar, Mihalj Pleskina, Ivan Pleskina, Jure Pleskina, Petar Pleskina, Matija Kišur, Ivan Broz, Petar Broz, Mihalj Vukmanić, Jakov Bunjevac, Matija Pavečak, Ivan Mikulandrić, Matija Karabogdan, Ivan Karabogdan i Matija Mikulandrić. Kmetovi su prema veličini svoga selišta morali obavljati vlasteli tlaku i davati desetinu godišnjega prihoda. Posebno grupu činilo je seosko stanovništvo koje je imalo svoju zemlju odnosno vinograde: Matijaš Kovač Kos, Tomaš Basar, Ivan Basar, Matija Kišur, Ivan Broz, Ivan Kušan, Ivan Mikulandrić, Matija Miku-landrić, Ivan Pleskina, Juraj Pleskina, Mikula Bart, Juraj Basar, Petar Pleskina Mali, Petar Pleskina, Mikula Pleskina, Ivan Basar, Juraj Karabogdan. Ivan Bukovčak, Juraj Vukmanić, Petar Ogloj, Petar Broz, Ivan Ogloj, Ivan Basar, Matija Lozan, Juraj Vuljanić, Mihalj Belavić i Ivan Radinčić. Gornjaki su bili vlasnici vinograda, te su morali svake godine prema veličini vinograda vlasteli davali određenu količinu vina, 1-3 kopuna i bijeloga brašna. Nakon Petrovog vjenčanja s bečankom Antonijom del Bom, koji se dičio s troje djece, baštinom je dvor Grdun pripao najmlađoj kćeri Antoniji. Ona se udala za Ivana pl. Raiznera (od g. 1792.-1866.), kasnijega savjetnika (vijećnika) banskoga stola i vrlo velikoga prijatelja hrvatske knjige. U kraju je bila na glasu kao vrlo darežljiva pa je bila kuma mnogobrojnoj grdunskoj djeci. Iz ovoga se braka rodio Ljudevit pl. Raizner (od 1824.-1902.), kasnije veliki župan bjelovarsko-križevačke županije i modruško-riječke. Ljudevit pl. Raizner dao je nanovo urediti grdunski dvor i cijelo vlastelinstvo. Prije svoje smrti prodao je grdunsko vlastelinstvo jednom ljekarniku iz Metlike. Velik broj članova obitelji Tomić – Raizner pokopan je u obiteljskoj grobnici kod župne crkve Svetog Križa. Nakon ukinuća kmetstva 1848. seljaci su morali svoju zemlju otkupljivati od vlastele po većoj cijeni nego što stvarno vrijedi. To je dovelo do dijeljenja zadruga koje se postepeno ukidaju i nestaju. Kvalitetnih cesta na Grdunu sredinom 19. stoljeća nije bilo već samo boljih kolnih puta po kojem su mogle ići vlastelinske kočije naročito prema župnoj crkvi. S Lujzinskom cestom Grdun je bio vezan preko mjesta Pišćetke i Modrušpotok, a s druge strane preko Jaškova i Tomašnice. Stanovništvo se bavilo poljodjelstvom i stočarstvom Od domaćih se životinja uzgajaju najviše ovce, krave i volovi te svinje kao i raznovrsna perad (osobito kokoši). Na oranicama se siju sve vrste žita, osobito raž, slamom koje pokrivaju krovove svojih kuća. Sadi se puno kukuruza, krumpira, kupus, repa, sve vrste povrća, lan i konoplja. Grdunčani su se bavili vapnarstvom, a istim opskrbljuju i Karlovac. Žene prerađuju od lana i konoplje domaće platno. Šume su većinom hrastove i kestenove. Djeca su polazila školu u obližnjem Završju. Do druge polovice 17. stoljeća Grdunčani su govorili čakavskim dijalektom kasnije se on mijenja te prelazi u mješavinu kajkavskog i čakavskog. Za stanovnike ovog kraja se i danas govori da su „Živičari“ (oni koji žive u živici tj. šumi). U prijevodu označava čvrste i psihičke neslomljive ljude koji su radili teške fizičke poslove.  Oznake: ozaljskim krajem |
03.02.2021., srijeda
Zorkovac kurija
|
Zorkovac kurija Jednokatna kurija smještena na brdu,uzvisini iznad Kupe,pačetvorinasta je tlocrta,svakako predstavlja reprezentativnost ozaljskog plemićkog kruga.Građen je u 18 stoljeću u stilu baroka.Glavno pročelje rastvoreno mu je prema Kupi.S istočne strane glavni je ulaz uokviren kamenim dovratnicima,s profiliranim kapitelima i zaglavnim kamenom u kojem je uklesan motiv šipka.Pod zgradom su podrumima također svođeni kao i prizemlje,bačvastim svodom.Motiv šipka ponovljen je isto tako u intarziji parketa dvorane 1 kata.Zgrada je do nedavno sačuvala i dio unutarnje opreme s obilježjima rokokoa. Mijenjao je i svi dvorovi i kurije mnoge vlasnike Pavlekoviće,Oreškoviće,Appele i Grunwalde.U njemu je poslije 2 svjetskog rata ,pa do skora današnjih dana kao spremište materijala državnog arhiva Hrvatske,a onda je nakon velike afere,koja se vukla i po novinama,zbog mutnih poslova oko prodaje imanja,prodan privatniku,inače vlasniku I Miljane. Kasni barok ove građevine svakako je skoro pa najjači pokazatelj gospodskog života i arhitekture svoga vremena u ozaljskom,ali i karlovačkom kulturnom i povijesnom krugu. Već se godinama preuređuje ,pa je dobio i simbole novog vremena,koji su ga naprosto devastirali,a što je vidljivo na krovištu. Nije dvorac za svakoga.   Oznake: ozaljskim krajem |
