srijeda, 29.12.2010.
Hvala im svima. Hvala onima koji su mi uljepsali zivot, i hvala onima koji su mi otvorili oci pa da vidim tko je kakav ;)
Ne znam ni sama kako da pocnem ovaj post. Polako mi rastu rogovi na glavi, polako pocinjem biti dzubre prema svima prema kojima stignem. Ali recimo da su oni to i zasluzili. Pa krenimo.
1. Ujna - fakat ne znam sta da kazem za nju. Ne zelim ju vrijedati jer nisam tako nisko pala. Ali ne razumijem svoju mamu kako ona mene moze traziti da ja nju volim? Kako? Prvo oke otme mi ujaka, aj to sam joj nekako oprostila. I oke dodu oni k nama i sada ja trebam u Bosnu s njima, i zamolim mamu da odem do Melinde na sat vremena jer ju necu vidjeti vise od tjedan dana, jbg na nju sam se navikla i htjela sam ju vidjeti i ujna pocne kao kako ja mogu tako pa gosti su mi tu. Reko pa tebe i njega cu gledati svaki dan u Bosni, ali gosti su ti tu i mama se naljuti i neda mi da odem kod Melinde. Tata naravno jadan ne zna sta da kaze ostane izbezumljen i samo bulji u prazno. Pogleda u mene i jadan sam sta ne zaplace jer mi ne moze pomoci. Onda sada kako sam tu u Bosni jedan dan ja odem van i ona pocne meni nabrajati kad sam dosla doma kako mogu se ne javiti i slicno. Reko gospodice kako da ti se javim nemam tvoj broj, tu noc sam dva sata plakala. I jedina me tetka branila. I onda kad sam usisavala cijelo vrijeme su mi ujak, ujna, baka smetali i ja ispalim iz zajebancije kao jebite se svi, znam nije mi bilo lijepo, ali sta mi ona ima govoriti kako to nije lijepo kako me moze biti sram i kako to nije ocekivala od mene, kada je ista ja. Ima jezik ko krava rep isto kao i ja. I meni onda nesto kaze. Stvarno ne znam kako ju podnostit i kad god mi ona sere, ona koda ima neku magiju da upravlja s ujakom i onda i ujak pocne. Pocela sam i njega ne voljeti samo zbog nje. Izgubit cu ga, samo zbog nje. Ona njemu soli hranu, ona njemu stavlja secer u kavu, ona njemu sve radi, bira sta ce obuc, ona upravlja njime.
2. Jedan decko - Naime ja ne znam vise sta da ja mislim i kazem za njega. Prvo dopisuje se samnom, pise mi kako jedva ceka da se vratim u Sisak, kako mu se svidam, kako zeli moje poljupce i zagrljeje, da ja danas saznam da on ima jos pet cura kraj mene, da on to sve i jednoj pise, jednostavno ne mogu vjrovati. Na ljeto se desilo slicno, bila je samo jedna cura kraj mene u pitanju. I sada sam mislila ponovo da se opametio da je dosao sebi, ali ipak je istina ono kada kazu "Vuk mijenja dlaku, ali ne i cud!" i tek sada sam to shvatila i opet sam se opekla, ali ne kad sam ja budala pa vjeruje. Zaljubim se ko tele i onda sam presretna. Ali to vise tako nece ic. Meni je polako dosta. Meni puca film, ja pucam po savovima. Jednostavno ne znam kako da ja vise vjerujem u ovo sve, meni je to sve ko nocna mora, ja jednostavno ne mogu vjerovati. Melinda i ja smo bile presretne kada mi se on ponovo javio. I bilo je tako lijepo citat sve te lijepe poruke, bilo je tako lijepo sjetit se subote jedne, ali sada. Sada vise ne znam sta da mislim. Kako netko moze biti takvo dzubre? Kako?
3. Baka - Eto i ona mi je zabila noz u leda. Postala je kao ujna. Eto mislim da je dovoljno to rec. Non stop se dere na mene, nikada joj nista ne pase. Ne mogu vjerovati jednostavno. Ona se skroz promijenila. Prije me je non stop grlila, ljubila i slicno, a sada nema dana da se ona bar jednom ne izdere na mene, da mi ne spomene kako me ona sada pazi, a ne tata. Kako ne mogu biti cijeli dan na kavi jer ce se tata na to naljutit. E pa nece. Moj tata je prerkasna osoba i unatoc svemu on mene pusti koliko ocu prek praznika biti vani, a ne da sjedim samo jebena dva sata na kavi.
