Povijest ljudske gluposti

Slučaj Brexit i hr. medija

Sjećate li se kako su, početkom korona krize, svi vladajući političari i novinari vodećih medija, bili uporni u traženju da se samo njihovim informacijama vjeruje, te da svi ostali koji daju informacije koje tvrde nešto drugo, šire dezinformacije koje ugrožavaju živote te bi trebali zakonski odgovarati?
Zasigurno se sjećate, zar ne? E sad, bilo za dobro ili za loše, ali bio je to uvod suspendiranje mnogi ustavnih i zakonom zajamčenih građanskih prava. Prava koje jedno tijelo, poput Nacionalno kriznog stožera, nije imalo zakonsko pravo donijeti, dok druga traže dvotrećinsko saborsko izjašnjavanje.
Da bi provjerili dosljednost vladajućih struktura i novinara vodećih medija, podsjetimo se nekih njihovih nedavnih izjava i tvrdnji.

Referendum o članstvu Ujedinjenog Kraljevstva u Europskoj uniji održan je 23. lipnja 2016. Biračko tijelo glasovalo je većinom 51,9% za izlazak zemlje iz Europske unije. Odaziv je bio 72,2%.
Bio je to dakle referendum s visokim odazivom i pristojnom pobjedom jedne strane, pravi festival demokracije, kako neki vole reći. Samo se prisjetimo ovdje pod kojim referendumskim preduvjetom i rezultatom je prošao referendum o ulasku Hrvatske u EU.

Ali demokracija nije nešto previše omiljeno u glavama naših političara i novinara liberalne orijentacije, pogotovo kada se kosi s njihovim pogledom na svijet. Ubrzo su stoga uslijedile neobične izjave o tome kako britanski političari nisu smjeli dozvoliti referendum, stav koji objašnjava sudbinu mnogih hrvatskih referenduma i uloga kakvu je npr. odigrao notorni, ali očigledno i naivni Kuščević. Uloga koja me neodoljivo podsjeća na ovu današnju našeg Nacionalnog stožera.

Ali bilo je još naivnih i prozaičnih izjava u stilu kako je "britanski narod pogriješio".
Glupošću se nikad nije stjecala moć, reći stoga da jedan od najmoćnijih naroda na svijetu (narod koji je stvorio (a i dan-danas posjeduje) carstvo u kojem sunce nikad ne zalazi. Narod koji preko svog centra financijske moči u City of London kroji tokove novca u, više-manje, cijelom svijetu i narod koji, preko svoje filijale u liku SAD-a ima ogromnu vojnu moć) pogriješio mogu samo političari i novinari koji besramno vode hrvatski narod iz krize u krizu.

Sjedjelo je nakon toga tri i pol godine medijskog pranja mozga o tome kako treba održati novi referendum, kako je narod uvidio grešku i da bi sada ishod bio sasvim drugačiji. U jeku britanske borbe za dogovorni razlaz s EU, na hrvatskim televizijama prikazivali su se prosvjedi protivnika Brexita i izjave pojedinca kako ne žele napustiti Europu. I sve tako do šoka kad je premjer Boris Johnson, iznerviran igrom koja se vodila u engleskom parlamentu, sazvao nove izbore. S obzirom na to da je Brexit glavna tema tih izbora, bio je to u biti novi referendum, u kojem su pobornici izlaska iz EU premoćno pobijedili, a od naših se notornih političara i novinara više ije mogla čuti niti riječ.

Nisu li stoga, ovdje dokazane laži onih koji nam kroje mišljenje, zavjera protiv istine? I nije li danas, u ovoj nastaloj krizi, njihovo, skoro manično traženje prava na jedinu i od njih stvorenu istinu, uvid u novu zavjeru, ali ovaj puta u zavjeru protiv neke teorija zavjera. Od kojih bi jedna mogla i glasiti ovako "Sve je ovo veliki eksperiment da se vidi koliko narod, podvrgnut strahu, može tolerirati gubitak svojih građanskih prava".