Treščerovac
|
Dvorac Treščerovac Dvorac je zapušten,izmijenjen i devastiran do krajnjih granica,a nije nam u cjelosti poznato niti njegov izgled prijašnjih stoljeća.Park je neuređen i zapušten,tako da cijeli kompleks odaje jednu veliku nebrigu i tugu.Smješten je u ravnici uz rijeku Kupu i bio bi reprezentativan primjer arhitekture,da su na njemu zahvati novog vremena bili blaži.Sagrađen je također na ozaljskom posjedu,a spominje se u povijesti već rano u 15 stoljeću.Vjerojatno je bio kurija.Promijenio je mnoge vlasnike,kao i mnogi dvorci pa navodimo ili zatičemo tu kroz vrijeme Šubiće Peranske,Vojnoviće,Oreške,Kuševiće,Sakače i Tomašiće,dok ga na kraju ne kupuje industrijalac Josip Prpić,koji ovaj dvor ima sve do II svjetskog rata.Današnji je dvor svoj izgled dobio u 19 stoljeću,ali i kasnije je opet pregrađivan. Dvor je tipična katnica smještena u neposrednoj blizini Kupe. Oko dvorca protezao se iznimno bogat perivoj (u prilogu). Tomašić je za svog boravka u Trešćerovcu preuredio prostorije te dao dograditi prizemlje za kuhinju. Sagradio je i željezničku stanicu Zorkovac-Polje kako bi bio blizu imanju kao i splav s dva čamca i daskom u sredini. Stavljen je i lanac koji je vukao splav s jedne na drugu stranu Kupe. Svatko od mještana je mogao koristiti splav, ali su zauzvrat trebali odrađivati dio na imanju, te se brinuti za navedeno. Ban Nikola Tomašić umire 1918. godine (pokopan je u cinktoru Župne crkve Sv. Vida u Ozlju). Imanje "Trišćerovci" ostavio je svojoj sestri udovici s dvoje djece. Imanje je u posjedu imalo oko 300 jutara šume i oranica. Ona prodaje imanje bogatom industrijalcu Josipu Prpiću. S obzirom da je bio aktivan član HSS-a, na Trešćerovac su dolazila brojna domaća i strana izaslanstva, te se vodio bogat društveni život (u prilogu fotografija). Na imanju je boravilo i englesko gospodarsko izaslanstvo predvođeno predsjednikom trgovačke komore Patrickom Hannonom i tajnikom konzervativne stranke sir Philipom Dawsonom. Tom prilikom tajnik konzervativne stranke izjavio je: "Hrvatska je izumila novi oblik umorstva ljudi gostoprimstvom." S obzirom na političku aktivnost čest gost obitelji Prpić bio je i Stjepan Radić. Vladko Maček je 1930. godine boravio jedan dan na imanju u Trešćerovcu. Stigao je vlakom do stanice u Zorkovcu, te potom u pratnji do imanja. Kad se saznalo za posjet brojni mještani Trešćerovca, Polja Ozaljskog i okolnih mjesta dočekali su ga u perivoju ljetnikovca. Prema kronici sakupilo se između 250 i 300 ljudi. Nakon završetka rata zgrada je korištena za zbrinjavanje ratne siročadi, a kasnije kao dom za djecu s mentalnim poteškoćama. Danas se više ne upotrebljava, te stoji prazna.  Oznake: ozaljskim krajem |
Hrašće curiae nobilitaris
|
Hrašće curiae nobilitaris Kurija u Hrašću – dvorac sagrađen je na posjedu ozaljskog vlastelinstva,na lijepo položaju,možemo slobodno reći da dominira svojom decentom,skromnom,ali lijepom vanjštinom.Prvu kuriju grade tu već Zrinski vazali u 16 stoljeću,koji su došli s juga s obitelji Zrinski.U 18 stoljeću mala ladanjska kurija prerasta u dvor,jednokatan,pravokutnog tlocrta. U 19 stoljeću dvor je obnovljen i dobiva rizalit nad ulazom.Pod cijelom je zgradom podrum svođem bačvastim baroknim svodovima.Dvor je isto tako sačuvao nešto od starih vremena,primjerice staru kalijevu peć iz baroka.Sam je dvor od 17 stoljeća pa do Franje pl.Tuerka koji ga kupuje 1922 godine,imao više gospodara,pa je teško odrediti i njegove same izmjene kao i gospodare i kakve su oni zahvate vršili na ovoj kući.Godinama je dvor ,kao i slični njemu bio zapušten dok nije opet dospio u privatne ruke,koje ga obnovljaju.  Oznake: ozaljskim krajem |
Hrašće Svetičko
|
Hrašće Svetičko Kapela svetog Ivana Krstitelja,na seoskom groblju,na kraju naselja,starija je od osnutka samostana Svetice.Pripadala je župi Mahično.Stara kapela pripadala je tipu kapela Frankopansko-Zrinskog kruga,sa svođenim svetištem,tabulatom nad lađom predvorjem i preslicom nad pročeljem.Nakon temeljite obnove 1750-1756 godine izmijenjen je skoro pa u potpunosti njen izgled.Kapela je 1750 iznova zidana.Danas je to jednobrodna crkva pravokutnog tlocrta s užim zaobljenim svetištem i zvonikom.Drvena vrata urešena su u rokokou.Samo svetište svođeno je češkim svodom koje je 1780 oslikano iluzionistčkim slikama,figuralnih motiva.Iznutra je puna razgibanog i bogatog baroka.Sačuvala je barokni izgled sa sa visokim standardom umjetnosti pavlina. Spomenik je visoke kategorije.  Oznake: ozaljskim krajem |
