Blog.hr

sri

10/24

Grožđe...

mecabg.blog.hr

Grožđe maženo paženo...
Kiselo

"https://ibb.co/g4qCwKs"> kiselo-gro-e

Grožđe,divlje, izraslo na ogradi...
Slatko kao med...

Kao što je to rekao moj predragi Andrić - dođe eto tako vrijeme, kad pamet zašuti , a budale zavladaju....

Meni će to biti najbolji opis raspada braka, i uzmite u obzir da je meni ovo drugi put -neće više bogami, i da ja nisam konfliktna osoba, nisam inatljiva i ne mrzim. Ne krivim druge za svoju nesreću i uvijek ću polaziti od sebe i uvijek ću pokušavati i pokušavati i kad je odavno prošlo vrijeme za pokušavanje, jer je brak vrst smrti, ne zaboravite to. Svaki put kad se udamo, umre dio nas, ali se rodi novi; kad rodimo, umre ogromni dio nas, ali se stvori veći, vrjedniji, ali kad se rastanemo, samo umremo kao osoba koja smo bili, ništa drugo, ljuska koja iznova traži smisao i svrhu i cilj...
To je najusamljeniji dio odraslog života, većina ljudi nas napusti, većina ljudi ako nas i sasluša izbacuje one šablone šablona, za koje bi ih opalio nogom u guzicu da bolje shvati kako izgleda to -ma samo idi naprijed, šta te briga, život je pred tobom – ma krepaj sinko, koji život? Ako se rastegnem malo jače, iščašim nešto...

Moje je stajalište da bi razlog za razvod braka moralo biti moguće izreći u jednoj jasnoj rečenici. Sve drugo je glupost i inat.
Što je razlog mog razvoda u jednoj rečenici. Razlog je prijetnja mojoj kćeri i izdaja. Sama prijetnja mojoj kćeri je dovoljna, ali izdaja je taj nož u leđa koji je zavrtnut tri puta za svaki slučaj i izbacio iz moje duše i posljednju trunku empatije.

Oni koji su čitali moj blog znaju da je tu bila jedna glupa situacija sa sestrom koja je prelazila svaku granicu u svim smjerovima i eskalirala je kad sam naišla na njih u dućanu kako kupuju spizu. Ono, on gura kolica, ona meće taj rad. I navečer pred zatvaranje, došla sam u ordinaciju i rekla da to nije u redu, da to nije poslovan odnos, da to izgleda više kao da se hoćete ženiti a to se može riješiti ljudski ne ovako, osim toga ima drugih kafana i dućana je l' baš morate tu pred kućom se sastajati.
Oni su planuli na to; on da sam ja glupača glupa, jadnica nad jadnicima, nula pameti; ona da će me prijaviti policiji, rekoh ajde, prijavi...
I otišla sam.

Došao je doma bijesan kao ris, da sam ja šizofreničarka i da me treba strpati u ludnicu, da sam glupača glupa, jadnica, seljančura i sve što mu je palo na pamet. On je moj doktor, Jedan njegov telefonski poziv i ne gine mi ludnica, promijenila sam doktora instant. Sad to možete on line preko portala zdravlja,.
Kasnije sam mu prišla i rekla- ja sam tvoja žena, moj je posao da brinem o tebi. On je rekao grubo i prijetećim tonom – marš đubretarušo jedna, bolje se ti brini za svoju kćer!- Pritom je držao ruku oslonjenu na pištolj u svojoj torbi kojeg uvijek nosi sa sobom. Meni je već prijetio jednom pištoljom, ali prijetnja mojoj kćeri nije ista stvar.
Kasnije sam tu večer oko ponoći vidjela poruku te šuše – da li bi on imao što protiv da ona mene prijavi policiji.
Moj gospodin suprug je odgovorio: Ne još. Sada bi štetili i sebi.
Ne još. Znači za par dana, tjedan., dva, kad se pripremi teren...

Moj je muž stao uz njezinu stranu protiv mene. Izdao me. Zabio mi nož kroz leđa toliko da mi viri van ispod srca.
Skupila sam se u sobu svoje kćeri gdje živim posljednjih mjeseci , zaključala i razmišljala. Dan, dva. Na kraju sam se ustala u 4 ujutro, otuširala , spremila i otišla na policiju.
Prijavila sam ga za zlostavljanje, mene i kćeri, za ekonomsko uskraćivanje, za prijetnje jednoj i drugoj.
Podignuta je prekršajna prijava i oduzeto mu je oružje, iako ne vjerujem da je sve.

Dva dana kasnije zvao me da mu donesem kompjutore koji sam sa servisa donila kući i ostavila mu ih u osobi da ih ponese ali ih je " zaboravio". I ja sam odnijela, jer bez njih ne može raditi, potpuno naivno i glupo. Malo me ismijavao sa sestrom oko toga kako sam ja toliko pametna da bi mogla umjesto njih raditi taj posao... Rekla sam-samo su dvi opcije, ili ćeš se opametiti, ili ne.

