|
astrosailor
ponedjeljak, 22.10.2012.
Konstrukcije
Taipei je moderan grad. Popljuvao sam ovdašnje arhitekte dovoljno puta, ali za ponešto im se može i odati priznanje. Nije lako premošćivati rijeke koje često rastu od nule do potopa. Nije lako smjestiti ljude toliko blizu brda i vode, stisnuti ih, ugurati tu, i još tu, i tu!
Lijep jesenski dan, provozao sam se prema Istoku stazom uz rijeku. Podijelit ću s vama par slikica pa sami prosudite.
Počelo je lijepo, kao što rekoh, prelijep jesenski dan. Uz rijeku, ispod mostova, prema brdima.
Ovakva konstrukcija daje za misliti, ne bi baš htel imati prozor s vidikom na ovo:
Ima i jezerce, proleterska idila:
U pješačkoj zoni ima i pješački most: Xiaobitan, uz Xindian, grad koji je postao dio Taipeija
Sunce je izmamilo mase na svježi (?!, ne pretjerujmo, to je ipak Taipei) zrak...
Pješački most ide iz gužve u gužvu:
Autocesta br.3, sjever-jug, ide preko ovog mosta, dosta nenapadno i bezbolno, iako prolazi (pre)blizu grada :
Ovako to izgleda odozdo:
Pogled na brda...ono ispod su filteri za vodu, zanemarite:
Malo pentranja uzbrdo i našli smo se par desetaka godina unatrag. Ne, ovo nije zadnja strana zgrada/kuća, zašto pitate? To je ponosna prednja strana. Ovo su zapravo sasvim tražena mjesta za stanovanje, blizu gradu a opet malo izvan...
Ne zna čovjek što je ljepše:
Kontrast starog i novog:
Pogled s brda s lijeve obale rijeke natrag prema gradu:
Opet pogled preko rijeke...da stavimo malo u fokus arhitekturu. Ponekad se gospoda arhitekti stvarno zanesu...onog koji je ovo smislio bi ja ipak malo na banderu...ovu tu, ispred, pa nek uživa u pogledu:
I cijev se da probati uljepšati, zar ne? Primijetio sam da je ovo uobičajena kombinacija boja, zapravo paše:
Nemaštoviti arhitekt napravi ovakav most. Baš bez veze.
Ovo na brdu je ekvivalent našem groblju, jedino da je to neograđena javna površina-sigurna, jer se svi toliko boje duhova da neće ni prismrdit tamo osim na Praznik Čišćenja Grobova početkom travnja. Grobnice s pogledom:
Ah kako lijepo, ah kako romantično:
Malo umreženog grada. I uvijek, i svuda, iza brda, brdašca izviruje Zgrada... sveprisutni "101", trebali su "Ministarstvo Istine" tamo postaviti, oko 89tog kata. Veliki Brat sve vidi!
|
subota, 13.10.2012.
Hrabre žene, hrabri muškarci
Početkom godine sam pisao o knjizi iz 1924 godine, "Head hunters of Formosa" engleske antropologice Janet B. Montgomery McGovern. Ta žena je, osim vlastitih dobrih antropoloških opservacija, zanimljiva i po tome što je bila majka Williama Montgomery-McGoverna, kasnijeg profesora Socijalne Antropologije na Northwestern University u USA, koji je navodno bio uzorom za Indiana Jonesa. S razlogom.
Kasnije sam kupio, u antikvarijatu u SAD i njezinu drugu knjigu, "Butterflies of Taiwan" iz 1924, koja je zbirka zanimljivih, netipičnih stihova koje je napisala na temu svojih upoznavanja Drugih.
Kad sam probao naći više o njoj na Internetu, naišao sam na problem: ništa. Žena je nestala iz javne sfere, bar što se tiče onog što sam ja mogao naći.
Zamolio sam ženu iz SAD koja mi je pomagala u nekim genealoškim istraživanjima da pronađe što može na njezinu temu. I pronašla je: Gospođa Janet McGovern je poprilično putovala, mnogi bi joj i danas mogli pozavidjeti, a nakon povratka u SAD je bila tutor iz Antropologije na Sveučilištu u Novom Meksiku i pisala i dalje znanstvene članke.
Ovdje je osmrtnica, objavljena u novinama Daily Northwestern na Sjeveru SAD, a ona je umrla u Kaliforniji...dakle, nije "nestala" kako se meni činilo, nego je očito i dalje bila uvažena i poštovana kad su našli za shodno da ju spomenu.
Ovaj post popunjava izvjesnu informacijsku rupu koja se tiče Azije, Amerike i Evrope, pa sam ga napisao i na Engleskom, reaktivirajući moj stari blogspot blog na kome sam unio post pod naslovom "Brave women, brave men: Janet Montgomery McGovern"
|
srijeda, 10.10.2012.
Utopljena utopija
Praznik na Tajvanu, National Day. Neradni dan.
Naravno, osim za dućane, servise i ...uglavnom sve osim državnih službenika (dakle, i škola), banaka i pošte. Ja radim za državnu ustanovu (nešto kao dot gov u SAD) pa imam slobodno i mogu pisat blog.
Praznik nacije, dakle...koje? Kuomintangovske? Da. Republic of China. Ni slučajno nejte reć "Tajvan" da vam neki of 1100 projektila iz prijateljske nam (Lijepoj Njihovoj) Narodne Republike Kine ne doleti do Lijepe Vaše. Onako prijateljski.
Službena karta Republic of China izgleda ovako, sa slobodnim teritorijem tamno plavo (a kako bi drugačije) i ostalim što priželjkuju u raznim bojama:
Da. Ja živim i radim u državi koja tvrdi da vlada ili želi vladati ovim što vidite na karti. Nije čudo da ih oni s karte u drugim bojama nego tamno plava oće gađat raketama, i ja bi! I mi mislimo da su Srbi malo prećerali sa srbovanjem!
Karta posjeda na Mjesecu je realističnija od "posjeda" ROC.
Nakon 7 godina na Tajvanu, pred neki dan sam se slučajno našao pred Sun-Yat Sen Memorial House, jednoj od mnogih sličnih ustanova na svijetu, posvećenom čovjeku koji je i službeno otac Republike Kine, i Narodne i ove....nenarodne?
Sjedi na tronu ... Republike. U vijeke vjekova sjedio, amen.
Revolucionar koji nije bio baš brz, 11 pokušaja mu je trebalo da uspije-ali, bio je uporan, mora mu se priznat, i uspio je. Kaj definitivno nije bila mala stvar. I onda zakenjal priču, jer je predal vlast Jajoglavom, tj. Chiang-Kai Sheku. Nije se finom gospodinu htjelo imat posla s moćnicima iz pojedinih frakcija i pokrajina, pa je predao posao profesionalnom vojniku. Koji je pokazao svu ...maštovitost na kraju kad je morao pobjeći iz Kine, pa je, zajedno sa oko 2 miliona svojih pristaša, došao "privremeno" na Tajvan. To "privremeno" se malo oteglo, i traje do danas-otud i objašnjenje za kartu, privremena je. Već 65 godina. Baš lipo. Mislim, i kako bi htjeli a ih netko uzme za ozbiljno kad barataju takvom fikcijom od karte?
Dakle, pred tom Memorial House, u kojoj su neke stvari (navodno) nekad u posjedu Oca Nacije (nedavno su morali dodati "kopija" uz neke eksponate, jer se pokazalo da je "isti" predmet postojao u više primjeraka u nekoliko Memorial Houses raštrkanih po svijetu), se izmjenjuje počasna straža svaki dan. Ujutro stavljaju zastavu, navečer ju skidaju. Uz muziku, tzv. Flag song. Koju bi neki rado vidjeli (čuli) kao himnu neovisnog Tajvana, umjesto himne KMT partije koja je trenutno himna ROC. Zastava je isto partijska zastava KMT. Kao što su i poprilični komadići zemlje i udjela u vlasništvu kompanija u posjedu... Partije (u ovom slučaju KMT). Kako to? Prirodno, naslijedili od Očeva. A otkud njima? Eeee, ovaj, došli s Jajoglavim, i...uzeli, no, i kaj sad, da vraćaju? Kome? Pa vlasnike nisu ni pitali, ili su ih ušutkali ...efikasno. Demokracija na Azijski način još nije došla do revizije "nacionalizacije" iliti krađe.
Ali, nećemo politiku u svoju butigu, ne, PingPong KingKong. Evo kako to izgleda prilikom zalaska sunca u Taipeiju, snimio sam filmek, ima i zvuk:
Pjesma za zastavu
Idilično, je li?
Ide to ovako, korak po korak: straža, koja je svakog mjeseca iz drugog reda vojske, izlazi is zgrade:
Zadatak: skinuti zastavu!
Iii-zvr-šeee-no! Uredno smotana zastava ide na spavanje. Laku noć!
Inače, prva Sun-Yat Senova verzija zastava Republike Kine je izgledala ovako:
Svaka od 5 boja je za jednu rasu (i povijesnu provinciju, prijašnja kraljevstva) Kine. Djeluje logično.
Narvno, Crvendaći su "sredili" tu nepotrebnu gužvu i komplikacije i danas je Narodna Republika jednobojna i manje-više jednorasna. 98 i nekaj % su Han Kinezi, koji tolko drmaju da si moreju dozvoliti bit, za razliku od uobičajenog, kulturni prema "drugima" i ne ubijat ih odma i sad, nego polako. Kao stezanje Španjolske čizme... XinJian (Istočni Turkmenistan) naseljavaju Han Kineze milionima, grade im gradove pod krinkom industrijalizacije i razvoja zatucanih planinskih zajednica Turkmenskih... Poštovanih Viših Primata. Koji čak i hodaju na dvije noge i glasaju se nekim glasovima...nerazumljivim bre svakom ko priča Narodnim jezikom (naaaaravno, to je Pekinški Mandarin), čak ni omča oko vrata im ne pomaže da budu jasniji! Malo sam ironičan? O Tibetu neću ni pričati, da me ne bi zaskočili i počeli mi tu komentirat na kineskom. To su bre njihova posla! Ping Pong King Kong!
Naglašavam "bre". Kre kre. Malo mi se gadi što smo danas toliko napredovali u koegzistenciji i razumijevanju da koegzistiramo prijateljski s mozgoispiračkim režimima kao onaj u Pekingu, i sami sebe uvjeravamo kako je to nužno i dovoljno. Da se razumemo, nemam je bre ništa protiv Kineza, ali mi se ne sviđa kako se, bre, ponašaju prema bližoj i daljoj okolini. Nekad su postojale jasne razlike između "dobrih" i "loših". Danas smo postali toliko politički korektni da bi se iskreno oblizivali i na rusku tortu od govana, hvaleći kako je dobra.
Evo slikica već i predobro vam poznate zgradice u slavljeničkom ruhu:
sa prigodno osvijetljenim vrhom:
Ajde, dosta politike (jedina isprika mi je da obilježavam National Day vlade za koju radim), ima i ljepših vidika na ovom tropskom otoku:
Zgrada Biblioteke u TAIDA campusu. Ozbiljno, to sam snimao, časna pionirska!
Zanimljivost sa ulice dok sam šetao danas: snimi tipa
di je dobil ovu kapu, da mi je znati!?
Hrvatska je ovdje prisutna koliko i cipele ovog tipa u Hrvatskoj, ali globalizacija očito napreduje veeelikim koracima.
|
|
|