Naime ja se preporodim kada sam na kavi, jer ne moram nikog gledati doma. Sjedim s braticem i njegovim prijateljima. I ona dva konobara meni najdraza koji rade tamo. Mislim samo su njih dvojca ali zna nekada biti i sef. Ja se s njima smije, ja se s njima sprdam, ja sam s njima u bedu, ja s njima pjevam, ja se s njima tucem, ja se s njima grlim, ja se s njima "barim" ali nije to ono barenje vec je to ono barenje iz sprdacine, mi se volimo kao i sve to. Prekrasno mi je tu s njima. Ja sam vec Melindi to rekla, ponovit cu to: ONA samo ONA je jedini razlog zasto se vracam u moj grad. Znaci da nje nema tamo ja bi se prebacila tu u skolu i briga me. Visila bi s ovim prekrasnim ljudima na kavi svaki dan. Jednostavno kako oni odmah prihvate osobu. Ja sam dosla na kavu i nisam jos upoznala ta dva konobara, i taj dan sam ih upoznala, ne odmah me vole sprdaju se samnom kao i s ostalima koje znaju mjesecima, godinama i slicno, a mene poznaju samo jedan dan, ali vole me ahahaha. Je da ja njima razbijam case i flase, ali to je ne namjerno, ali i dalje me vole. I volim njihove fore, nisu toliko pervrzne kao nase. Jako mi se to svida kod njih. I eto sretna sam napokon. Tek mi je sada koliko toliko lijepo kod njih jer svaki dan do danas sam plakala jer nisam mogla izdrzati, ali kako nisam kod bake doma vec kod tetke i kako ne gledam ujnu, meni je lijepo. Ona kao da salje negativnu energiju. I jos me jedino veseli to sta mi roditelji dolaze u petak, pa necu morat nikakvoj ujni, babi, dedu i ujaku polagati racaune. I sada moram zhavaliti ovim putem nekim osoba koje su mi uljepsale boravak ovdje. Pa krenimo.
1. Bratic - Svaki dan me je izvlacio iz kuce di je ujna, da odemo na kavu jer je vidio koliko sam pukla i da nece biti dobro. I hvala mu sta me je izvukao to kada mi je baka nasla cigarete pa je rekao da su njegove. Hvala mu puno sta me je slusao kada me je nesto mucilo i sta me je slusao kada sam pricala o ujni i tako.
2. Tetka - Hvala joj sta me je jedina branila onaj dan kada sam bila od dva do pola devet na kavi. Hvala joj sta je rekla da je to za nas mlade i da se nemam sta javljati kada odem jer ako kazem da idem tu i tu da sam tu. I da mi ubuduce daju broj i da uzmu moj pa ako ih zanima gdje sam da nazovu. Najbolja je.
3. Sestricna - Hvala joj sta me je pitala sta me muci i onda kada sam joj pricala to za ujnu sta je stala na moju stranu i sta mi je prakticki bila rame za plakanje. I sta se smijala samnom kada sam popizdila pa sam valjala gluposti.
4. Djed - Hvala mu sta nije bio previse dosadan s glupim pitanjima, i sta me muci i slicno. I hvala mu sta je znao stat na moju stranu kada bi me netko napao. I sta je vikao na njih da me puste na miru.
5. Braticeva ekipa i konobari - Hvala im najljepsa sta su mi uljepsavali dane, sta su me nasmijali kada sam bila najtuznije, sta me nisu mucili s pitanjima sta mi je kada su vidjeli da su mi oci pune suza. Hvala konobarima sta se nisu naljutili na mene kada sam im razbila casu i sta se nisu naljutili kada sam im koka kolom zalila sofu. Hvala im svima sta su tu kada nemam koga tuc pa da se malo iskalim, hvala im sta su me prihvatili takvu kakva jesam i hvala im sta kad kad pricaju mojim naglaskom. I hvala im sta se sprdaju na moj racun i njihov jer su presmjesni. Hvala im na svemu. Uljepsali su mi boravak ovdje.
6. Melinda - Ona mi je kao secer na kraju. Hvala joj puno sta me je svaki dan preko fejsa slusala kak me muce ovdje i slicno, sve ovo sta sam prvo gore navela. Ne znam sta bi da mi nije dala koji savjet i da me nije poslusala. Hvala joj stvarno, ne znam sta bio bez nje =(
Malo sam se raspisala i nije mi zao zbog toga. Eto to bi bilo to od mene. Volim vas i ljubi sve Amy <3
- 22:58 -
četvrtak, 23.12.2010.
Djeca <3
Neki dan idem ja s klincima iz škole. A zašto? Jer oni su mi susjedi, pa su me zvali da idem s njima da ne idem sama. Uglavnom nije ni bilo tako loše ići s njima doma, oni su valjali gluposti, sve i jedno djete je imalo onaj prekrasni dječiji osmjeh. Tek sam onda shvatila koliko je lijepo biti djete. Poželjela sam se vratiti u njihove godine, ali to je nemoguće. Voljela bih biti mala kao oni, da ne moram previše misliti, da nemam apsolutnih nikakvih problema, šta se tiče škole, šta se tiče ljubavi, šta se tiče obitelji i slično. Škole šta se tiče to bi mi frcale petice kao i prije mama bi bila presretna mama, šta se tiče obitelji, ne bi bilo svađa svakodnevnih koje su sada, što zbog mog ponašanja, što zbog mojih ocjene, a šta se tiče ljubavi, bila bi mala zaljubljena klnkica koju to ne dira previše. Ono simpatija pa to tajim ne smije nitko znat osim moje najbolje prijateljice, a sada sada je to druga stvar. Sada ta ljubav uopće nije takva, svi sve znaju, ali se prave da ne znaju. Muči me toliko ta ljubav, ali glumatam da sam dobro, glumatam da me ništa ne muči. A kada si mali onda ništa ne glumiš. Kako se osjećaš to i pokažeš. A sada kada si stariji misliš da će biti bolje ako odglumiš da si dobro, ali nije to te još više kopa. Znam po samoj sebi. Nije više lako biti odrasla osoba. Mislim ne potpuno odrasla, ali opet imam puno briga šta se tiče svega. Tek sada vidim kako je odraslima. Ali mislim ovo je tek početak, ako je početak ovakav kakve su tek onda prave brige.
