nedjelja, 04.09.2016.

pohvala gluposti

BLAGO SIROMAŠNIMA


Godine 1984. održao sam govor na koji sam i danas ponosan. (Koga zanima može ga pronaći u nekim knjižnicama, u časopisu "Naše teme" broj 7-8 iste godine.) Drago mi je da sam na vrijeme rekao nekoliko utemeljenih upozorenja od kojih, nažalost, nije bilo mnogo koristi. Između ostaloga rekao sam i ovo:

Naš idejni neprijatelj nije samo onaj koji misli bitno drugačije, suprotno, već i onaj koji ne misli, te glupost i bezidejnost agresivno nameće kao svoju ideološku platformu…


…na djelu je i snažna klima agresivne gluposti. Pod izgovorom, najčešće, "komercijalne nužnosti" sredstva masovnih komunikacija prednjače u širenju nevjerojatnih poruka. Ništa lakše no naići na članak kako po obliku nosa odrediti karakter životne odabranice, "svjedočanstva" o pojavljivanju duhova, "stručne članke" o "životu nakon smrti", teze kako pisac nije radni čovjek jer je slobodno odabrao svoj poziv, pa horoskopske bljuzgarije, pa hiromantiju… Zapanjila bi nas čak i površna antologija takvih bisera a nekmoli neka njihova ozbiljnija analiza.


Od tada sam govorio protiv gluposti u nebrojeno navrata, napisao bezbrojne tekstove u kojima sam je dijagnosticirao, analizirao, konfrontirao, ismijavao ili se samo zgražao, mnoge od njih i na ovom blogu.


Nakon svega se moram nadopuniti, pojasniti, na neki način donekle čak i revidirati.


Glupost nije preporuka nikome koga krasi. Ona uvelike ograničava, navodi ljude da ne prepoznaju dobre prilike, diskvalificira ih za niz poslova, onemogućuje u mnogo čemu, navodi ih na krive procjene i neodgovarajuće ponašanje. Glupost je obično štetna prvenstveno onima koje opterećuje, a zatim svima oko njih, osim huljama koji tuđu glupost zlorabe. Unatoč tome, znao sam i znam niz ljudi urođeno slabije inteligencije, oskudnog obrazovanja i uskih vidika koji su bili vrlo prijatni ljudi dostojni svakog poštovanja. Dapače, u nekim osobinama, vještinama i postupcima i izrazito glupi ljudi mogu biti vrijedni divljenja. Sve te ljude krasi da se ne prave pametnijima nego što jesu, da su marljivi, radišni, pošteni i dobronamjerni, da vole druge ljude i poštuju sva druga stvorenja.


Glupost sama po sebi nije mana. Često je naprosto osobina poput visine, boje kose ili oblika nosa. (Nitko nije zaslužan za to koliko je izrastao, iako je ostati patuljak popriličan životni nedostatak.) Ljudi su jednakopravni, ali to ne znači da su jednaki. Bilo bi dosadno i neplodno kad bismo bili svi isti. Glupost postaje strašna i opasna tek kad se udruži s nekim negativnim osobinama. Recimo, strašna je glupost koja se udruži s neutemeljenom ambicioznošću, s neutaživom pohlepom, s bolesnim samoprecjenjivanjem. Opasna je glupost u sprezi s nacionalizmom, klerikalizmom, bilo kojom ideologijom, s predrasudama, upregnuta u bezobzirne interese.


Dapače, dobri glupi ljudi su često zadovoljni i sretni u prilikama koje bi imalo pronicljiviju osobu ogorčile, zabrinule, uznemiravale… Gotovo bi im se moglo zavidjeti, a u tom pogledu treba od njih učiti. Često znaju biti zadovoljni sitnicama i malim postignućima koje bi drugi naprosto previdjeli. Utoliko se na njih može primijeniti ono "Blago siromašnima duhom jer njihovo je kraljevstvo nebesko".


S druge strane, ograničeni znaju biti stvarno teško podnošljivi zahvaljujući suvremenim društvenim mrežama. I ranije je toga bilo, premda ne u tolikoj mjeri. "Sa samog ruba pameti stižu nam strašni savjeti…" pjeva Balašević. Van pameti je kad se u diskusije upliću nekvalificirani smatrajući da su u svakoj jednakopravni i dobrodošli, kad se razmeću stavovima koji pokazuju da bi kod onoga kome se protive zapravo trebali ići na instrukcije, kad umjesto pitanja nameću svoje budalaštine i izmišljotine.