Slučaj klimatskih paničara i ravnozemljaša

Kod nekih zavjera onih koji planiraju događaje u našem svijetu, dodavanje pridjeva "teoretičar zavjere" nije dovoljan, već, kad im je teorija na slabim temeljima, postoji potreba stvaranja protu-teorije zavjere, koja bi u najmanju ruku bila bar jednako "idiotska". Slučaj je to onih koji ne vjeruju u globalno zatopljenje i ravnozemljaša. Sigurno se stoga bezbroj puta čuli kako se onima koji se protive da CO2 uzrokuje zatopljenje, odgovara sa "mora da si od onih koji vjeruje i u ravnu zemlju".

Ovdje bi sad iznio neke brojke koje neću dokazivati, jer to bi predugo trajalo. One otvorenog duha, koje to ipak zanima, lako će se snaći na internetu, upravo kao što sam i ja.
Sva ljudska emisija CO2 (naše tvornice, automobili itd.) iznose tek 1% svih emisija ovog planeta (vulkani, truljenje biljnog i životinjskog svijeta te naših oceana, koja btw na niskim temperaturama bliže polovima vrše ponovnu adsorpciju CO2). Upravo stoga stoji tvrdnja da kad bi naša civilizacija udvostručila izgaranje ugljikovodika (što je nemoguće jer ga nema toliko), temperatura bi porasla tek za 0,1-0,2%.

CO2 je vrlo "loš" staklenički plin, jer blokira sunčevu svjetlost tek na dva uska frekvencijska vala. "Najbolji" staklenički plin je vodena para, nad kojim nemamo nikakav utjecaj, jer, između ostalog (isparavanja oceana), ovisi i o snazi magnetnog polja zemlje i sunca u zaustavljanju kozmičkih zraka koje utječu na naoblaku. Utjecaj CO2 u stakleničnim plinovima stoga iznosi tek mizernih 4%. pa je utjecaj ljudske vrste na planet 4% o naših 1% (ak me razmete).

Kako se ovi podaci ne bi širili, stvorena je protu teorija o ravnoj zemlji.

Teorija o ravnoj zemlje je uistinu jedna urnebesno nevjerojatna priča, koja nas želi uvjeriti da su bili ispravni antički i srednjovjekovni stavovi da je zemlja ravna ploča.
Istina je dijametralno suprotna, nikad u antici ili srednjem Vjeku (osim u jednom kratkom razdoblju kasne antike o kojem ćemo pričati) nitko nije vjerovao u ravnu zemlju.



Tvrdnju da je zemlja globus potvrdio je još u antici Aristotel, tvrdnjom da kad mornari putuju na jug, tvrde da se sazviježđa pomiču i uočavaju se nove, što je moguće samo ako je zemlja globus. Druga mu se tvrdnja zasniva na sjeni zemlje koju vidimo kad zaklanja mjesec, ta sjena je obla s bilo koje pozicije a tako nešto je moguće samo ako je predmet koji stvara sjenu, u obliku kugle. Tu je naravno i Ptolomej koji kaže da mornari s mora najprije ugledaju vrhove planina, zatim njegovo podnožje a tek na kraju plaža

Jedino kratko razdoblje vjerovanja u ravnu zemlju započinje s prvim kršćanima, koji progonjeni i mučeni, mrze grčko/rimski svijet u kojem žive, te svoju istinu pronalaze u bibliji ( okrivljenje 7.1, prorok Izaija, psalm 104) i u tvrdnji o 4 kuta zemlje. Međutim već tada su pravi znalci kršćanske teologije bili posramljeni tim tvrdnjama, riječima da se to mora prestati širiti jer će reći pogani pomisliti da smo neznalice.

Već 200-te g. novog doba engleski monah Johannes de Sakrobosko piše trakt "De sfera" o tvrdnji da je zemlja u obiku sfere.Ta se knjiga brzo našla kao standardna na svim europskim učilištima, te je bila među prvima kad je 1471 štampana nakon izuma štampe.

