ponedjeljak, 22.02.2010.
And then come sad days :(
Osjećam se čudno. Imam osjećaj da sam se u zadnje vrijeme jako promijenila. Ne svađam se više onoliko koliko sam se svađala. Mislim na ono kada se borim za to da sam u pravu. Uopće nemam volje za takve svađe i raprave. Kažem riječ ili dvije koje imam i okrenem se i odem jednostavno. To nisam ja. Ne poznam tu osobu uopće. Imam osjećaj da sam postala dobra prema onima prema kojima nebi trebala biti dobra. Ja sam jednostavno izgubila sve i jedan živac koji će mi pomoć u tome da se posvađam s nekim i da mu pokažem da sam u pravu. Jednostavno mene više nije tako lako naživcirati, jednostavno sam druga osoba. Ok mi je to šta sam se promijenila u tom smislu, ali kad sam popustljiva kod onih kod kojih to nebi trebala biti. Užasno mi fale oni dani kada sam samo visila s prijateljicama u kafićima i pila nama najdražu kavu ili kapučino. Sad samo učim, ali problem u tome je šta se ne koncentriram na to šta učim već mislim na 100 drugih stvari umijesto na to šta učim. Jednostavno sam izgubila volju za školovanjem, za svime, pa čak i životom.
Opet imam problema s vjerovanjem ljudima. Šta samo mene puca ta faza ili? Jednostavno ne mogu nikome vjerovati da mi se neće opalit smijat kad mu kažem šta osjećam. Imam osjećaj da ću popucat po svim šavovima i svašta reći svakome i šta bi trebala i šta nebi. Ali ja jednostavno držim u sebi osjećaje i navečer o njima razmišljam i svaku noć, ali svaku noć u krevetu bar jednu suzu pustim zbog tog šta ja jednostavno ne mogu nikome reć kako se osjećam. Meni uopće nije problem slušati ljude kada mi pričaju kako se osjećaju, ali ja o svojim osjećajima ne mogu pričati. Stalno sam super volje i happy sam, ali mislim da je to ipak ona pomalo lažan osmjeh. Pomalo me sve muči. Osjećam se pregaženo, zgaženo i umorno od svega. Voljela bih otići negdje gdje nema nikoga i da se odmorim. Voljela bih imati nekog kraj sebe, tko će biti uvijek al baš uvijek tu da me posluša da mu mogu reći kako se osjećam, a da mu nisam dosadna, da mu se da poslušati me. Gubim vjeru u sve i mislim da padam u neku vrstu depresije. Ali šta se može. Idem sada. Volim vas sve. Pusa <3
P.S. sutra je godinu dana postojanja bloga :D
- 20:57 -
