|
astrosailor
srijeda, 22.08.2012.
Zmije i noćno trčanje
Da tropski otoci osim ljepota kriju i opasnosti, mogao sam se uvjeriti pred par dana prilikom... trčanja. Da izbjegnem gužvu na biciklističko-šetačko-trkačoj stazi uz rijeku Xindian, obično trčim nakon 22 sata. Staza je dobro osvijetljena, osim kad poplava nakon tajfuna odnese lampe, što se dogodilo pred dva tjedna. Dakle, krenem trčati, prođem kroz par tamnih područja, još se dosta smeća i granja povlači po stazi, i nakon kojih 5 km me, na srećom osvijetljenom dijelu staze, iznenadi sklupčano ovo:
Slika je sa stranice snakes ranking pošto ne nosim kameru na trčanje. Primijetio sam da to nije smeće ili grančica tek kad mi je bila na dva metra od noge-sreća da sam u tom momentu gledao dole a ne naokolo.
Susret je bio na mostiću preko kanala, i tek naknadno sam primijetio da su na ogradi mosta izviješeni rukom ispisani papiri formata A4. Naravno, na Kineskom. Mogli su bar staviti crtež, za nepismene doktore znanosti koji trčkaraju naokolo...
Nisam pridavao susretu veću pažnju i otrčao sam svoju turu. U povratnoj putanji nije je, jasno, više bilo, ali sam primijetio da je papira sa upozorenjima bilo poprilično. Oko metar prst debele zmijice, izrazito crne boje sa žutim prugama, nije nešto na što nailazim svaki dan, pa sam pitao lokalnog kolegu koji planinari i bavi se sportom, da li zna koja bi to zmija mogla biti.
Odmah mi je poslao link na http://en.wikipedia.org/wiki/Bungarus_multicinctus i pitao da li je ovako izgledala?
Da, to je to.
Pročitam i malo mi je...onak. Veli da je poprilično otrovna. Slika gore je sa rankinga najotrovnijih zmija svijeta, i veli da je to ozbiiljna kandidatkinja za najotrovnija zmiju van Australije. Baš lijepo.
Na campusima sveučilišta na Tajvanu sam znao nailaziti na slikice kobri u travnjaku kao upozorenje, ili čak znak kao ovaj:
Slično se može vidjeti usput moje standardne staze za trčanje, "ne gazi travu jer ima zmija", obično su to kobre. Ali kobrica je prema ovom slatka domaća životinja.
Pouka: pazite kad trčite tropskim otocima.
|
ponedjeljak, 06.08.2012.
Nuernberg i malo Minhena
Kao što sam najavio u prethodnom postu, nakon Paga i Slovačke, našao sam se u Minhenu. U 4:30 ujutro. Šetnja s ruksakom od busne do željezničke je bila kratka, vrijeme pristojno, pa sam ostavio prtljagu i krenuo na ranojutarnju šetnju do Marienplatza. Zvuči nevjerojatno, ali centar najhrvatskijeg njemačkog grada nisam do sad posjetio, jer sam uvijek bio samo u prolazu, avionom, autom, vlakom ili busom.
Dakle, izađete s busne i skrenete desno i samo piči ravno koji kilometar. Očito mi se pogled još nije izoštrio, ipak je (pre)rano jutro
Mislim da ima smisla pozdraviti Das Auto:
Evo željezničke!
Stidljivo proviruju vremešnije zgrade koje mi fale na Istoku:
Klasika:
Malo starije izgledajuća klasika:
Još iste:
Kad već radim...
Biskupi imaju dućan di im je mjesto: između mode i dragulja:
Zanimljivo odavanje počasti Jacksonu...zašto baš uz ovaj spomenik?
Nakon te šetnje, doručka i kave, sjeo sam na vlak za Nuernberg. Idilična Bavarska naokolo djeluje poznato, moglo bi to biti i u našim krajevima, nije čudo da su naši ljudi voljeli otići u Bavarsku:
Cilj posjete Nuernbergu je bio susret Svete Trojice, koji su povezani s prethodnim postom činjenicom da su one lance u Tatrama prešli zajedno, pred 19 godina. Zamor materijala i radne obaveze učinili su da ćemo sada preći samo grad, ali nije ni to malo postignuće, kad se uzme u obzir otkud sve smo se skupili ovdje. Ali dajmo za pravo i gradu da se pokaže, lijep je:
Tvrđa:
Pogled na cjelinu sa zidina tvrđave:
Lijepe srednjovječne zgrade unutar zidina:
Kula za osmatranje...ili zatvaranje princeza?
Jednostavno je praktično:
Pogled preko zidina, evo i zastave, da se zna:
Pivnica koja je bila prvo mjesto hodočašća Sv. Trojice, odmah ispod tvrđave:
Tri:
Durer Haus, lijepa kuća, mogu i ja?:
Jedan od trgova:
Dobra ideja za ime kafića:
Drugo mjesto hodočašća, pivnica Barfuesser, obavezno posjetiti i pokloniti se:
Malo atmosfere iznutra:
Dva i jedan i cijela Sv.Trojica usnimljena, malo su problijedili. kaj buš...prošlo je puno vremena.
Kaj bum? Ja bum pivu.Dobro se našli i nakon idućih 19 godina, e da mi je znati di bumo, otkud, i kam, bumo morali dolaziti da se najdemo? Idućeg jutra sam sjeo na vlak natrag prema Minhenu, i dalje na aerodrom, pa hopa do Pekinga, pa cupa do Taipeija. Evo pogleda na rijeku Danshui (u trenutnom zapisu ovdje to je Tamsui):
Evo i obećane reklame na kraju: najbolji med na svijetu proizvode pčele Pčelarskog obrta Kefelja iz Jalkovca. Jedan od njihovih medenjaka je dopro i do Taipeija. Obavezno posjetite pčelarski štand kad odete na Špancirfest u Varaždinu.
|
|
|