Prijavio me za uzimanje kompjutora ordinacije bez pitanja čim sam napustila ordinaciju, to je kaže kazneno djelo, to su podatci pacijenata bla, bla..
Nisu. Ne smiju biti. Za pristup podatcima treba kartica. Više informacija o pacijentima ćete naći na papirima po stolu i u smeću nego na tim laptopima. Međutim, ja sam očekivala to sranje i odnijela ih ovaj put u servis. Sto eura, eto, pa plati...
On to ne zna još .

Danas me prijavila sestra za uznemiravanje. Ne znam koje. Rekoh policiji to nije istina, ali očito bit će tih prijava sad na sve i svašta.
Blokirala sam mu broj, da mi ne šalje sranja. Promijenila sam kćeri broj jer radi sranja i njoj.
Pokrenula sam tužbu za rastavu braka.
Moja je odanost nemjerljiva, ali nije slijepa...
I kocka je bačena.

Uskoro na zagrebačkim cestama....

taango.blog.hr

Izvor slike:internet

Crijepovi i fokus

potok42.blog.hr

Nakon što smo očitali brojila
i izračunali potrošnju struje, plina i vode,
obaviještava me da je na samom rubu krova
otklizalo nekoliko pločastih crijepova.
Nastala nepokrivenost omogućuje prolaz
kiši i olakšava vjetru da još neke podigne.
Pokazuje mi, ali ja ne vidim ništa.
Krov mi se čini kao jedinstvena ploča,
čvrsta, zbijena, ujednačena, dorečena.
On snima mobitelom. Povećavam sliku.
Tek tada mom pogledu otvara se ono
o čemu je govorio: razbijeni crijepovi,
trošnost i krhka opominjuća skrivenost.
Kada odlučim što ću neće pomoći veći fokus,
već ljestve, malter i novi crijepovi.

Ne volim klimu

malam.blog.hr

Kako moja potraga za poslom traje već neko dulje vrijeme i s obzirom da nije urodila plodom, shvatila sam da je možda došlo vrijeme da nešto promijenim. Već mjesecima šaljem mailove i javljam se na različite natječaje, ali ništa, jedan veliki čorak.

Kažu da ako čovjeku nešto ne funkcionira, treba vidjeti koji je njegov doprinos u tome. Tako sam ja odlučila malo promijeniti ploču odnosno životopis, jer zašto ne. Tko ne pokuša, ne može ni uspjet.

Uzela sam životopis u ruke, odnosno otvorila sam ga na kompu. Pri pomisli na to što me čeka, malo mi se prispavalo. Vjerujem da je tako i onima koji pregledavaju životopise. Kažu da nijedan posao nije lagan, ako ništa da te održi budnim.

Krenula sam od slike. Voljela bi reći da nisam dobro ispala taj dan. Mogu i malo lagati i reći da sam imala jako naporan dan, da mi je pukao zub ili guma na biciklu, ali zapravo istina je ta da ja stvarno tako izgledam. Lako je zavarat narod, a sebe nešto teže. Duga crna kosa i tamni podočnjaci pričali su istinu o meni i odlučila sam sliku ostavit baš takvu kakva je. Možda zapadne u ruke nekome tko se osjeća slično.

Zatim su uslijedili podaci o obrazovanju i radnom iskustvu. Tu nisam mogla nešto puno promijeniti i taj sam dio preletila.

Onda sam došla do rubrike „Socijalne vještine i kompetencije“. Tamo sam se izlagala toliko da bi se i Pinokio posramio. Pisalo je: „Timski duh, dobre komunikacijske vještine, sposobnost rada pod pritiskom“. A istina je ta da sam ja sve suprotno. Pa sam onda odlučila napisat istinu. Glasila je ovako: „Ako tražite radnika koji je timski igrač, ima dobre komunikacijske vještine i sposoban je raditi pod pritiskom, to nisam ja. Introvert i perfekcionist, malo pričam, puno radim. Šefu se ne ulizujem i govorim što mislim. Miroljubiva, osim ako je drukčije nužno. Ne volim klimu. Dolazim na posao u tenisicama“. Tu sam završila i poslala CV željenom poslodavcu.

Nitko mi se nije javio. Nema svaka priča sretan kraj. Ova ipak ima, jer sam shvatila da bi mi dobro došla prekvalifikacija.

Sestre

rossovka.blog.hr

Ima nešto posebno u crnobijelim fotografijama. Za mene su poput čuvarica uspomena, svih divnih i dirljivih trenutaka koji izranjaju iz sjećanja kada ih pogledam.

