Marketing
desničarska gluhoća
CIJEPLJENI
PROTIV
ARGUMENATA
Nedavno se na novinskim kioscima pojavila knjiga Nevena Sesardića „Iz desne perspektive“ (s podnaslovom „S političke desnice protiv tvrdih ljevičarskih uvjerenja“) u izdanju „Večernjeg lista“. Sesardić je prema vlastitoj karakterizaciji desničar, a kako je vrlo pismen i za desničara izuzetno suvisao, te nedvojbeno obrazovan, zanimalo me mogu li kroz njegovu knjigu saznati nešto novo o tom svjetonazoru.
Nažalost, nisam saznao ništa novo. Jedini učinak bio je da su se neka ranija opažanja još jednom potvrdila.
Sa Sesardićevim pisanjem susreo sam se nekoliko puta na Bolkovićevom blogu „Nemanja: Smirenoumlje“. Recimo, 23. lipnja 2009. postavljen je tekst „Crveno & crno: o komunističkom antifašizmu“ nakon kojeg se razvila iscrpna i zanimljiva diskusija. Blago rečeno, komentatori su rasturili sve Sesardićeve tvrdnje tako da je tekst u potpunosti obezvrijeđen, a slično su neslavno prošla i druga njegova gostovanja na tom blogu.
Znajući Bolkovića ne mogu vjerovati da je objavio Sesardićeve tekstove bez njegova znanja i protiv njegove volje. Ako je tako, prirodno je očekivati da je Sesardić vidio primjedbe koje su mu upućene. Čak i da nije dao privolu za objavljivanje, vjerojatno mu je netko to dojavio ili je surfajući sam na to naišao. U svakom slučaju, kad god se razvila diskusija Sesardić se nije javljao niti da razjasni što je mislio, niti da dodatno argumentira, niti da odgovori na ijednu primjedbu. To je ostavilo dojam da je zauzeo stav „von oben“, s nedodirljivih visina prosipa svoju dvojbenu mudrost, a zatim s visoka ignorira sve primjedbe bojeći se da bi spuštanje do osnova onoga što tvrdi podrezalo granu na kojoj sjedi, samo potvrdilo ispraznost njegove argumentacije i neutemeljenost zaključaka.
Uzimajući knjigu u ruke zanimalo me je li Sesardić iskoristio priliku da pri novom objavljivanju popravi svoju argumentaciju, pojača slaba mjesta u svojim izvođenjima, da li se dovinuo do nekih novih saznanja. Ne. Tekstovi koji su prethodno na drugom mjestu temeljito sasječeni objavljeni su potpuno nepromijenjeni, kao da ništa nije rečeno. Ukoliko je Sesardić reprezentant desne svijesti, prema njemu možemo zaključiti prvenstveno da desničarenje znači biti gluh, debelokožno neosjetljiv na argumente, slijep za činjenice.
U jednom od tekstova Sesardić se buni protiv raširenog uvjerenja da je „desno“ ujedno i „glupo“. Je li „desno = glupo“? Prema njegovom primjeru kratki odgovor je „da“. Biti neosjetljiv na utemeljene primjedbe, gluh za argumente i nesposoban za učenje ekvivalent je pojmu „glupost“. Ako je već jedan od najsuvislijih i najpismenijih takav, kakvi su tek oni nesuvisli i nepismeni? Ako se s obrazovanijim i tolerantnijim ne može diskutirati, kako se s onim neobrazovanim i netolerantnima može uopće razgovarati?
„Desno“ samo po sebi nije problem, problem je glupost. Glupost je neiskorjenjiva, neiscrpan izvor raznoraznih šteta, uteg čovječanstva.
Post je objavljen 24.01.2013. u 12:14 sati.