Dvorci, crkve i stari gradovi
15.07.2022., petak
Grofova zla mater bajka Karlovačka okolica
|
Grofova zla mater Bile tri cure i jedan gorf. I taj se grof šetao pod njihovimoknom. Pa čuje kako one razgovaraju.Govorila najstarija Ah, da bi meni kočijaš našeg grofa,kočijaš! Govori srednja Kaj bi meni kočijaš grofov, da bi meni kuhar njegov,kuhar! Najmlađa će i najljepša Kaj bi meni i kočijaš i kuhar grofov, da bi meni sam mladi grof, samo mladi grof ! Drugi dan pozove taj grof te cure sebi na objed. Jako nas je toga sram – rekoše – što ćemo poći grofu na objed. Morale doći kako reče gospodar. Gle, na objedu ti grof najstariju oženi s njegovim kočijašem, srednju s kuharom, dok najmlađu i najljepšu oženi sa samim sobom, s grofom. No.grofu došlo da mora u boj. Noseća mu žena ostala s njegovom materom.Rodila ona dvoje lijepe djece sa zlatnim vlasima.Svekrva joj otela tu djecu netom ih je rodila. Zakopala ih u gnoj ,a majci podvrgla dvoje mačića. I sinu pisala da ima baš lijepu ženu, koja mu je rodila mačke mjesto djecu. Vrne se grof iz vojske .Rekla mu mater : Vidiš, sinko moj, kakvu ženu imaš.Namjesto djece je mačke rodila! Neka bude tako, neka, kad je Bog tako dao, nek se vrši volja Božja! A iz djece one izrasle dvije lijepe jele, lipe jelve rasle iz gnoja. I mladi grof najčešće njima dohodio,onim jelama. Najviše ga privlačile one dvijel jele što iz gnoja rastu. Hladuje pod njima i ptice sluša na njima, na jelvama. Ljutito mu mati veli jednoć: Sinko moj, mi ćemo te jele posjeći, napravit ćemo od njih meni postelju! Obnoć, kad je ona u postelji spala, čula je razgovor u daskama. U jelovini dvoje djece razgovaralo. I stara nikako ne usnula. Sinko moj, mi ćemo ovu postelju zgorit – ujutro sinu rekla – ne mogu ja u njoj spat! Sluškinji dala da izgori postelju: Dakle, pazi dobro da ti koja iskrica ne iskoči iz ognja! Iskrice su dvije ipak iz postelje iskočile. Prometnu se odmah u dva janjčića. I mladi grof spazi kako se dva lijepa janjčeka u djetelini igraju. Dođe on doma: Ah,majko, ali sam ja vidio dva lijepa janjčića. Mati mu rekla: Sinko moj, ja neću nikako imati tih janjčića, simo ih doreni i mi ćemo ih zaklat! Bijaše mu žao tih janjčića,ali za volju materinu dogna ih i zakla. Stara grofica na potok posla diklu, da ide drobe prati i još joj rekla : Pazi dobro da ti ne bi kakova ptica što uzela. Sluškinja je dobro pazila, ali je došla vrana, odnesla je dikli dva želudca. Ispadnu vrani iz kljuna, prometnu se u dva dječaćia.Prođe tada grof i milu djecu ugleda, kako po potoku tuku šibama. Bili mu jako dragi i reče materi svojoj: Ala, majko, kakva sam lijepa dva dečkića vidio tamo pri potoku, meni su se jako svidjeli i ja ću ih svakako doma dopeljati! Ha, dopeljaj, dopeljaj, kad nećeš drugač, ali što će oni nama! Grof pođe po djecu.No, nisu htjela s njim, nego su rekla grofu: Gospone, bojimo se poći u njihovu kuću. Dvaput su nas tamo dopeljali i dvaput nas satrli – djeca reknu – Mati nas je porodila s lijepim zlatnim vlasima, dok su oni bili u boju,ali nas je stara grofica materi otela. I djeca svu tajnu ocu odaju: Grofica je majci mačiće podmetnula,a u djecu u gnoj zakopala. IZ djece su izrasle dvije jele, lijpe jelve, Jele su posjekli i staroj materi od njih napravili postelju. Grofica je postelju užgala i od nje su postala dva lijepa janjčića. Janjčeke su zaklali i oni su opet postali dva lijepa dječaka, lipa dečkaca. Onda grof nagovori dječicu da s njim odu i da se ne boju.Sabere zatim na prelo sve žene s dvora, dopelja dječicu i sve ih upita: Kakova kazna pripada onomu tko uništi ovakvu dječicu?! Mati će grofu: Valalo bi toga vrgnuti u bačvu s čavlima naperenima, pa da ga se s brijega otpravi u dolac! Djeca su na to rekla : Tebe ćemo sada tako, stara majko! – izreknu.Napravila si iz nas postelju.Ali, mi smo razgovarali obnoć, pak nisi mogla spat, i dala si nas pogorit.Skočile su dvije iskrice iz ognja i mi smo postali dva lijepa janjčića. Dala si da nas zakolju, dikla je naš drob prala, ali je došla vrana, odnesla dva želudca, iz kojih smo opet dečkima. I nismo se dali svomu ocu doma, tebe se bojimo, i ako te otac naš sad ne sašundra, mi nećemo bit doma! S tobom nas je strah! Grof pripravi baćvu s čavlima.Zakuje u nju čavle i naperi im šiljke. Vrže nutar mater svoju. Otpelja bačvu na visok brijeg i zakotrlja je u dolac. Bijaše onako kako si je sama dosudila. Grof je iza toga još puno leti živil srično i veselo svojum ženum i dicum. Karlovačka okolica  Oznake: Karlovac, Hrvatska, hrvatske bajke, povijest, Putovanja |