U 7 stolječu koji se smatra najtamnijim djelom mračnog srednjeg vjeka, kad je kultura i znanje bilo na najnižim granama, jedan drugi engleski monah Beda (sv. Beda časni), u jedno svom traktu piše "mi zovemo zemlju globus, ne zato što ne postoje nepravilnosti u formi planina, već zato što njen opseg u cjelini prikazuje savršen globus"

Najsmješnija je priča (u koju i dan-danas većina vjeruje) o intelektualnom sukobu Kristofora Kolomba i učenjaka iz Salamanke, gdje se tvrdi da ti navodno znalci, uvjereni u ravan oblik zemlje nisu odobrili putovanje. Ali ta priča nam ne dolazi iz povijesti, već iz SAD-a kad je Washington Irving, početkom 19 stoljeća, u svojoj knjizi "Život i putovanja Kristofora Kolumba" iznio tu tvrdnju, i postigao veliki uspjeh s obzirom na to da je od prije Kolumbo u Americi bio smatran velikim herojem. Kao što smo već rekli, u to doba svi su znali da je zemlja globus. komisija koju je oformila Kraljica Isabela je u biti imala problem s Kolumbovim izračunima udaljenosti. pa je tako Kolumbo tvrdio da je Indija udaljena 4.500 km. dok danas znamo da je udaljenost između Španjolske i Indije, ploveći prema zapadu 22.000 km. pa su stoga, navodni učenjaci iz Salamanke bili u pravu. Pitanje jeli i Kolumbo bio u pravu, i jeli on možda, u dogovoru s Isabelom (kako tvrdi jedna njena pra-pra-unuka u nedavnom intervju jednom novinaru) tražio kopno upravo na toj razdaljini, odnosno Ameriku radi osvajanja. A kako je Kolumbo znao za Ameriku? Pa nije bila velika tajna. Vikinzi su je otkrili davno prije. Templari su (arheološki dokazano) tamo bili, jer su na bliskom istoku saznali za legendu o zvijezdi Meriki koju treba slijediti do zemlje velikog blaga. a kako je templarski službeni jezik bio Francuski pa se Merika izgovarala la Merika, znalo se i njeno ime.

Godine 1885 William Carpenter piše knjigu "100 dokaza da zemlja nije sfera". Prvi dokaz kaže "dovoljno se popet balonom u vis, da se vidi da je zemlja ravna". Ali većina tih dokaza zvuči otprilike ovako "Bog kao sveznajući, zna da ljudi za život trebaju ravnu površinu, pa je u svojoj milosti stvorio ravnu zemlju". Bili su to začeci ravnozemljaša, koji su sredinom 20-tog stoljeća u SAD-u oformili Flat Earth Society. I to baš nekako u vrijeme kad se u Švedskoj počelo maštati o karbonskom porezu, kojeg su odavno i prije svih uveli. Nekako u vrijeme kad je Margaret Thatcher, iznervirana sukobom s rudarima, počela razmišljati o alternativnim izvorima energije. Nekako u vrijeme kad je SAD-e shvatio da bi mogao proizvoditi i skupo prodavati alternativne izvore energije zemljama trećeg svijeta.

Činjenica da jedna zavjera ima svoju protu zavjeru koja je brani, pa se danas protivnici klimatskih promjena, koji ne tvrde da se zemlja ne zagrijava (mada je i to za raspravu), već da to ne uzrokuje CO2, redovito uspoređuju s ravnozemljašima koje su sami stvorili.

Slučaj korone i 5G mreže

O ovoj temi neću dugo jer, iako ima ozbiljnih sumnji u raznim teorijama zavjere oko korona virusa, pomisao da 5G mreža uzrokuje zarazu je apsolutno idiotska. Ali i kao takva uspijeva skupiti veliki broj pristalica, što dokazuje da ljudima možeš "prodati" apsolutno sve. U ovoj priči meni je bitno jedno, a to je da jedna zavjera stvara idiotsku protuzavjeru, kako bi se pokušalo ušutkati one koji sumnjaju.