Ova je uistinu posebna; na njoj je fotograf ovjekovječio četiri sestre moga oca – Paulu, Vjekoslavu, Boženu i Mariju. Sad mi je neizmjerno žao što ih nikad nisam pitala tko je predložio da se odu fotografirati, jesu li zajedno birale što će odjenuti, zašto ih je odlučio fotografirati ozbiljne kad su imale tako prekrasne osmijehe. Zamišljam ih kako koračaju Brezjem, pa gradom i smiju se dok razgovaraju; zatim ulaze kod fotografa koji ih slaže – Paulu i Vjekoslavu da stoje, a Boženu i Mariju da sjede. Nekoliko klikova za vječnost, za sjećanje na četiri sestre koje su bile prave ljepotice.
Teta Paula je prema meni uvijek bila tako blaga i pažljiva. Voljela sam ići kod nje, pogotovo prespavati, jer bi za večeru uvijek bilo ono što volim i krevetninu bi obukla u krasnu rozastu damastnu posteljinu. Brižljivo bi me ušuškala i poljubila za laku noć.
Teta Vjekoslava je isto živjela u Brezju i kod nje su svi najviše svraćali idući na plac ili po dućanima. Njena božićna jelka mi je uvijek bila najljepše okićena, imala je prekrasne kuglice i pod jelkom je uvijek stajala crvena jabuka napikana kovanicama.
O teti Boženi sam sve već rekla; hodala je svijetom potpuno nesvjesna svoje ljepote. Da se rodila negdje vani, zasigurno bi joj život krenuo sasvim drugim tijekom.
Teta Marija me silno voljela, možda zbog toga što sam bila mezimica njenog brata koji ju je vječito štitio i bili su jako bliski. Kod nje je sve uvijek bilo savršeno – ručak, kuća, vrt...sve je moralo biti na špagu. I nikad je nisam vidjela bez ruža na usnama.

Pisala sam prvo što mi je palo na pamet o svakoj od njih. Dao bi se napisati cijeli jedan roman, prepun sjećanja na sve trenutke provedene s njima, a bilo ih je jako puno. Odrastala sam u vremenu kada su članovi obitelji često bili zajedno, a moj je otac imao četiri sestre i dva brata, tako da nije teško zamisliti kako su izgledale proslave njihovih rođendana ili svadbe onih mlađih članova obitelji.

Već dugo ih nema, a opet – sjećanja su tako živa. I u onoj drugoj dimenziji i u mojim sjećanjima su zajedno, bliske i lijepe baš kao na ovoj fotografiji.

Vještica iz Svartholda

filiparumenovic.blog.hr

Izvod iz dnevnika studentice nestale 30. listopada.

23. listopada
Danas smo na faksu imali predavanje o mitovima i legendama ruralnih krajeva. Profesor je spomenuo Svarthold, mjesto koje je svega nekoliko kilometara udaljeno odavde. Nikad nisam čula za njega, a navodno je poznato po sablasnoj legendi o staroj vještici koja je ondje živjela stoljećima. Profesor je spomenuo kako su ljudi ondje vjerovali da je ta vještica mogla kontrolirati živote i smrti onih koji su kročili u šumu
Zainteresirala me ta priča. Čudno je koliko blizu može biti nešto za što nisi nikad čuo ili možda samo nisi obraćao pažnju. Razmišljam o tome da posjetim to mjesto. Možda nije pametno, ali nešto me vuče.

24. listopada
Provela sam noć pretraživajući sve što mogu pronaći o Svartholdu. Većina je bila praznovjerna gomila gluposti: priče o nestancima, o djeci koja su se izgubila u šumi i nikada nisu pronađena. Ali, jedan članak mi je zapeo za oko. Govorio je o malom groblju usred šume, a navodno su tamo pokopani oni koji su „pali pod kletvom“. Te kletve su bile vezane uz vješticu, ona je uzimala njihove duše, a tijela su ostajala u selu.
Ono što me najviše uplašilo, bio je opis te žene: bila je stara, ali ne prirodno stara, nego iskrivljena. Bar su je tako opisivali mještani. Njezina koža bila je blijeda i zategnuta preko kostiju kao da se raspada, ali nikad nije u potpunosti umrla. Neki tvrde da ona živi vječno. U članku je pisalo „tko vidi njezine oči, postaje njezin“.
Nešto mi je stegnulo želudac kad sam to pročitala. Znam da su to samo priče, ali...

25. listopada
Danas sam pričala s kolegama o vještici iz Svartholda. Svi su se smijali, naravno i svi su rekli da su to obične izmišljotine koje je profesor ispričao da nas uplaši. Ali, kada sam spomenula šumu, Filip, koji živi blizu tog kraja, samo je problijedio. Filip je rekao da se nikada ne ide u šumu bez razloga. Ispričao mi je priču o svom djedu, koji je prije mnogo godina otišao po drva i vratio se bez riječi. Nikada više nije govorio o tome što je vidio.
Sve me to nervira, više nego što bih htjela priznati. Filip mi je dao neku kartu šume i rekao da nije siguran koliko je precizna, ali da pokazuje put do groblja o kojem sam čitala.
Ne znam zašto, ali odlučila sam sutra otići.

