ponedjeljak, 22.02.2010.
And then come sad days :(
Osjećam se čudno. Imam osjećaj da sam se u zadnje vrijeme jako promijenila. Ne svađam se više onoliko koliko sam se svađala. Mislim na ono kada se borim za to da sam u pravu. Uopće nemam volje za takve svađe i raprave. Kažem riječ ili dvije koje imam i okrenem se i odem jednostavno. To nisam ja. Ne poznam tu osobu uopće. Imam osjećaj da sam postala dobra prema onima prema kojima nebi trebala biti dobra. Ja sam jednostavno izgubila sve i jedan živac koji će mi pomoć u tome da se posvađam s nekim i da mu pokažem da sam u pravu. Jednostavno mene više nije tako lako naživcirati, jednostavno sam druga osoba. Ok mi je to šta sam se promijenila u tom smislu, ali kad sam popustljiva kod onih kod kojih to nebi trebala biti. Užasno mi fale oni dani kada sam samo visila s prijateljicama u kafićima i pila nama najdražu kavu ili kapučino. Sad samo učim, ali problem u tome je šta se ne koncentriram na to šta učim već mislim na 100 drugih stvari umijesto na to šta učim. Jednostavno sam izgubila volju za školovanjem, za svime, pa čak i životom.
Opet imam problema s vjerovanjem ljudima. Šta samo mene puca ta faza ili? Jednostavno ne mogu nikome vjerovati da mi se neće opalit smijat kad mu kažem šta osjećam. Imam osjećaj da ću popucat po svim šavovima i svašta reći svakome i šta bi trebala i šta nebi. Ali ja jednostavno držim u sebi osjećaje i navečer o njima razmišljam i svaku noć, ali svaku noć u krevetu bar jednu suzu pustim zbog tog šta ja jednostavno ne mogu nikome reć kako se osjećam. Meni uopće nije problem slušati ljude kada mi pričaju kako se osjećaju, ali ja o svojim osjećajima ne mogu pričati. Stalno sam super volje i happy sam, ali mislim da je to ipak ona pomalo lažan osmjeh. Pomalo me sve muči. Osjećam se pregaženo, zgaženo i umorno od svega. Voljela bih otići negdje gdje nema nikoga i da se odmorim. Voljela bih imati nekog kraj sebe, tko će biti uvijek al baš uvijek tu da me posluša da mu mogu reći kako se osjećam, a da mu nisam dosadna, da mu se da poslušati me. Gubim vjeru u sve i mislim da padam u neku vrstu depresije. Ali šta se može. Idem sada. Volim vas sve. Pusa <3
P.S. sutra je godinu dana postojanja bloga :D
- 20:57 -
subota, 13.02.2010.
Ne obećaj ako to ne možeš napraviti
Kako se čovjek osjeća glupo kada nešto ne napravi kako treba, a prije tog ga zamole da to nešto dobro napravi. Točno znam kakav je to osjećaj. I ne želim da se ponovi više nikada. Osjećam se kao da sam profesora napravila budalom. Naime zamolio me je da odigram rukomet najbolje šta mogu, tj. da se potrudim i svi smo mu obećali da ćemo se truditi šta više budemo mogli. I svi su se trudili osim mene. Jedina sam ja bila posebna i nije mi se niš dalo. Ne znam šta mi se odjednom desilo. Bilo mi je draže sjediti na klupi i gledati nego igrati, ali ko za vraga on mene ubaci u igru. Osjećala sam se tako glupo kada je vidio da uopće ne igram kak treba, kad je vidio da mi se neda igrati. I najgore mi je kada tako nešto obećam, a ne mogu to učiniti. I od sada nikome ništa ne obećajem jer je očito da mi ne idu ta šugava obećanja.
Kad je bilo natjecanje iz košarke i rukometa bili smo oslobođeni od škole. Tek sam ta dva dana shvatila koliko volim svoj razered i koliko mi fali kada nisam s njima. Užasno mi je falio moj najbolji prijatelj, ostali prijatelji s kojima se stalno zezam. Njihov smjeh, humor, njihove provale, gluposti. I još mnogo stvari uz to. I baš mi je bilo lijepo kada sam jučer došla u školu i kada smo se svi ponovo zezali, tukli, glupirali, radili sranja na nastavi. Još uvijek me muči moje ne učenje, stvarno mi se neda učiti. Nemam ni malo volje za učenjem. Samo mi se ide van i ništa više. U školu volim ić sam zbog ekipe i odmora. I niš više. Već vidim popravak iz matematike. Profesorica je užasna i jednostavno nikako ne možemo naučiti matematiku. Ništa nam ne želi objasniti kako treba. Ma užasna je ženska. Traži puno, a niš ne objasni. Da nam oće dat onog prrofesora sve objasni, a traži puno. Idem sada. Volim vas i ljubim. Pusa
- 17:11 -
ponedjeljak, 01.02.2010.
Jer ti si jedina osoba koja zna moje trenutno stanje xD
Već 10 puta za redom krenem pisati post i ugasim blog editor, a zaš?Jer mi se nije dalo pisati post. Mislim nije ni da mi se sada neš previše da, ali sam našla razlog koji je vrijedan spomena na mom blogu.
Nikada nisam mislila da će neki dečko moć zamjeniti njegovo mjesto. Naime sada kada više nismo u osnovnoj on i ja smo si ono frendovi, ali ne najbolji kao šta smo bili. Kao šta smo bili brat i sestra i to mi je jako žao. Ali s vremenom on je našao meni zamjenu, a meni nije preostalo ništa drugo napraviti kao šta je i on. Pa postoji jedan dečko u mom razredu kojeg ja stvarno volim kao brata. Koji je moj najbolji prijatelj, koji me razumije, kojem se mogu povjeriti, kojem mogu baš sve reć. Mislila sam da nikada neću imati toliko povjerenja u osobu koja ide samnom u razred, mislim na sadašnji razred. Ali on je jednostavno dugčija osoba. On je nekako ne znam kako da se izrazim. Ipak misli da se samnom može razgovarat i kada sam živčana uspije me smiri. A zašto? Jer je on jedini pravi PRIJATELJ. On jedini zna koliko sam ja zaljubljena. Šta mene uhvati kada ja Njega vidim, kako se ja osjećam kada Njega vidim, kako mi oči zasjaje kada On prođe kraj nas, imam osjećaj da i on sam zna koliko ja zadrhtim kada Ga vidim. On je taj koji samnom smišlja lude planove šta ćemo mi napraviti da ja Njemu priđem. On je taj koji mi popravi dan kada je jadan. I zahvalna sam mu na tome. Jer malo tko da ima takovg prijatelja, malo tko da se može toliko povjeriti prijatelju. U njega imam toliko povjerenja da bi mu mogla reć da sam čovjeka ubila. Mislim to je samo primjer. xD. Uglavnom. Volim ga kao rođenog brata. Danas smo se mi neš šalili on me je vukao u razred gdje je bio On. A pošto se ja nisam htijela brukat opirala sam se, i onda je on zvao još jednog frenda da mu pomogne, i ja sam tog drugog počupala. I onda je on glumio kao ljut je na mene. Ja nisam skužila da se šali, meni su doslovno suze na oči išle. Toliko ga volim da ga ni zbog čeg ne želim izgubiti. On je moj najbolji prijatelj. I to će ostat zauvijek. Malo tko da ima takvo prijateljstvo s bilo kime. I zaslužio je ovaj post. Volim ga. Moj najbolji prijatelj zauvijek. Sve vas ljubi Del Blaine.
- 21:57 -
