|
astrosailor
utorak, 27.05.2014.
Vijaž
Nakon podužeg vremena, ponovno Italija. Sjeverna. Tipično nomadska putanja, automobil-katamaran-bus-vlak sve popreko Kvarnera, Istre i via Trieste i Milano do Torina.
Lipo je vaporom partat
pa se doklizat kroz ljepotu Kvarnera do Rijeke. Jutro nad Rabom, kroz prljavi prozor katamarana:
Na ulazu u grad "Galeb" ne leti više, ne.
Gnjije. Čuo sam da ga je Obi kupil samo da bude trn u oku onima kojima i treba biti trn u oku? Šteta broda, ima lijepu liniju, ali ... i brodovi umiru, zar ne?
Pogled na Rijeku s mora:
Riječki Korzo ne gosti često na mom blogu, rijetka prilika:
Pogled na Istru je isto nešto što češće vidite kod neverina nego kod mene:
Usput, neverin mi je, kao profesionalni ciccerone, osobno pokazao neke skrivene ljepote i značenja Rijeke. Ako ste bogati i imate želju uložiti u neki projekt profesionalnog arheologa, preporučam ga, zna čovjek posao.
Nastavio sam dalje od Trsta vlakom, evo pogleda na more negdje oko Monfalcone:
Prvi puta sam se u Italiji vozio BRZIM vlakom, 300 na sat. Koliko su nam ono obećali naši političari do 2050-te? 120 km na sat? Bilo bi lijepo da budu malo ambiciozniji, jer ako ne želimo ostati balkanska prčija, s ovim treba znati konkurirati:
Usput, kad se voziš iz Trsta cestom natrag prema bivšoj Jugi, možeš zatvoriti oči i znati kad si stigao, iako više nema granice: autobus se počne tresti na original YU asfaltu. Koji k..., zašto Talijani znaju to napraviti a mi s brdovitog balkana ne? Dobro, bio je to komadić Slovenije, ali ne vjerujem da bi bilo drugačije da je to kod nas. Osim ako bi bila
autocesta 5 puta skuplja od evropskog prosjeka, s megaskupim bojama na tunelima i vijaduktima i mostovima na najvjetrovitijim mogućim mjestima.
U Torinu sam danju radio, tako da nisam imao vremena naslikavati. Zato evo samo jedne slike, i to noćne, prve zgrade Fiata:
U Milanu sam prvi puta vidio lokalnu tvrđu, lijepa je:
Leonardo je ovo projektirao, znao je čovjek što i kako:
Današnji arhitekti se isto trude. Ovo me podsjetilo na naslovnice nekih znanstveno-fantastičnih knjiga:
Hrabro. Sviđa mi se. Iduće godine je u Milanu Expo i rade na veliko.
Kad će kod nas bit Expo?
Povratak u Novalju...praaaazno.
Furešti su još doma. Zato nedjeljom nema autobusa iz Rijeke do Novalje ili Paga. Na otoku isto ništa, ako ste kasnije poslijepodne na Pagu, preostaje vam samo taxi za 100 kn za 5 km do sela, ako ste zamislili putovati javnim prijevozom. Ah, vidi se da su boduli bogati, cijene taksija u Malom Parizu (kako neki zovu Kolan) su jednake onima u Parizu nad Seinom.
|
ponedjeljak, 12.05.2014.
Prolaznik
Vratija se astrosailor iz Azije, aj aj aj! Sidin na svojemu zidiću i mislin
si da je možda dobro podilit niku misal sa vamin, jerbo ovako kada se vrati
čovik iz pečalbe, nike stvari možda bolje vidi, nego oni ča sidi na mistu i muku
svoju muči.
Našlo me na epiku, ali je i prigodno. Ipak, neću u heksametar, koliko
god da bi pasao, jer pola Odisejeva vremena sam proveo u južnim zemljama.
Tko nije probao, ne zna, a i bolje mu je, valjda...
Doletio sam preko cijele Azije i pola Evrope, ovaj puta sa kartom u
jednom smjeru. Ulazak i izlazak iz Zagreba preko Dubrave, kroz zapuštene
prostore salona automobila i zatvorene obrte, mi je odmah dao do znanja
da moji mračni utisci od prošle zime nisu bili samo zimska grafička impresija,
nego siva stvarnost. Zapravo me podsjetilo na polovicu 1990-tih i Rumunjsku
i sve mi je djelovalo ovakvo:
Šatra usred grada? Hm.
Na putu sjevernije, Zagorski bregi. Lijepi su!
Mali Beč me dočekao lijep
ali pust, sa većinom prostora u centru praznih, sa izvješenim "iznajmljuje se
poslovni prostor". Bolje je bilo kad su tamo bili stanovi, bar je bilo cvijeća po
prozorima i bilo je življe, puno ljudi. Danas-pustinja, osim kafića, kojih je
tamo poslovično previše. Otužno.
Na sreću, priroda je konstanta, i njezino zelenilo i ljepota oduševljava,
bez obzira na ljudski faktor.
Pogled koji hrani dušu:
Krenuh južnije...začudo, ne i tužnije. Polako se priprema sezona i ljudi se
gibaju, rade. Nije da fali uobičajene učmalosti, ali ipak bar ima ljudi i
nešto rade.
Ali, sve to je nebitno kad se dođe doma. Pogledi rasturaju.
Spiza isto:
Neću politiku u svoju butigu, ali se ona gura sa svih strana... Već sam
predlagao na ovom blogu, ja bi sve ove naše geliptere političarske u Evropu,
jadna li joj majka, a u zemlji bi zabranio rad državljanima RH u politici na 20
godina. Platit tehnokrate iz inozemstva, možda i neće bit bolji (teško, ovi
uhljebljeni i uhljebljivači su ...gadno nesposobni, čini se) ali manje će
nas koštat nego ova bagra koje se nakotilo puno previše. Sramota
što su nam napravili od zemlje, ispada da su nam drugi (Mađarska,
Austrija, fašisti, komunisti, Srbija, Marsovci) bili bolji gazde od nas samih.
Fuj!
Sramota i za pomislit i napisat, ali drago mi je da sam prolaznik a ne
povratnik, jer iskreno, povratnik ovamo bi mogo trenutno samo žile rezat. Osim
ako je na švicarskoj penziji i boli ga đon za lokalna sranja. Ne velim ja sad da
svi domaći odu kupovat gilette artikle, ne, znam da kad se sjedi u tome,
onda se misli da tako mora biti. Ili se sjedi u kutu i plače. Ali kad
se ne sjedi u tome, e, onda se zna da tako jednostavno ne smije biti i da bi
tu trebalo izvuć galge iz muzeja na ulice i malo se poigrat lovice s
političarskom bagrom. Sretno vam bilo, trebat će vam!
|
|
|