26. listopada
Šuma je tamnija nego što sam očekivala. I tiša. Dok sam hodala, imala sam osjećaj da me netko promatra cijelo vrijeme. Zrak je bio gust, kao da je vlaga natopila sve. Ponekad bih čula škripu grančica pod vlastitim korakom, ali čini mi se da je bilo i više od toga. Kao da netko drugi ide za mnom.
Karta me dovela do starog groblja, ako se to opće može nazvati grobljem. Neki nadgrobni spomenici su bili napuknuti, drugi posve uništeni, a zemlja oko njih izgledala je izrovana, kao da su grobovi davno zaboravljeni.
Tada sam ugledala nešto što nisam očekivala. Stara koliba. Bila je mala, skrivena, između drveća i gotovo u potpunosti prekrivena mahovinom i granjem. Unutra je bilo mračno, a vrata su bila poluotvorena, kao da me pozivaju da uđem.
Ušla sam!
Unutra je bilo sablasno tiho, a zrak je mirisao na trulež. Na zidu su bile obješene stare, požutjele slike. Neki dijelovi su bili izbrisani. A lica su bila iskrivljena, kao da ih je netko grebao noktima. U kutu sobe nalazila se lutka, stara i prašnjava. Na njezinom licu je bilo nešto čudno, koža je izgledala previše stvarna i kao da je bila poprskana krvlju koja se davno osušila.
U tom trenutku sam osjetila jezu. Trnce kroz cijelo tijelo. i hladan vjetar. Pobjegla sam.

29. listopada
Ovo je treća noć da ne mogu zaspati. Nešto se čudno događa. Stalno viđam sjene u daljini i prati me snažan osjećaj da me netko non stop promatra.
Odma prve noći sam čula teško disanje pred vratima, diše polako i čeka. Ostala sam u krevetu jer me je bilo strah. Nisam se usuđivala pomaknuti. Ujutro sam ispred vrata pronašla tanak komadić kože, kao one što sam vidjela u kolibi. Uhvatila me panika! Svugdje vidim te oči, na prozorima, u ogladalu, čak i u vodi dok perem lice.
Druge noći bilo je još gore. Bila sam umorna od nespavanja. Noću sam čula korake u hodniku, ali kad pogledam kroz špijunku, nema nikoga. Možda polako gubim razum! Počela sam osjećati peckanje po rukama, kao da mi se koža suši i raspada. Kada god dotaknem lice, osjećam nešto ispod kože, nešto što ne pripada meni. Bojim se. Mislim da gubim razum. Ujutro, kad sam se pogledala u ogledao, lice mi je bilo puno crvenih ožiljaka i blijedo. Koža mi izgleda staro i naborano. Stoga sam ostala doma, nisam izlazila cijeli dan.
Večeras sam pronašla poruku ispred vrata na kojoj je pisalo „nađimo se kraj groblja u šumi nakon faksa, Filip“. Odmah sam malo živnula, nadam se da će mi Filip pomoć. Ali... što ako je to zamka? Tada sam začula jako lupanje na vratima. uzela sam bejsbol palicu i otvorila vrata. Nema nikoga! Povirila sam kroz hodnik, svijetlo se na trenutak zatreperilo, a na dnu mračnog hodnika sam vidjela nekoga u sjeni. Siuleta stare žene, pogrbljena, s drugim mršavim rukama. Zastala sam srce mi je divlje kucalo, ali kad sam trepnula, više je nije bilo. Osjećaj da me netko promatra postao je neizdržljiv.
Ne mogu više!

30. listopada
Razmišljala sam cijelu noć... idem se naći s Filipom kraj groblja. On mi je jedina nada, on zna nešto. Zna kako se obraniti od vještice.
Ako čitaš ovo.. znači da sam mrtva!

Napomena istražitetelja:
Studentica je nestala 30. listopada. U njezinoj studentskoj sobi pronađen je dnevnik, no drugi tragovi nisu otkriveni. Filip, mladić spomenut u dnevniku, glavni je osumnjičeni za njezin nestanak, ali negira da joj je poslao pismo. Njegove izjave izazivaju sumnju, a istražitelji se pitaju je li možda upleten u misteriozne okolnosti njezina nestanka. Zanimanje studentice za mračne legende o vještici iz Svartholda dodatno komplicira situaciju. Istražitelji nastavljaju pretrage u šumi, nadajući se da će pronaći odgovore koji će rasvijetliti ovaj zagonetni slučaj.

***

Članak iz novina:

