Dok smrt ne rastavi...

Vrtlog života, kažu tako biva..

Kad ono što je bilo jedno,

sad razdovjeno

na dva kreveta sniva?



i oni dugi dani, puni tišine,

i oni dugi glasni dani s riječima boli ,

letećim knjigama, stolicama, tanjurima, žlicama i noževima...



Dok smrt ne rastavi...

Zidovi rastaviše.

a Oni samo znaju kako je bilo...

Oni pate, čuju svaku riječ, osjete bol,

više nego itko, pred njima gluma nema svrhu...


Image Hosted by ImageShack.us

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.