Posrećilo se doktoru Loviću da se u okviru "čuda hrvatske privrede", tj. onoga što se iz milja naziva "pretvorba", preko noći obogati. To "preko noći" je u njegovu slučaju zapravo trajalo otprilike šest mjeseci, za koje vrijeme nije ni pošteno jeo ni kao čovjek spavao, samo da se probije i opstane pri vrhu vala uspješnih hrvatskih poduzetnika. Nakon šest mjeseci je napokon mogao odahnuti. Odlučio je nagraditi sebe i suprugu putovanjem u Pariz. Odabrao je Pariz da se može prošetati ispod Slavoluka pobjede, kroz Trijumfalnu kapiju.
Odsjeli su u najskupljem hotelu i već prve večeri htjeli otići u najskuplji pariški restoran na večeru, ali su saznali da se mjesta moraju rezervirati četiri mjeseca unaprijed. No čovjeka koji je uspješno prebrodio čudo hrvatske pretvorbe tako nešto nije pokolebalo u naumu. Krenuo je udjeljivati lovu lijevo i desno, od liftboja, preko noćnih portira, do šefa recepcije, i za dva dana je uspio dobiti rezervaciju za četiri dana, upravo posljednje večeri njihova boravka u Francuskoj. Ta večer je i bez toga trebala biti vrhunac njihova posjeta prijestolnici svijeta. Obukli su se u najskuplju odjeću koju su tih dana pokupovali i otišli u najskuplji restoran. Ondje su im predočili jelovnik i vinsku kartu. Kako ni jedno ni drugo nisu govorili francuski, niti imali pojma što im to nude, doktor Lović je sa sigurnošću svjetskog čovjeka koji, doduše, ne zna jezike, ali se razumije u brojeve jer su oni svugdje u svijetu isti, naručio najskuplje vino i najskuplje jelo. Najskuplje jelo zvalo se "specijalitet šefa kuhinje". I tako su pijuckali to najskuplje vino dok je šef kuhinje pripremao svoj specijalitet. Napokon su se pojavila tri konobara od kojih je jedan nosio srebrni pladanj sa srebrnim poklopcem, a dvojica samo udivljeno oblijetali oko njega. Zatim je šef sale preuzeo poslužavnik i spustio ga na sredinu stola između doktora Lovića i supruge. Muzika je na nekoliko trenutaka prestala, a zatim zasvirala tuš. Svi u sali okrenuli su se prema njima. S izrazom ushićenja šef sale podigao je poklopac… Na pladnju su ležale dvije kranjske kobasice i kupek kuhanog kiselog kupusa. |
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Travanj 2021 (1)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (1)
Siječanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (5)
Rujan 2020 (6)
Kolovoz 2020 (9)
Srpanj 2020 (7)
Lipanj 2020 (4)
Svibanj 2020 (3)
Travanj 2020 (2)
Ožujak 2020 (2)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (7)
Listopad 2019 (4)
Rujan 2019 (6)
Kolovoz 2019 (7)
Srpanj 2019 (9)
Lipanj 2019 (5)
Svibanj 2019 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (4)
Travanj 2018 (4)
Ožujak 2018 (5)
Veljača 2018 (3)
Siječanj 2018 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (2)
Rujan 2017 (1)
Kolovoz 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (2)
Travanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (3)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (8)
Srpanj 2016 (7)
Lipanj 2016 (8)