Misteriozni nestanci povezani s kultom: istraga vodi prema šumi Svarthold

8. studenog – Policija još uvijek istražuje nestanak dvoje studenata, koji su nestali u razmaku od tjedan dana, a slučaj postaje sve zamršeniji. Prva je nestala studentica Filozofskog fakulteta (22), posljednji put viđena 30. listopada, dok je njezin kolega Filip (23), nestao tjedan dana kasnije.
Dnevnik koji je studentica vodila prije svog nestanka otkriva nove tragove u istrazi. Prema izvorima bliskim istrazi, u njemu se spominje lokalna legenda o vještici iz šume Svarthold, te sugestija da je studentica bila opsjednuta otkrivanjem tajni koje šuma skriva. Profesor, koji je spominjao legendu na predavanjima i kolege kažu da je pokazivala neobičnu zanimanje starih mitova i lokalnim praznovjerima.
Filip, koji je navodno posljednji bio u kontaktu sa studenticom, također je ubrzo nestao, a policija vjeruje da je znao više nego što je otkrio o legendama i ritualima povezanim s vješticom. Prma riječima izvora, u njegovoj sobi pronađeni su stari zapisi, kao i karta koja vodi do zabačenog dijela šume. Međutim, policija ostaje šutljiva o tim zapisima, dok glasnogovornik tvrdi da su „određeni dokazi trenutno pod istragom i nisu za javnost“.
Tijekom pretrage šume, istražitelji su otkrili ostatke ritualnog okupljališta – kameni oltar prekriven simbolima uklesanim u stijene. Policija sumnja da je kult, za koji se vjeruje da stoljećima djeluje u sjeni, povezan s nestancima. Prema izjavama lokalnog stanovnoštva, kult je usko vezan uz legende o vještici koja je vladala tim područjem prije nekoliko stoljeća. Pripadnici kulta, prema vjerovanju, održavaju mračne rituale kako bi prizvali vješticu i dobili njezinu naklonost.
U jednom dijelu šume pronađeni su i zastrašujući dokazi – dijelovi ljudske kože. Ovaj nalaz izazvao je veliku uznemirenost među istražiteljima, ali policija odbija komentirati čija je koža. „Ovo je dublje, nego što se čini“, kazao je jedan istražitelj koji je želio ostati anoniman. „Postoje tragovi ritualnog djelovanja koje se proteže generacijama. Ove nestanke ne možemo gledati kao izolirane slučajeve.“
Policija je odbila komentirati jesu li pronađeni novi tragovi vezani uz samog Filipa ili studenticu, ali mnogi vjeruju da šuma skriva još mračnije tajne. Roditelji nestalih studenta izrazili su svoju frustraciju zbog nedostatka informacija. „Želimo odgovore, želimo znati što se dogodilo našem djetetu“, rekla je majka nestale studentice.
Lokalna zajednica Svartholda, inače mala i zatvorena, suočava se s rastućom panikom. Stanovnici tvrde da su godinama znali za šumu i njezinu mračnu povijest, ali mnogi sada izbjegavaju govoriti o tome. “Ovdje se ništa ne događa slučajno“, izjavio je stariji mještanin. „Svi mi znamo za tu šumu. Zna se tko tamo ide i zašto, ali to su priče koje se ne pričaju javno.“
Policija ne isključuje mogućnost daljnih pretraga, ali zasad šuma ostaje zapečaćena, dok istražitelji pokušavaju otkriti više o ulozi kulta i nestanku dvoje studenta. „Istražujemo svaki trag, ali ima mnogo toga što još ne možemo podijeliti s javnošći,“ kazao je glasnogovornik policije. „Radimo na tome da donesemo pravdu obiteljima i otkrijemo što se točno dogodilo u šumi.“
Istraga se nastavlja, ali misterij nestanka ostavlja zajednicu u strahu, dok se mnogi pitaju hoće li tajne šume Svartholda ikada biti potpuno otkrivene.

Riječke mandarine

nachtfresser.blog.hr

Nakon šetnje i doručka sam pojeo sladoled na suncem okupanom balkonu s pogledom na novu vizuru luke i mirno more, u društvu Jina koji je zalegao. Prije toga sam provaljivao na svoj fejs račun, sramotna je njihova sigurnosna služba, morat ću se odvikavati od te mreže, Tek jutros sam primijetio da code koji mi kao oni svaki put šalju na mobitel za ulazak pripada 092 računu, sad se računi mogu prenositi između mreža i ne vrijedi provjeravati, kao što se nekad moglo, na ovoj nekad ekskluzivno tomato mreži, pripada li organizaciji ili pojedincu (092 442 8941, ako netko ima ideju kako to saznati). U svakom slučaju korisnije je jutra koristiti u društvu s psom na suncu nego sa svojim paranojama na laptopu.
Jučer sam se žestoko izgalamio na Jina za podnevne šetnje. Naime neki budaletine istresaju oštre pileće kosti uz staze kojima obično mi vlasnici pasa prolazimo. Jin je u sekundi jednu zgrabio, već je zakrckalo prije nego što sam mu nasilno uz galamu oteo iz usta i bijesno ga odvukao s tog mjesta.
"Profesore, ma gdje ste samo u trenu nestali!?", čuo sam ženski glas iza svojih leđa i okrenuo se. Na puteljku je stajala nasmijana susjeda, bivša drugaričina učenica sa sušačke gimnazije, s velikom vrećom, kojoj nisam odmah mogao utvrditi sadržaj, u rukama. Dosta kasnije nego što smo uselili u ovu kuću, jučer je usput bila trogodišnjica useljenja, smo se sreli, ja sam šetao Jina, ona vozila malo dijete u kolicima, ispričala mi je da je završila faks, kratko povremeno radila u struci, sad tu živi isto u kući s vrtom od iznajmljivanja apartmana i ne žali se.
U vreći je bio dar za nas, njene svježe ubrane mandarine, za par zelenih je rekla da će se same zažutiti za par dana. Mi ove godine nismo uopće nabavljali mandarine, jer ih svugdje skupo prodaju baš zelene. Kad sam ove donio doma, drugarica se nasmijala i rekla, imamo problem, gdje ćemo ih ostaviti da "zriju". Rekao sam da ne znam, ali ću ih prvo probati kakve god da jesu. Mirisale su opojno i bile slatke, prva, druga, treća...I drugarica ih je probala, uspostavilo se da će nakon probanja stati u najveću zdjelu u kojoj je tužno ležalo par kupovnih naranči.
Inače kad je donošen zakon o dopuštenoj vrijednosti darova u državnim i javnim službama, najprije je kao i sve zaživio u obrazovanju, čak je i išla preporuka da se roditelje upozna s njim, nikad nisam to pročitao, a posljedično nikom ni proslijedio, istina kad sam na kraju školovanja po prvi put od bivšeg razreda dobio nešto vrjedniji sat, koji danas nosim, prošla me čak mala nelagoda.
Sad sam u mirovini i mogu se bezbrižno radovati ljudskim gestama.
p.s.
Znao sam ja nekad dobiti i francuski ili albanski konjak, škotski whiskey ili ekskluzivnu rakiju, ali oni bi u tjedan, najviše mjesec dana bili proslijeđeni doktorima ;)

Dan 980.

ap-placenici.blog.hr

Placenici
Karta: https://t.me/intelslava/69118

Od prošlog javljanja oslobođena su brojna naselja u DNR - Bogojavlenka, Katerinovka, Dobrovolje, Izmailovka, Aleksandropol, Selidovo, Višnevoj, Gornjak, Kurahivka, Šahterskoj, Novoukrajinka, Jasnaja Poljana uz Peršotravnev i Krugljakovku u Harkovskoj oblasti. Ruska vojska nastavlja nezaustavljivo napredovati na toj širokoj bojišnici uoči jesenske rasputice. S ovim tempom napretka od 2 do 5 km dnevno trebat će im oko šest mjeseci za doseći granicu Dnjepropetrovske oblasti. Međutim pitanje je hoće li se na granici te regije Rusi i zaustaviti? Prema projekciji Njemačkih "obavještajaca" to se neće dogoditi, a rat će se nastaviti sve do 2026. s osvajanjem Harkova kao drugog grada po veličini nakon Kijeva. Logično za pretpostaviti je da će Dnjepar ostati velika prirodna granica na zapadu, te da će zbog toga tj. gubitka glavnih gradova regija Herson i Zaporožje biti kompezacije u istočnijim pokrajinama.

Placenici
Karta: https://t.me/intelslava/69051

Međutim iz ove sadašnje perspektive osvajanje tog crvenog područja na karti s velikim gradovima Pavlovgrad i Harkov, mi ne zvuči realno. Izvjesnija mi je demilitarizacija tog područja u nekim budućim pregovorima. U svakom slučaju kao i sve do sad, vrijeme će nam pokazati što će biti. Kao što se postupno otkrivaju i posljedice napada IDF-a na Iran. Za sada znamo za četvoricu poginulih pripadnika OS Irana, te pogađanja tvornica raketnog goriva u Parčinu i Hojiru kod Teherana. Uništili su im navodno 12 mješalica za raketno gorivo. Štete definitivno ima, ali daleko je to od zaustavljanja Iranskog raketog programa. Koji je smješten u brojne podzemne instalacije raspoređene diljem te velike zemlje. Za to vrijeme Izrealski napad na Libanon kao da slabi.

Placenici
Karta: https://t.me/DDGeopolitics/128140

IDF se već povukao iz nekih područja na jugu jer su kao "postigli ciljeve". Hezbollah se na terenu pokazao dostojnim protivnikom, a po izjavi Liebermana o 11.000 ranjenih broj poginulih bi trebao biti puno veći od službenih 800 i kretat se oko 3.600 vojnika IDF-a. Na osobnom planu obuke odrađen je airsoft trening u Zagorju kojem nazoči petorka Plaćenika. Unatoč većem broju učesnika taj mini-susret je bolovao od tipičnih nedostataka tog simulacijskog alata. Od napucavanja na par metara, došetavanja iza poginulih, brzih oživljavanja od strane medica i svega ostalog čega nema na našim treninzima. No tako je kako je. Krive Drine nema smisla ispravljati. Bitno je znati na što se isplati, a na što ne isplati trošiti. Dok se WW3 nastavlja...

Placenici
Slika: https://www.facebook.com/profile.php?id=100063481087514

Rikošet

fragmenti2.blog.hr

Kada, nadobudno, s kojekakvim romantičnim idejama o takvim radnjama, krenete s renoviranjem i uljepšavanjem, tj. oblikovanjem svog životnog okruženja, i to sami, je li rolleyes ...netko vas mora upozoriti da takve aktivnosti zapravo spadaju u ekstremne sportove, pa samim time i u jako opasne, nee... nut

Et', tak' bih se ja danas trebala pentrati na visoke i klimave lojtrice da bih... kako bih pokušala zagletati rupe u stropu koje su ostavština stare karniše...
I sad, umjesto da sebe vidim kako ljupko lepršam kao vila Zvončica oko tih rupa dok zvjezdastim pokretima nabacujem glet, kako to obično vidite dok je sve još uvijek tek s kauča, ležećeg, zamagljenog pogleda ideja, ja sada, kad je došlo vrijeme da se konačno i s time obračunam, samo tromo kružim oko tih lojtrica i računam hoću li se, ako s njih na kraju ipak tresnem, odbiti o tlo i skakutati naokolo kao ping-pong loptica, ili ću se pak zakucati u beton kao asteroid, pa takva poslije biti izložena u nekakvom muzeju kao vrijedan primjer(ak) ekstremnih ljudskih gluposti... rolleyes