Bojim se odrast. Ne ja to ne želim. Voljela bih biti klinka, da me briga za svime, da nemam veze sa svijetom. Ali to je ne moguće i ne mogu više ovako ništa. Baš sam neki dan pričala s prijateljicom o tome kako cure mojih godina rađaju djecu. Jel to njima potrebno? Jel njima to treba, ta briga? Mislim one imaju 16,17 godina, a već imaju djete. Pa samo malo curo pred tobom je cijeli život. Pred tobom je mladost u kojoj se ti subotama trebašš izludirati, prek tjedna otići na kave, ali sve je to ne moguće ako imaš djete i brigu. Kako će ona ostaviti djete i otići u grad subotom. Oke još i na kavu, to je još i oke, ali subote si je npr. skroz upropastila. Jel njima lijepo tako? Kako je njima uopće s tom djecom? Mislim to je praktiči da je djete rodilo djete. Ali i dalje mene zanima šta je izvor sreće tim klincima? Bila sam i ja djete, ali iskreno ako ćemo nisam imala previše izvora sreće, ja sam bila sretna, ali nisam imala razloge za to.
To bi bilo to. =)
- 09:43 -
ponedjeljak, 13.12.2010.
Blago meni, još po sebi tvoje prste osjećam =(
Iskreno, neda mi se opće pisati kako me nije bilo dugo jer smo svi to primjetili tako da ništa neću o tome.
Pa da ja počnem odmah s postom. U zadnje vrijeme me sitnica naživcira. Koda sam 24 sata dnevno u 365 dana u PMS-u. Fakat nemam za ništa volju. Škola mi je u sranju, ali totalnom. Nemam nikako volje za njom. Prije par tjedana sam zaradila opomenu u samo tjedan dana, a nekada mi je trebalo malo više od tjedan dana da ju zaradim. Jedno mjesec dva, ako i toliko, ako ne više. A sada. Sada mi se neda biti na satu i samo kažem frendu idemo u Danijelu i on idemo i odemo tamo. Jel neda se ni meni ni njemu biti na satu. Skroz sam se pogoršala. Na polugodištu ću sigurno imati četiri jedinice, danas kada smo trebali ispravljati geografiju okrenula sam se i otišla na kavu, a mogla sam se bar malo potruditi pa ju možda i ispravim. Ali ne ja sam se okrenula i otišla na kavu. Nisam ni marila na posljedice. Neda mi se nikako učiti, a imam samo tjedan dana da ispravim još jedno pet - šest komada. Ali ja rađe sjednem na komp i zajebavam se. Ma da baš sam lijepo krenula. Samo se najiskrenije nadam da mi tako neće biti na kraju godine da i padnem razred još. Samo mi to fali.
Naime u zadnje vrijeme samo padnem od jednom u bed i nikako izaći iz njega. Glumatam kako sam super, smijem se na silu da ljudi ne primjete da nisam dobro. Glumim da ljudi misle kako sam super i kako sam uvijek happy. A ubiti duboku u meni me nešto ždere. Nešto, za šta ni sama ne znam šta me ždere. Ne razumijem samu sebe, cijeli tjedan sam kao happy, a onda u subotu odemo u grad malo si popijemo i samo odjednom budem jedina koja lije krokodilske suze, naime moj izgovor je taj da mi ujak fali. Nekada to je tako, ali malo kada, uvijek me nešto ždere, a ni sama ne znam šta. Svaku noć plačem kada odem spavat. Tada me nitko ne čuje, pustim si neku tužnu glazbu i rasplačem se, ni sama ne znam zašto. Nekako život mi se okrenuo za 360, uvijek ali uvijek sam bila super volje nikada me ništa nije bediralo, a sada se ubediram samo tako i bez razloga. Prokockala sam mnoge prilike i sada se kajem više od svega, ali očito je tako moralo biti. Očito je to sudbina i očito je to onaj gore htio (ako postoji). Od sada mislim da za mene sreća ne postoji. Mislim da je ona mene odavno zaobišla i da se nikada više neće vratit. Nema toga za mene, jer očito postoji ono nešto šta sam krivo napravila i sada me ona ne želi. Ne znam ne mogu više tako. Idem sada polako, moram, ne mogu više pisati, nemam snage. Puse svima
- 16:53 -
