petak, 13.04.2012.
Naravno da je život kurva, da je drolja bilo bi lako!
Čovjek nikako ne može biti bez uspona i padova. Do prije tri tjedna bio je moj uspon na par dana, a sada ova tri tjedna su sami padovi. Sretna sam jer imam svoje prijatelje sada kada je najteže. Ali nikako se ne mogu pomiriti s istinom. Da, istina definitivno boli. RAZARA! Ali kasnije znam da će biti opet neki uspon, ali bez Njega. Bez Nas. Sada smo ON i JA, nismo više MI. On se skroz ohladio, sve je to očito. Sada se napalio na onu flundru, ne nazivam ju tako jer sam ljubomorna, ne daj Bože, nazivam ju tako jer je doista takva. Svi o njoj pričaju da je takva, jebi ga ne može biti da mi deset osoba od jednom laže. Zamjenio me tako lako s njom, ne bi mi bilo žao da ona nešto vrijedi, ali ona ništa ne vrijedi. U tom je poanta. Nisam neka ljepotica, ali ona, ona ne bi mogla živjeti da nema puder i photoshop. Celulita ima za podijeliti. Tijelo joj je ono, srednja žalost. A sise? Nema sise, ima sisurine, a on je tipični onaj koji pada na sise, on je opsjednut sisama, a ona ima sise ko Pamela Anderson, ako nisu i veće. I nije mi ni čudno šta je potrčao za njom. Ali ne, i dalje nisam ljubomorna na nju, jer ja barem nečem vrijedim, a ona, ona će i dalje ostati ona flundra za koju će se raspitivati samo onda kada im fali seks pa će im raširiti malo noge. LOGIČNO! Drago mi je ako je sretan s njom, ali mislim da će i mene zaboljeti ako ga povrijedi. Nije neki poseban dečko, ali nije ni zaslužio da ga neka flundra poput nje povrijedi. Iskreno bih voljela da ovo nije stvarnost, da je moj, da smo opet MI, ali tog više nema. Ovo me je opalilo kao hladan tuš. U njemu sam vidjela sve dobro, pasale su mi sve njegove i mane i vrline, a on je samo tako otrčao njoj. Ja sam čak voljela njegove mane, meni su njegove mane bile preslatke. On očito kao da ne može bolje od takvih, predzadnja bivša i sadašnja bivša (ja) su mu bile premije, na spram ovih kakve sada gleda. Znam da je bio moj vlastiti izbor, ali ja sam izabrala starog njega, ne novog. Ja hoću starog njega nazad!
Više ništa neće biti kao prije. I ako pokuša šta OPET znam da ću mu pasti u zagrljaj, jer sam glupača. Voljela bih biti karakter i kad kažem da neću s njim ništa unatoč tom šta mi je stalo do njega, i da me neće praviti budalom, ja pokleknem svaki put i prepustim se. Čim ga ugledam leptirići će poletjeti, srce će brže zakucati, a onaj sjaj u očima će se ponovo vratit. Voljela bih da mogu dalje kao da ništa nije bilo, da ga mogu preboljeti, ali ne ide mi, ne mogu ja to. Misli samo lete ka njemu, samo na njega mislim. A on? On uživa u ovome, da uživa. Očigledno je. Znam da će mu se ovo vratit, ali ja ne želim da on pati. Jednom sam ga vidjela kako pati, ne bih voljela opet. On je puno puno ljepši kada je sretan i kada se smije. Stoji mu samo osmijeh. On mi je doslovno bio sve, on mi je uvijek znao vratiti osmijeh na lice. Ali eto sada je tu da mi stvori tugu. Najgore je kada se pogledam u ogledalo i shvatim da to više nije ona cura koja je bila. U meni je praznina, oči više ne sjaje, samo ima fali da posive i to je sve. U njima se vidi tuga ma koliko se ja smijala. Ova stvarnost će me ubiti. Voljela bih biti u nekom snu, da je sve onako kako ja želim da bude, voljela bih da sam sretna kao nekada, da me najmanje sitnice čine sretnom.
Iskreno u životu mi je doslovno samo jedna muška osoba ostala koju ja dosita volim i za kog mogu reć da definitivno ima ono nešto u sebi. To je imenjak Starog, jebi ga imaju isto ime pa će Starog bit teže preboljet, ali malog volim i dalje. Rođak mi je, ali nije poseban zbog tog, poseban je jer ima ono nešto. Uvijek je tu kad ga trebam, vrati mi osmijeh na lice, lupa gluposti da bi mi malo misli zaokupirao pa da ne mislim na ono na što doista ne želim misliti. Od toliko prijatelja on je jedini ostao uz mene. Izgubila sam prijatelje iz bivšeg razreda, izgubila sam Starog, izgubila sam bratića, brat i ja više nismo dobri kao nekada, isto tako je i s tatom, ali ostao je on. On je tu negdje ostao da bude uz mene. Ne volim kada mi trče i traže dim, kad kažu da će pušiti sa mnom po pola cigaretu, ali s njim to nikada nije bio problem. Čak me to i ne živcira kad kaže. Uvijek dođe kada se najmanje nadam i uljepša mi da. Čak sam s njim pristala slaviti 18. pazite 18. On puno 16, a ja 18, rođeni smo na isti dan :). Valjda se zato i razumijemo toliko. Volim ga jako, prirastao je mom srcu i ne želim ga izgubiti. Želim da bude tu, da znam da imam prijatelja u njemu. Ma koliko god da je šutljiv uvijek ima neku riječ koja vrijdi više od neke priče. S njim je i šutanja ugodna.
Starog ću morat preboljet. Kako? E to iskreno ne znam. Morat ću se maknut od njega. Ili ne ići u Bosnu ili ne izlaziti tamo gdje on izlazi. Ne želim izgubiti prijatelje koje sam preko njega upoznala, ali sve to valjda mora biti tako. Život je kurva. Sve ono lijepo što sam imala s njim sada je samo uspomena. Mada opet imam neki osjećaj da ovo nije skroz gotovo. Ali možda bi bilo bolje da je gotovo. Kako ću opet nakon ovog vjerovati nekom muškarcu ne znam, ali ajde sve će ovo jednom proći. Što bi mama rekla: "Doći će tvoj konj na bijelom princu s kojim ćeš biti sretna!" Nadam se. Nada umire zadnja. (nada je kurva)
Voli vas i ljubi Amy.
Puse <3
- 23:36 -