Nu, al' idem pa ćemo vidjet...
Ili možda ipak ne. Možda je najbolje da sve to odgodim za još nekoliko dana :)))

dva,dvoje

donabellina.blog.hr

..oba lista u odlasku

vrijeme može biti dobro ili loše

ali, to je jedino vrijeme koje imamo

A.B

Kapuscinski Ryszard, Imperij

penetenziagite.blog.hr

"... Za mene je primjer upravo M. Z. Prije deset godina njezin je suprug emigrirao u New York. Isprva je živio u krajnjoj bijedi, ali potom mu je pomogla židovska općina i suprug M. Z., za kojega ona sada može reći - bivši suprug, stao je na vlastite noge.

Jedina bliska osoba koja joj je preostala bila je njezina unuka koja sada ima petnaest godina. M. Z. je već jako bolesna, pretila je i teško hoda. Jednog sam se dana vratio, a M. Z. je u ruci držala pismo i bilo je očigledno da je uzrujana. Bilo je to pismo njezina supruga, koji joj je pisao: „Pošalji ovamo našu unuku, ja ću je školovati, ja ću je uzdržavati, dat ću joj sve."

M. Z. shvaća da je njezin suprug, njezin bivši suprug, u pravu: kakvu budućnost može imati njezina unuka u Kijevu? A to je dijete toliko sposobno! Ali ako unuka ode, M. Z. će ostati sama, posve sama, a ne treba ni reći da su je godine sustigle, da se treba pomiriti sa sudbinom. S druge pak strane, može li lišiti unuku takve zlatne prigode? Ta mogla bi ondje postati liječnica, violinistica, upoznati kakvog bogataša.

,,Što vi o tome mislite?" pita me zdvojna M. Z. Gledam kako čita rečenicu po rečenicu tog radosno-zlogukog pisma (čiji sadržaj cijeli dan skriva od unuke); opetovano joj drhti cijelo tijelo; osjećam da se nalazim u središtu ljudske drame. Šutim, a potom sam zamolio M. Z. za oprost. „Oprostite mi,” kažem, ,,ne ljutite se, ali ja stvarno ne znam što bih vam na to odgovorio."

Politika toliko ovdje vlada svime da sam nehotice želio započeti ovo izvješće sažimanjem nove odluke koju je upravo izglasao parlament Ukrajine ili razgovorom s jednim od mjesnih aktivista, ali odmah sam pomislio da bih za početak trebao reći nešto drugo, naime pohvaliti Kijev kao grad. To je jedini od velikih gradova bivšeg SSSR-a u kojem ulice ne služe tome da se brzo šmugne kući, nego za hodanje, za šetnje. Slično je možda još samo u Petrogradu..."

Naklada Ljevak, 2021.

18 joj je godina tek

stella.blog.hr

Ima dana kad se zaista osećate svečano, uzvišeno,
razigrano. Na slavlje smo stigli u restoran "Paviljon"
na brdu iznad Valjeva.

Moje kumče slavi punoletstvo. Značajan dan!

Slikala se s nama

Uz živu muziku, svi se vesele, a najviše tata i kćer.

Lijepo je pored mame

A i kad se cijela obitelj uslika.

Večer kad se osjećate posebno...

FENOMEN KAMALE HARISS

prokleta-od-daljina.blog.hr

ovo je Kamala Hariss

a ovo je Donald Trump

a ovo sam ja iz sredine 80 godina prošloga stoljeća kada sam u Hrvatskoj optužen da sam fašist pa onda stavljen doživotno u ludnicu kao opasan tip kojemu se svakih 15 dana daju injekcije droge jer sam zavisan doživotno od nje

a ovo je tekst LISE KASHINSKY koji je objavljen 28.10. ove godine u portalu POLITICO a pod naslovom HARISS IS POUNDING TRUMP ON FASCIZAM

Harris o Trumpovom fašizmu

KALAMAZOO, Michigan — Kamala Harris’ hammering of Donald Trump’s authoritarian rhetoric is alarming some Democrats in this critical swing state who fear that message is falling flat.
Voters, they argue, have grown desensitized to Trump and the warnings about him. Polls not only show the economy remains the top concern here, but that Trump holds the advantage on it. And activists worry Harris’ attacks on Trump are distracting from her strongest issue: abortion rights.