Opustite se. Ako ste razumjeli što sam napisao sasvim ste dovoljno pametni.
- 21:52 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (8) - Isprintaj - #
  • I sam rečenicu "blago siromasima duhom..." gledam u takvom nekom smislu, ali vjerujem da je njen autor s njome mislio još ponešto.
    Najopasniji su oni koji misle da su prebogati duhom (a nisu), pa žele biti vođe, a u bitnom dijelu sebe su zapravo zakinuti (u tome prednjače političari, pogotovo oni s plakata; Balašević je takve opisao stihom: pre ih puštali za vikend, sad ih puste pravo pred - kamere) (izvorni život 05.09.2016. 07:50)
  • glupost je opasna, slazem se, u potpunosti s napisanim. (kaparoculica 05.09.2016. 08:53)
  • ..........
    čuvaj se onih koji lako osuđuju:
    oni su u strahu od onog što ne znaju

    čuvaj se onih koji uvijek traže
    mnoštvo; oni su ništa
    nasamo

    čuvaj se
    prosječnog čovjeka
    prosječne žene
    čuvaj se njihove ljubavi

    njihova je ljubav prosječna, traži
    prosječno
    ali njihova je mržnja genijalna
    postoji dovoljno genijalnosti u njihovoj
    mržnji
    da te ubije, da ubije
    bilo koga.

    .............
    Charles Bukowski: Čuvaj se onih koji uvijek traže mnoštvo (Zena gaza 05.09.2016. 09:22)
  • Kada bi ljudi uistinu razmišljali i zaključivali prvo ne bi slušali manipulatore s raznih govornica ;)

    P.S. Elita ne postoji bez mase, pa tako predvodnici nikada neće dokinuti stado koje ih hrani. Sličnio je i s "pameću", ako je hrani tek glupost. Ako je istina deset, bedast vidi možda jedan, pametan ne pređe dva. Onaj koji misli da je dva istina ne zaslužuje ni dobru jedinicu. Eh da, i ja sam među onim budalama koje veseli što vide, hodaju na gotovo svojim nogama, ..., jer meni su konji vrani, i zlatni lanac i sat tako malo. (dražeN ;) 05.09.2016. 10:17)
  • Najgore je kad ti takvi zagorčavaju život. Postoje i oni koji se prave glupi da bi uspjeli u nakani. (samo za vranju 05.09.2016. 14:24)
  • Zato se svrsishodne diskusije i ne odvijaju pred "nekvalificiranima". Suvremene društvene mreže otvorene su svima, Ne vidim smisla tamo očekivati određenu razinu, a još manje se zbog toga uzbuđivati ili kako mi se čini da je post intoniran - vrijeđati. (Odsutnost matične ploče 05.09.2016. 23:34)

    • petak, 02.09.2016.

    pravda u nepravdi

    - revitalizirani post od 6.12.2008.
    Znam ženu koja je godinama željela otići u Las Vegas s tisuću dolara i oprobati sreću na ruletu. Nekoliko godina nakon što si je to priuštila, jedino čega se živo sjeća od cijelog putovanja jest da ju je iz zraka zasrala neka povelika ptica kada je stupila pred MGM kasino.

    Desetljećima sam prijateljevao s vrlo dragim čovjekom i premda smo mnogo toga obojici značajnoga i zanimljivoga zajedno preživjeli, kad pomislim na njega sjetim se prvo kako smo sjedili u nekom kafiću u koji smo slučajno ušli tada i nikada više da pričekamo nekog trećega, a ja se odavno ne sjećam koga. Nije se događalo ama baš ništa i ležerno smo čavrljali o potpuno nevažnim i nezapamtljivim temama. Upravo toga se najbolje sjećam. Dobro sam zapamtio njegove izraze lica, svjetlo koje je padalo po njemu, prizvuka u njegovu glasu, i kad sklopim oči kao da mogu osjetiti njegovo tadašnje prisustvo.

    Jednom sam razgovarao sa Slavojem Žižekom. Ne sjećam se više je li to bilo u Zagrebu ili Ljubljani (sklon sam vjerovati da je bilo u Zagrebu), sjećam se da smo otišli u neki kafić, ali se ne sjećam više koji. Jasno se sjećam slike kako on sjedi u uglu, boje zida iza njega, i znam o čemu smo razgovarali. Zanima me da li se on toga sjeća?

    Nakon svega što smo zaboravili, postoje dvije vrste sjećanja. Ono čega se sjećamo živo, jasno, upečatljivo, kao da se dogodilo nedavno, pa se prisjećamo pojedinosti, boja, mirisa, i ono što znamo kao da smo pročitali u nekoj knjizi da se dogodilo nekom drugom. Samo one prve uspomene su zaista uspomene, drugo je zapravo tek znanje o samome sebi.

    Donekle još možemo nadzirati što će nam se dogoditi, ali uspomene ne možemo birati; uspomene se same nameću, protiv volje i želje, u čemu ima neke sudbinske pravde. Kad već život nije pravedna pojava, te je nažalost na svijetu previše ljudi koji se u cijelome životu nemaju ičega dobroga sjetiti, barem da oni koji su prigrabili sva blaga svijeta ne mogu s njima kupiti ijednu dragu uspomenu, koliko god se dobro provodili.

