četvrtak, 23.12.2010.
Djeca <3
Neki dan idem ja s klincima iz škole. A zašto? Jer oni su mi susjedi, pa su me zvali da idem s njima da ne idem sama. Uglavnom nije ni bilo tako loše ići s njima doma, oni su valjali gluposti, sve i jedno djete je imalo onaj prekrasni dječiji osmjeh. Tek sam onda shvatila koliko je lijepo biti djete. Poželjela sam se vratiti u njihove godine, ali to je nemoguće. Voljela bih biti mala kao oni, da ne moram previše misliti, da nemam apsolutnih nikakvih problema, šta se tiče škole, šta se tiče ljubavi, šta se tiče obitelji i slično. Škole šta se tiče to bi mi frcale petice kao i prije mama bi bila presretna mama, šta se tiče obitelji, ne bi bilo svađa svakodnevnih koje su sada, što zbog mog ponašanja, što zbog mojih ocjene, a šta se tiče ljubavi, bila bi mala zaljubljena klnkica koju to ne dira previše. Ono simpatija pa to tajim ne smije nitko znat osim moje najbolje prijateljice, a sada sada je to druga stvar. Sada ta ljubav uopće nije takva, svi sve znaju, ali se prave da ne znaju. Muči me toliko ta ljubav, ali glumatam da sam dobro, glumatam da me ništa ne muči. A kada si mali onda ništa ne glumiš. Kako se osjećaš to i pokažeš. A sada kada si stariji misliš da će biti bolje ako odglumiš da si dobro, ali nije to te još više kopa. Znam po samoj sebi. Nije više lako biti odrasla osoba. Mislim ne potpuno odrasla, ali opet imam puno briga šta se tiče svega. Tek sada vidim kako je odraslima. Ali mislim ovo je tek početak, ako je početak ovakav kakve su tek onda prave brige.
Bojim se odrast. Ne ja to ne želim. Voljela bih biti klinka, da me briga za svime, da nemam veze sa svijetom. Ali to je ne moguće i ne mogu više ovako ništa. Baš sam neki dan pričala s prijateljicom o tome kako cure mojih godina rađaju djecu. Jel to njima potrebno? Jel njima to treba, ta briga? Mislim one imaju 16,17 godina, a već imaju djete. Pa samo malo curo pred tobom je cijeli život. Pred tobom je mladost u kojoj se ti subotama trebašš izludirati, prek tjedna otići na kave, ali sve je to ne moguće ako imaš djete i brigu. Kako će ona ostaviti djete i otići u grad subotom. Oke još i na kavu, to je još i oke, ali subote si je npr. skroz upropastila. Jel njima lijepo tako? Kako je njima uopće s tom djecom? Mislim to je praktiči da je djete rodilo djete. Ali i dalje mene zanima šta je izvor sreće tim klincima? Bila sam i ja djete, ali iskreno ako ćemo nisam imala previše izvora sreće, ja sam bila sretna, ali nisam imala razloge za to.
To bi bilo to. =)
- 09:43 -
