CIJEPLJENI PROTIV ARGUMENATA Nedavno se na novinskim kioscima pojavila knjiga Nevena Sesardića „Iz desne perspektive“ (s podnaslovom „S političke desnice protiv tvrdih ljevičarskih uvjerenja“) u izdanju „Večernjeg lista“. Sesardić je prema vlastitoj karakterizaciji desničar, a kako je vrlo pismen i za desničara izuzetno suvisao, te nedvojbeno obrazovan, zanimalo me mogu li kroz njegovu knjigu saznati nešto novo o tom svjetonazoru. Nažalost, nisam saznao ništa novo. Jedini učinak bio je da su se neka ranija opažanja još jednom potvrdila. Sa Sesardićevim pisanjem susreo sam se nekoliko puta na Bolkovićevom blogu „Nemanja: Smirenoumlje“. Recimo, 23. lipnja 2009. postavljen je tekst „Crveno & crno: o komunističkom antifašizmu“ nakon kojeg se razvila iscrpna i zanimljiva diskusija. Blago rečeno, komentatori su rasturili sve Sesardićeve tvrdnje tako da je tekst u potpunosti obezvrijeđen, a slično su neslavno prošla i druga njegova gostovanja na tom blogu. Znajući Bolkovića ne mogu vjerovati da je objavio Sesardićeve tekstove bez njegova znanja i protiv njegove volje. Ako je tako, prirodno je očekivati da je Sesardić vidio primjedbe koje su mu upućene. Čak i da nije dao privolu za objavljivanje, vjerojatno mu je netko to dojavio ili je surfajući sam na to naišao. U svakom slučaju, kad god se razvila diskusija Sesardić se nije javljao niti da razjasni što je mislio, niti da dodatno argumentira, niti da odgovori na ijednu primjedbu. To je ostavilo dojam da je zauzeo stav „von oben“, s nedodirljivih visina prosipa svoju dvojbenu mudrost, a zatim s visoka ignorira sve primjedbe bojeći se da bi spuštanje do osnova onoga što tvrdi podrezalo granu na kojoj sjedi, samo potvrdilo ispraznost njegove argumentacije i neutemeljenost zaključaka. Uzimajući knjigu u ruke zanimalo me je li Sesardić iskoristio priliku da pri novom objavljivanju popravi svoju argumentaciju, pojača slaba mjesta u svojim izvođenjima, da li se dovinuo do nekih novih saznanja. Ne. Tekstovi koji su prethodno na drugom mjestu temeljito sasječeni objavljeni su potpuno nepromijenjeni, kao da ništa nije rečeno. Ukoliko je Sesardić reprezentant desne svijesti, prema njemu možemo zaključiti prvenstveno da desničarenje znači biti gluh, debelokožno neosjetljiv na argumente, slijep za činjenice. U jednom od tekstova Sesardić se buni protiv raširenog uvjerenja da je „desno“ ujedno i „glupo“. Je li „desno = glupo“? Prema njegovom primjeru kratki odgovor je „da“. Biti neosjetljiv na utemeljene primjedbe, gluh za argumente i nesposoban za učenje ekvivalent je pojmu „glupost“. Ako je već jedan od najsuvislijih i najpismenijih takav, kakvi su tek oni nesuvisli i nepismeni? Ako se s obrazovanijim i tolerantnijim ne može diskutirati, kako se s onim neobrazovanim i netolerantnima može uopće razgovarati? „Desno“ samo po sebi nije problem, problem je glupost. Glupost je neiskorjenjiva, neiscrpan izvor raznoraznih šteta, uteg čovječanstva. |
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Travanj 2021 (1)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (1)
Siječanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (5)
Rujan 2020 (6)
Kolovoz 2020 (9)
Srpanj 2020 (7)
Lipanj 2020 (4)
Svibanj 2020 (3)
Travanj 2020 (2)
Ožujak 2020 (2)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (7)
Listopad 2019 (4)
Rujan 2019 (6)
Kolovoz 2019 (7)
Srpanj 2019 (9)
Lipanj 2019 (5)
Svibanj 2019 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (4)
Travanj 2018 (4)
Ožujak 2018 (5)
Veljača 2018 (3)
Siječanj 2018 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (2)
Rujan 2017 (1)
Kolovoz 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (2)
Travanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (3)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (8)
Srpanj 2016 (7)
Lipanj 2016 (8)