    Nesretni si najčešće ne mogu pomoći. Bahati se svedu na pravu mjeru kada se suoče s ništavilom vlastitih uspomena. Sretna osoba, kada se osvrne na protekli život, može s punim pravom reći "Imao sam/ imala sam se zašto i roditi!"

    No mali Mujica se samo samozadovoljno smijulji i misli "Trkeljaj ti, trkeljaj….", a kaže:

    - Neka! Neka ja znam.
    - 12:42 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (10) - Isprintaj - #
  • ejj...
    dobra mi je tvoja kreacija...
    cool...
    caoo (DuH iz BombonjeRe 06.12.2008. 20:02)
  • nisam umro, nisam se rodio i sve to nizašto (pametni zub 06.12.2008. 20:33)
  • EKSKLUZIVA : Primjer Kanader na coveru TIME magazina !!!!!

    Premijer che se imati chega sjechati !!!!!!!!!!! (Dj LOKIN 07.12.2008. 00:17)
  • Dali ste lijep opis sjećanja!...
    Samo po vlastitom sjećanju jesmo to što već mislimo da jesmo.
    Samo po sjećanju drugih smo to što oni misle da jesmo.
    Drugi žive u nama, kao što ćemo mi živjeti u drugima
    samo toliko koliko smo dobroga na njih prenijeli. (E-SABOR 07.12.2008. 10:45)
  • Upravo to, trenuci neprepoznati u vremenu u kojem se zbivaju kao nevažni... kao sjećanja postaju dragulji u riznici uspomena. Sad se sjećam nekih stvari iz djetinjstva bolje nego jučerašjeg dana. Ne znam kako kod drugih, ali ja se najviše sjećam emocionalno obojanih događaja i snova.
    Neka se sjećanja javljau sasvim neočekivano, iznenada, potaknuta lopticama asocijacija, i mogu nam uljepšati dan, ali i obrnuto.
    Hvala za ovaj post. Potaknuli ste me na razmišljanje. Pokušat ću napraviti album lijepih sjećanja kako bih u trencima kad imam potrebu, oživjela slike i osjećaje koje me uveseljavaju. Dovoljno je nekoliko asocijativnih riječi.
    Ovo ljeto bila sam u klincu, u nestvarnom svijetu... Sjećam se podosta toga, dosta sam i zapisala. Ali se sjećam da sam vam svim srcem poželjela dobar ishod operacije. Jeste li vi kojim čudom bili u kolovozu u V.T. ili je to još jedna od halucinacija ????
    Evo zanimljivog pitanja Kako razdvojiti stvarna sjećanja nekog događaja od naših maštanja o tom događaju ???? (Ela 07.12.2008. 11:39)
  • Ela, hvala na dobrim željama. Svagdje sam bio u kolovozu, ali mi ne padam na pamet nijedno mjesto koje bi mogli nazvati V.T., ili su to inicijali neke osobe u koje se moglo svratiti? Veselilo bi me još podataka koji bi i meni otkrili gdje sam se sve ukazao. (babl 07.12.2008. 12:15)
  • Varaždinske Toplice - jedna radionica uvaženog voditelja. Došao je čovjek koji je u priči s voditeljem rekao da je bio u komi. Jesam li ja to sanjala ? Znam da sam na mnogo blogova slala dobre želje, ali vaš mi je zapis ostao u sjećanju. Podigla sam nezainteresiran pogled na čovjeka. Pomislila na vas, i odmah odagnala misli misleći da vi niste i nećete biti u komi, i nstavila crtati. Spominjane su i nekekve misterije, ali kažem bila sam u svom svijetu, pa sam se pravila da čujem i ne čujem. Bila sam pretužna, očajna i svašta nešto...
    Inače ovo ljeto uistinu mi se obistinilo puno "sitnih" želja i sretna sam zbog toga. A ako sam u ikojem trenutku svojim pozitivnim mislima koga obradovala i pomogla ja sam još sretnija. Tako sam se ja branila od nedaće koja me je strefila - prolazna kriza možda "identiteta".
    Svako dobro. Pozdrav od Mirele R.
    O ukazanima ni govora, ne vjerujem u njih, sve su to mađioničarski trikovi ili halucinacije. Dakle ili ste bili vi ili netko drugi, ili sam ja to izmaštala. (Ela 07.12.2008. 16:08)
  • Ne, ovog kolovoza su mi Varaždinske Toplice promakle. Dospio sam samo do Varaždina jednom prilikom kada sam se zaputio na viteški turnir u ... uh, negdje drugdje. Za sada u komu padam samo u prenesenom značenju, te te iz svjesnog stanja šaljem mnogo pozdrava. (babl 07.12.2008. 16:50)
  • Ne bi to loše došle toplice a bogme ni poskupljenje cigareta. ;-)) (diracons 07.12.2008. 18:05)
  • od svih ševa sjetih se jedne u kojoj izgubih naočale. etogananašta me natjera (skaska 07.12.2008. 19:33)

    • << Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

    eXTReMe Tracker
    DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraĹľe blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica