PREDMET: - daje se
Nakon što zazvoni telefon, pa dignem slušalicu, malo što me može toliko iziritirati nego kad začujem nepoznati glas koji započne s "Poštovani!" Nakon toga ne može slijediti ništa dobroga. Obično slijedi opomena za neki neplaćeni račun što može radovati jedino Hanžekovića. Slično je i s pismima koja se prečesto nađu u poštanskom sandučiću, a pošast poruka koje počinju s "Poštovani!" zahvatila je i Internet.
Tako me je danas ujutro, pregledavajući e-mail poruke, zaskočila proslijeđena poruka koju je početno poslala Zorica Gregurić:
"Poštovani,
u privitku pismo preporuke Udruge zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara gospodinu Jakovu Sedlaru za snimanje igranog filma "2761" koji se bavi temom suicida hrvatskih branitelja. Molimo Vas da podržite ovaj način borbe za smanjenje suicida naših suboraca također pismom podrške g. Jakovu Sedlaru. Ako spasimo samo jedan život našem suborcu učinili smo mnogo, a ako zaustavimo ovu groznu pošast koja je do danas odnijela 3003 života učinili smo mnogo ne samo za njih nego i njihove obitelji."
Zaista, tko god spasi samo jedan život učinio je mnogo. Međutim, kako pomoći ijednom od 3003 hrvatskih branitelja koji su već počinili samoubojstvo ili ikome od njihovih obitelji, čime bi njima pomoglo ako zaustavimo groznu pošast suicida hrvatskih branitelja? Kako pomoći pokojnima i ožalošćenima? Jakov Sedlar zna! Time što bi on snimio film pod naslovom - nikad ne biste pogodili - "2761", a Zorica Gregurić zna da bi ponajbolje podržali borbu za smanjenje suicida pismom podrške Jakovu Sedlaru.
Uz poruku je priloženo i pismo o kojemu se u završnici kaže:
"Pismo preporuke možete poslati s ovim ili Vašim tekstom, bitno je da je na službenom memorandumu, ovjereno i potpisano te poslano na mail adresu: jakovsedlar52@gmail.com
Zahvaljujem i molim da ovu akciju proširite i na druge, kao i na lokalne zajednice."
Zbunjen time što nemam memorandum niti znam kako bih ga ovjerio pored toga što bih ga potpisao, krenuo sam čitati priložene dokumente da vidim kako bih akciju proširio "na druge, kao i na lokalne zajednice", što upravo činim jer ne mogu odoljeti, na tako nešto ne mogu se oglušiti, ne odazvati.
Popratno pismo za kojeg se predlaže da se dalje širi započinje tvrdnjom da je "tema suicida hrvatskih branitelja bolna istina o hrvatskom društvu danas", a prvi odlomak završava drugom tvrdnjom: "Što je tomu uzrok i kako zaustaviti tu žalosnu činjenicu pitanje je na koje još nije pronađen pravi odgovor."
Nakon što smo alarmirani da je "kako zaustaviti tu žalosnu činjenicu pitanje na koje još nije pronađen pravi odgovor" nudi nam se uvjerenje da se kroz medij filma može zaustaviti ova spirala smrti. Dobro se zna ono što se ne zna. Odgovor koji još nije pronađen čak i specifizira da se može pridonijeti zaustavljanju tragedije upravo kroz film gospodina Jakova Sedlara koji još nije snimljen. Kao primjer i dokaz domišljenosti i djelotvornosti projekta predlaže se da svatko prepiše ponuđeni tekst na memorandum, ovjeri ga, potpiše i pošalje Jakovu Sedlaru, redatelju i producentu, u nadi da će biti u mogućnosti izdvojiti određena financijska sredstva za realizaciju ovoga važnoga filma.
Kako pravi odgovor još nije pronađen, možda je i krivi odgovor bolje nego ništa. Doduše, izgleda da se branitelji procentualno odlučuju za samoubojstvo manje nego ostatak populacije, pa se - zbog toga što je svako samoubojstvo nemjerljiva tragedija - svesrdno nadam da ova akcija neće uroditi time da se samoubojstva branitelja procentualno izjednače sa samoubojstvima ostalih ili ih čak nadmaše.
Dajmo potporu inicijativi Zorice Gregurić, pošaljimo pismo ili e-mail potpore gospodinu Jakovu Sedlaru, izražavajući nadu da će biti u mogućnosti izdvojiti određena financijska sredstva za realizaciju ovoga filma, što više to bolje! U nadi je spas. Prepunimo mu poštanski sandučić i inbox pismima potpore i čekajmo da nas obavijesti koliko je izdvojio.
|