Dvorci, crkve i stari gradovi
16.04.2021., petak
August Šenoa - ljubavna pisma Slavi
|
O Augustu Schoenau napisano je bezbroj toga,pa nema smisla iznova ponavljati jedno te isto.Manje je možda poznato,osim njegova pisanja romana,povjestica I feljtona,da je bio I veliki hofirant,te se zna da se mnogo zabavljao sa djevojkama I prije nego što je sreo svoju najveću ljubav Slavu.Recimo čistam radi nekog okvira ili poredbe da je prva ljubav Augustova bila jedna Riječanka,koja mu je zadavala bezbroj glavobolja I patnji,kako je to obično s prvim ljubavima pa je tako zapisao : I mene,plivajućeg po talasima zabave,zavedoše misli uvijek na more,na Rijeku,pa sam bio tužan I neveseo…. Zabavljao se I sa nekom Njemicom,ali u toj vezi on je pak bio uzrok patnji I glavobolja.”Pošto si dokazasmo da se volimo,zapisao je,slala mi je Njemica igrati Les cloches du monastere – a ja zavijati ; zatim počme čitati Mathisonovu Bergruine,a ja – drijemati – najzad naheriv glavu,uzdisala je plavuša po sedam dana pola sata – a mene ne bje,a mene ne bje kasnije nikad kod nje….. Izuzetno temperamentan,pričljiv I šaljiv,druželjubiv,neprestano se kreće u raznim društvima,veliki je životoljubac I ženoljubac,a osjećaje I pobude prema ženama pokazuje I priznaje javno.”Ja se veoma rado zabavljam zanimivim gospojami.vjere mi,radije nego sa kakvom drevnom vilom…. O svojoj Njemici piše da je mlaka kao mlaka limunada,ja volim Hrvaticu đavolicu s kojom valja četovati,nego blijedu njmačku Lujzu… I tu se pojavljuje Hrvatica đavolica ,a dolazi iz Turopolja….Šenoa se u Slavu zaljubljuje već na prvi pogled na balu…Ova ili nijedna druga! Što je mlada djevojka provincijska znala uopće o Šenoi,već velikom piscu?Znala je ona puno,pratila je naime sve njegove priče objavljene u “Zagrebuljama”,a čitala je I Turopoljski top.Bolje je poznavala djelo nego samog autora.Naime je ona očekivala staroga bradonju s bogatim životnim iskustvom,a upoznala je eto svoga pjesnika,kako je to dosta godina kasnije zapisao Milan Begović. Šenoa je u dvoranu ušao s drugovima, - opisat će kasnije Slava svoj prvi susret sa Augustom – I ostao sam,naslonjen na zid,promatrajući okupljeno društvo.Bio je tanak,slabunjav,imao je na sebi narodnu surku s gajtanima,a njegove oči bile su pune modroga svjetla.Ona je vidjela da te oči gledaju samo nju.Međutim su se drugovi vratili,a on im je rekao : Ona ili nijedna druga!Od toga trenutka ,pa do njegove smrti ,Šenoino će pero I misao imati samo jedno: Jasno pjeva burno more Slava!Slava!Slava! A iz svakog vrela viri Jedna Zlatna glava. Dok od straha drhtala mi nada Usna o njoj rječce ne izgubi: Blago meni!Drukče vam je sada Dika reče,da me zbilja ljubi! Ostalo je bezbroj lijepih riječi u pismima koje je Šenoa pisati svojoj životnoj ljubavi,a ja ću donijeti jedno datirano na 18 travnja 1867 u Zagrebu Ne žalosti se,ne plači,oprosti mi!Evo ti odgovaram na utjehu,radi mira tvoga.Mirno mi je srce I sretno,nestrpljiva mi je duša:pokajao sam se jučer sto puta primiv tvoje milo pisamce,a još više se kajem danas,čuvši da si radi mene prolila suze.Al znadem,da ćeš mi oprostiti,što sam uvrijedio tvoje njženo,tvoje čisto srdašce,u kojem možeš znati,da sam čovjek žive,žestoke krvi,da me može razdražiti I najmanja sumnja u svoj duši,kojoj svu sreću,svu budućnost,sve svoje sile posvetiti hoću.Zato sam ti I tako pisao jedina željo moja,zato je može biti utekla iz mojega pera po koja gorka riječ.Oh da sam mogao kraj