MLADEŽ SKIĆE
Dinko Sinko je završio ljeto 2016, praznike između završetka gimnazije i polaska na fakultet, desetodnevnom turnejom s dvojicom prijatelja po nekoliko istočnoeuropskih zemalja. Gledajući kako se priprema za put prisjetio sam se kako se odlazilo u slične pustolovine u doba kad sam bio njegovih godina. Po godinama bih svom sinu mogao biti i djed, pa su razlike drastične. U moje vrijeme kretalo se s naprtnjačom i vrećom za spavanje na leđima, s novcima za otprilike tri do pet dana i namjerom da se ostane što duže i dopre što dalje. Putovalo se uglavnom autostopom, što je podrazumijevalo da će se skrenuti s puta i prihvatiti neku priliku za boravak na nekom mjestu gdje će se zabavljati s nečim što se na početku nije moglo ni pretpostaviti.
Dinko Sinko i prijatelji krenuli su sasvim drugačije. Internetom su pronašli gdje će odsjesti i rezervirali noćenja, na isti način su proučili vozne redove, odabrali prijevozna sredstva i kupili karte za prebacivanje od jednog mjesta do drugoga, na internetu su proučili koje su lokalne znamenitosti i zanimljivosti koje treba obići… Unaprijed su napravili spreadsheet na kojem se precizno vidjelo gdje će u kojem trenutku biti i uvelike čime će se ondje baviti. Skitnju je zamijenila turneja.
I u moje vrijeme i bez interneta bilo je onih koji su planirali svoje putešestvije koliko je bilo moguće, najčešće tako da su odlazili u neku stranu zemlju ili drugi grad rođacima, prijateljima ili poznanicima, ali oni - koliko god da ih je bilo - nisu bili tipični za ono vrijeme, a i oni se - kad su se otisnuli u svijet - bez velike nužde nisu javljali do povratka nakon kojega će pričati što su sve doživjeli. Eventualno su iz stranih i egzotičnih mjesta slali razglednice s pozdravima koje su često stizale primateljima nakon što su se pošiljatelji vratili. Roditelji uglavnom nisu znali što se događa s djecom sve dok ih ponovo nisu ugledali. Danas svatko od mladeži neprekidno ima mobitel uza se, dostupan je u svakom trenutku, a napredovanje im se može pratiti na društvenim mrežama.
Duh vremena može se uspoređivati sa svim proteklim povijesnim razdobljima, često ga odlikuje upravo ono čega nikada ranije nije bilo, ali je kadikad dovoljno da bi ga se ocrtalo konstatirati razlike prema onome što je neposredno prethodilo. Današnja mlada generacija živi u okolnostima koje se uvelike razlikuju od onih u kojima su stasali njihovi roditelji, pa se i ponašaju drugačije, a prema onome kako su živjeli njihove bake i djedovi ovo danas je novi svijet.
Mladež putujući upoznaje svoj prostor, a ono kako putuju izgrađuje ih kao ličnosti. Crno-bijela fotografija oca kako autostopira negdje uz cestu u Njemačkoj početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća (nedostatak vreće za spavanje pokazuje da sam bio na kraćem putu) i kolor snimka sina koji nedavno odlazi na vlak vrlo su slične, u suštini pokazuju isto. Velike razlike su u onome što se ne vidi na njima.
|