Slučaj Brexit i hr. medija
Sjećate li se kako su, početkom korona krize, svi vladajući političari i novinari vodećih medija, bili uporni u traženju da se samo njihovim informacijama vjeruje, te da svi ostali koji daju informacije koje tvrde nešto drugo, šire dezinformacije koje ugrožavaju živote te bi trebali zakonski odgovarati?
Zasigurno se sjećate, zar ne? E sad, bilo za dobro ili za loše, ali bio je to uvod suspendiranje mnogi ustavnih i zakonom zajamčenih građanskih prava. Prava koje jedno tijelo, poput Nacionalno kriznog stožera, nije imalo zakonsko pravo donijeti, dok druga traže dvotrećinsko saborsko izjašnjavanje.
Da bi provjerili dosljednost vladajućih struktura i novinara vodećih medija, podsjetimo se nekih njihovih nedavnih izjava i tvrdnji.
Referendum o članstvu Ujedinjenog Kraljevstva u Europskoj uniji održan je 23. lipnja 2016. Biračko tijelo glasovalo je većinom 51,9% za izlazak zemlje iz Europske unije. Odaziv je bio 72,2%.
Bio je to dakle referendum s visokim odazivom i pristojnom pobjedom jedne strane, pravi festival demokracije, kako neki vole reći. Samo se prisjetimo ovdje pod kojim referendumskim preduvjetom i rezultatom je prošao referendum o ulasku Hrvatske u EU.
Ali demokracija nije nešto previše omiljeno u glavama naših političara i novinara liberalne orijentacije, pogotovo kada se kosi s njihovim pogledom na svijet. Ubrzo su stoga uslijedile neobične izjave o tome kako britanski političari nisu smjeli dozvoliti referendum, stav koji objašnjava sudbinu mnogih hrvatskih referenduma i uloga kakvu je npr. odigrao notorni, ali očigledno i naivni Kuščević. Uloga koja me neodoljivo podsjeća na ovu današnju našeg Nacionalnog stožera.
Ali bilo je još naivnih i prozaičnih izjava u stilu kako je "britanski narod pogriješio".
Glupošću se nikad nije stjecala moć, reći stoga da jedan od najmoćnijih naroda na svijetu (narod koji je stvorio (a i dan-danas posjeduje) carstvo u kojem sunce nikad ne zalazi. Narod koji preko svog centra financijske moči u City of London kroji tokove novca u, više-manje, cijelom svijetu i narod koji, preko svoje filijale u liku SAD-a ima ogromnu vojnu moć) pogriješio mogu samo političari i novinari koji besramno vode hrvatski narod iz krize u krizu.
Sjedjelo je nakon toga tri i pol godine medijskog pranja mozga o tome kako treba održati novi referendum, kako je narod uvidio grešku i da bi sada ishod bio sasvim drugačiji. U jeku britanske borbe za dogovorni razlaz s EU, na hrvatskim televizijama prikazivali su se prosvjedi protivnika Brexita i izjave pojedinca kako ne žele napustiti Europu. I sve tako do šoka kad je premjer Boris Johnson, iznerviran igrom koja se vodila u engleskom parlamentu, sazvao nove izbore. S obzirom na to da je Brexit glavna tema tih izbora, bio je to u biti novi referendum, u kojem su pobornici izlaska iz EU premoćno pobijedili, a od naših se notornih političara i novinara više ije mogla čuti niti riječ.
Nisu li stoga, ovdje dokazane laži onih koji nam kroje mišljenje, zavjera protiv istine? I nije li danas, u ovoj nastaloj krizi, njihovo, skoro manično traženje prava na jedinu i od njih stvorenu istinu, uvid u novu zavjeru, ali ovaj puta u zavjeru protiv neke teorija zavjera. Od kojih bi jedna mogla i glasiti ovako "Sve je ovo veliki eksperiment da se vidi koliko narod, podvrgnut strahu, može tolerirati gubitak svojih građanskih prava".
Slučaj klimatskih paničara i ravnozemljaša
Kod nekih zavjera onih koji planiraju događaje u našem svijetu, dodavanje pridjeva "teoretičar zavjere" nije dovoljan, već, kad im je teorija na slabim temeljima, postoji potreba stvaranja protu-teorije zavjere, koja bi u najmanju ruku bila bar jednako "idiotska". Slučaj je to onih koji ne vjeruju u globalno zatopljenje i ravnozemljaša. Sigurno se stoga bezbroj puta čuli kako se onima koji se protive da CO2 uzrokuje zatopljenje, odgovara sa "mora da si od onih koji vjeruje i u ravnu zemlju".
Ovdje bi sad iznio neke brojke koje neću dokazivati, jer to bi predugo trajalo. One otvorenog duha, koje to ipak zanima, lako će se snaći na internetu, upravo kao što sam i ja.
Sva ljudska emisija CO2 (naše tvornice, automobili itd.) iznose tek 1% svih emisija ovog planeta (vulkani, truljenje biljnog i životinjskog svijeta te naših oceana, koja btw na niskim temperaturama bliže polovima vrše ponovnu adsorpciju CO2). Upravo stoga stoji tvrdnja da kad bi naša civilizacija udvostručila izgaranje ugljikovodika (što je nemoguće jer ga nema toliko), temperatura bi porasla tek za 0,1-0,2%.
CO2 je vrlo "loš" staklenički plin, jer blokira sunčevu svjetlost tek na dva uska frekvencijska vala. "Najbolji" staklenički plin je vodena para, nad kojim nemamo nikakav utjecaj, jer, između ostalog (isparavanja oceana), ovisi i o snazi magnetnog polja zemlje i sunca u zaustavljanju kozmičkih zraka koje utječu na naoblaku. Utjecaj CO2 u stakleničnim plinovima stoga iznosi tek mizernih 4%. pa je utjecaj ljudske vrste na planet 4% o naših 1% (ak me razmete).
Kako se ovi podaci ne bi širili, stvorena je protu teorija o ravnoj zemlji.
Teorija o ravnoj zemlje je uistinu jedna urnebesno nevjerojatna priča, koja nas želi uvjeriti da su bili ispravni antički i srednjovjekovni stavovi da je zemlja ravna ploča.
Istina je dijametralno suprotna, nikad u antici ili srednjem Vjeku (osim u jednom kratkom razdoblju kasne antike o kojem ćemo pričati) nitko nije vjerovao u ravnu zemlju.