tebe biti,da ti utrem svaku suzu cjelovom.Al daleko vrijeme – još dva dana,pa eto me k tebi,u tvoje naručje,da poljupcem utješim svojue drago golupče,da se naslađujem bistrim joj pogledom I dragim posmjehom.A kad budem kraj tebe,neću ni koraka od tvoje strane,jer me tvoje lišce znaše začarati da stojim nepomičan kao kamen,da samo tebe gledam.Sad mi ostaj s bogom dušo: budi vesela,ne žalosti se I još jednom oprosti mi.Teško Očekivajuć blaženi dan sastanka,cjeliva te veliki griješnik t.j. Tvoj ljubeći te od srca August Za razliku od pisaca iz doba narodnog preporoda,koji su se dopisivali sa svojim bližnjim na njemačkom jeziku,Šenoa je bio načistu da se osjećaji mogu izreći samo domaćim,materinjim jezikom I to ne bilo kakvim “Dobio sam tvoje francusko pismo-pa ti odmah odgovaram-pisao je Šenoa svojoj tada zaručnici Slavi – Vrlo me je doista razveselilo da radiš po mopjoj volji,al opet je istina da si od srca samo hrvatski pisati možemo.  Oznake: Zagreb, Zagreb beli grad, Šenoa |
12.06.2019., srijeda
Kanarinčeva ljubovca
|
Da li ste ikada prošetali gradom uvečer,pogledali u osvjetljene prozore i pomislili koliko ljudskih priča kriju ti prozori?Koliko ljudskih sudbina,veselja,tuge,čudnih ,osebujnih likova ili čisto onih koji prođu svakodnevno pored nas,a da ih niti pogledamo,onako prosto,ljudski? Prođemo ,a da ih ne pitamo,niti oni nas,a vremena I jesu sve gora I sve je veća udaljenost jedni od drugih , bez imalo topline ili onog naprosto jednostavnog dobar dan,kako si,prolazniče? Toliko žurimo u životu,da I zaboravljamo ono što je nekad bilo tu,pa se čak niti ne sjećamo kako je što nekad izgledalo I kakva je građevina bila ovdje ili kakvo polje ili livada,gdje sad stoji beton I staklo.Djetinjstvo pamtimo po trenucima,mada I njega pomalo gubimo iz sjećanja I ostaju nam samo mutne mrlje na dječju igru. Ne mogu reći da sam ja bolji,mada se svakodnevno borim sam sa sobom,ali me tako baci trenutak koncentracije I pokušaja sjećanja na vrijeme koje je odavno iza mene.Neki topli zrak,neki glas,neka ruka ili neka majka I dijete na časak me vrate u neko doba,za mene sretnije.Isto tako ,znam se zagledati u prozore grada,one visoke I one niske,I kao da se zgrade I kuće bliže jedna drugoj u krivulji I kao da samo I naprosto tračaju ili osluškuju ljude u njihovim životima. Tako I stoji kuća ,kad se penjemo prema gornjem gradu od Mesničke ulice,nekada vesele,žive sa udarcima noževa I sjekirica za meso,a danas kao predznak neke povijesti.Prođemo pored spomenika Andriji Kačiću Miošiću,pa onda red klasicizma I historije,a onda stube ka Gornjem gradu,interesantna građevina sa trijemom,koji obrubljuje koridor,raspored soba u nizu,naznaka baroka,jednostavnosti gradnje u građanskom stilu I onda šutke začujemo u tišini grada,kada I auti prestanu juriti ka našim sudbinama kroz vlast,pjev male ptice,koja će vječno pjevati svoju posljednju ljubav I čuvati tajnu jedne djevojčke tragedije ,I zauvijek ostati svjedokom jednog prepuštenog sirotog propadanja. Kanarinčeva ljubovca Kuća na uglu Mesničke ulice I Kapucinskih stuba sagrađena je u 18 stoljeću I jedina je takva cjelovita na samom rubu Gornjeg grada ,nedaleko od nekadašnjih vrata,a pripadala je dvojici vlasnika – bravaru Krmeliću I postolaru ,rekli bi šusteru,Jeliću.Održala se kao takva do današnjih dana ,sa svim drvenim elementima – ganjom (drveni vanjski hodnik),stubištem I krovom na zabatu. Po nekim verzijama kuća dolazi iz 17 stoljeća ,premda o tome nema zapisa,nego 1748 godine ovdje uz stazu koja je vodila prema Gornjem gradu,gdje su danas stepenice,stoji prazno zemljište,koje se 1758 godine mijenja,jer dobiva “novosagrađenu kuću od zida”.Ona se spominje I kasnije 1784 godine kao zidana,premda nije poznata da li je odmah bila dvokatna.Ipak po svodovima kojih ima u jednoj prostoriji,valjda bivšoj kuhinji,po drvenim hodnicima u oba kata može se to pretpostaviti. Na samom skoro kraju 19 stoljeća,dvije godine prije velikog potresa,1878 godine,skupina građana Mesničke ulice obratila se Poglavarstvu sa molbom da se kuća sruši,jer je dotrajala.Čekalo se dosta dugo na izlazak komisije na čelu sa slavnim kronikom Zagreba,senatorom Augustom Šenoa.Komisija je kuckala po zidovima,pregledala temelje I zaključila da kuća ipak nije toliko trošna,koliko su građani opisila I da se neće tako lako urušiti,te da će krasiti grad još stoljećima.Kuća je prozvana “Čardakom”,I u tom Čardaku na drugom katu u jednom malom sobičku,prilikom pregleda kuće,Šenoa je upoznao 80-godišnju Amaliju pl.Lenić – Remetinsku,koja mu je ispričala svoju tužnu životnu priču.Dok su ostali članovi komisije uzdisali I prevrtali očima čekajući da jedva izađu van,Šenoa je strpljivo slušao staričinu priču,a samo ga je ponekad prekidao pjev jedinog prijatelja I jedinog “ljubavnika” koji staricu nije ostavio I radio joj društvo,mali kanarinac. Rasla je mala Amalija,Malčika,bez majke,samo sa ocem I poslugom u drvenoj kuriji.NIje bilo nekog velikog izobilja ili raskoši,ali se živjelo solidno I kruha nikada nije nedostajalo.Dobro odgojena plemićka kći,pomalo ružnjikava I nezgrapna,pa je zbog toga otac I nije previse volio,a niti ženicu baš nisu udarali na vrata,čekala je ona svoju pravu ljubav.Strpljivo,pobožno,podložno tadanjim običajima.U susjedni dvor bogatija obitelj dovela je stranu guvernantu,lukavu,podlu,podmuklu.koja je samo čekala priliku udati se u neku kuću,I tako je zavrtjela glavom ocu naše nesretne Amalije.I otac je pao na uvojke,lepršavost koketne zloće.No,Njemica –guvernanta imala je I dečka,ništa boljeg od sebe,ali je to skrivala naravno.Toliko se omilila plemenitom Leniću,da on zaboravlja I svoju kćer I zamala je pretvorivši u sluškinju svoje žene,bez ikakvih prava kao jedina I prava domaćica odrasla u svom starom plemićkom časnom domu.Otac je bio toliko zadivljen dražima,lažnim naravno I prijetvornim,da je plaćao I ono što nije mogao,te se tako zaduživao sve više,do same propasti.Amalija je uvijedjela kuda sve ovo vodi,načula je razgovor između maćehe I njenog ljubavnika te je pokušala spriječiti krađu,ali otac je nije slušao.Kada je otac otišao na nekoliko dana,sve je bilo gotovo,Njemica – maćeha sa svojim dečkom orobila je stari dom,odnijevši sve vrijedno iz nje,dok je posluga ,koja isto tako nije voljela Amaliju,šutke stajala pa se čak I rugala našoj Malčiki dok je ona kao luda trčala starim domom,kako bi to spriječila.No,bilo je kasno za sve.Maćeha je nestala sa svim zlatom,sa svim srebrnim svijećnjacima I svime onime što je mogla unovčiti ,ostavivši sirotu Amaliju poluludu od suza I nemoći.Propast jednog starog plemićkog doma.I tako dolazi naša Sirota Malčika u Zagreb,kao sluškinja I zatvara svu svoju bol u taj mali Kutak sobe na drugom katu “Čardaka”.Njena jedina ljubav ,mali kanarinac,umire zajedno u srcu I tijelom s njom ,no,ostaje nam priča I jedno tužno svjedočanstvo u priči koju nam je dao Šenoa.    Oznake: Šenoa |