In Michigan, where the cracks in Democrats’ traditional coalition have set the party on edge for months, the concern about Harris’ late-stage tactic is coming from all corners.
“It doesn’t play well in communities that are struggling to make ends meet, and that’s the problem. They’re talking to the wrong people,” said Sherry Gay-Dagnogo, a former state representative and Detroit school board member who is backing Harris. “We can’t keep campaigning on modes of fear.”Harris has ratcheted up her warnings about the dangers of a second Trump term over recent weeks — returning to an argument that was central to President Joe Biden’s now-defunct reelection bid in what her campaign says is a response to the former president’s own escalating rhetoric.
In recent days, Harris has called Trump “unhinged” and “unfit to serve” over his threats to weaponize the military and the judicial system against his opponents, and over his portrayals of his political rivals as the “enemy from within.” She has promoted the idea that Trump is a fascist after his longest-serving chief of staff, John Kelly, warned that the former president meets the definition of one. And her campaign has launched TV ads in battleground states warning of Trump’s disdain for democratic practices, a message she is expected to amplify by appearing on Tuesday at the site in Washington where Trump rallied his supporters ahead of the Jan. 6, 2021, Capitol riot. “Democracy’s on the line, it truly is. When a person tells you something, that they’re going to be a certain way, and they worship people like Hitler, and they say they’re going to turn the army loose on you, … those are words coming from a potential dictator,” said Mary Waters, a Detroit City Council member who is supporting Harris. “Now that is scary.”
Harris ticked through those warnings at a rally in Kalamazoo this past weekend, adding that Trump would “claim unchecked and extreme power” if reelected and reminding voters he called for the “termination” of the Constitution after his failed attempt to overturn the 2020 election.
But even among this friendly crowd, some Democrats were concerned that Harris was placing too much emphasis on Trump.

a ovo je moj tekst FEMINIZAM I DRŽAVA koji je objaljen u SL zbog kojega sam doživotno stavljen u ludnicu

a ovo je pokušaj moje obrane u SL kojega redakcija nije htjela potpisati niti pokazati solidarnost, i ja sam im zahvalan zbog toga....

a ovo je moja knjiga koje je objavljena na digitalnim knjigama iz Zagreba FEMINIZAM knjiga o jednom apsurdu poslije više od 35 godina kada mi je dozvoljeno reći to što se dogodilo. I ja bih time rekao ono što mislim o tome fenomenu Kamale Hariss

Zlatan Gavrilović Kovač

U ime oca i sina hehe..

eurosmijeh.blog.hr

Lakše se smijati drugima.
Kad se smijemo političarima
koje smo sami izabrali, kao da ismijavamo sebe same.
Jeste li kad čuli neki vic o Plenkoviću? A o Bernardiću? Sinčiću?
Nema ih. Na najpopularnijim hrvatskim internetskim stranicama
s vicevima nema šala o hrvatskim političarima. Otkako je otišao
Ivo Sanader, čiji je lik nastavio živjeti u obliku internetskih memea
“ćaća se vraća”, za vicmahere vrijeme kao da je stalo.
Inspiracija je presušila, uzalud se zaziva sveti Toma More,
zaštitnik humora. U Hrvatskoj su politički vicevi
postali rjeđi od neokaljanih političara.

Ukucate li na najpopularniju internetsku tražilicu riječi “vic”
i “plenkovic”, pojavit će vam se jedan jedincati o njemu,
Petrovu i sisatoj plavuši, koji sad nećemo prepričavati, a sve
dalje su novinske vijesti o tome kako je premijer izgubio živce
na dramatičnom sastanku o Istanbulskoj konvenciji u HDZ-u,
o tome kako su Plenković i Jandroković lomili otpor na sjednici
glavnog odbora stranke, o tome kako Plenković uvjerava javnost
da je Prgomet vjerodostojan i autentičan političar itd.

Ukucate li pak “vic” i “jandrokovic”, naći ćete video isječke iz
Hrvatskog sabora, poput onog u kojem na proslavi 25. godišnjice
priznanja predsjednicu oslovljava s Kolinda Grabar-Kitarević,
umjesto Kitarović. I tako dvaput.

Ili ono kad se kao ministar vanjskih poslova nije mogao sjetiti
koja to dva poglavlja Hrvatska još mora zatvoriti u pregovorima
s EU. Nešto bolje stoji Davor Bernardić, pa vam odmah pred
oči iskoči “VIC DANA! Bernardić: Očito je da Hrvatskoj treba SDP!”
Čini se da su političari ukrali posao vicmaherima, često i
nesvjesni svoje duhovitosti. Znaju biti u rangu s malim Pericom,
Fatom, Mujom i Hasom. Pokušali smo sa Sinčićem, budućim
premijerom, kako mu tepaju u Živom zidu. Ništa.
Sve neke šale o maminim sinčićima.

Potraga za donekle aktualnim političkim vicom završila je
na jednom starom otprilike godinu dana. Ide ovako. Plenković,
Bernardić i Petrov hodaju pustinjom i naleti lav. Plenki mu baci
šaku pijeska u oči i lav pobjegne. Idu oni dalje i dođu tri lava.
Bero im baci pijesak u oči i lavovi pobjegnu. Nastave hodati, kad
stiže čopor lavova. Plenki i Bero pobjegnu na drvo, a Petrov ostane.
Zovu ga: “Božo, penji se!”. A on će mirno:
“Šta, pa nisam ja bac’o pijesak.”

Kod istočnih susjeda viceva o Vučiću, Dačiću, Nikoliću i Vulinu
koliko želite. “Šeće Vučić Beogradom i pita ljude iz osiguranja tko
drži restoran pokraj kojeg prolaze. Vaš brat. A ovaj hotel? Također
vaš brat. A čija je ovo zgrada? Od vašeg brata, predsjedniče.
Vučić će na to: Pa radi li itko u Srbiji osim nas dvojice!?”

U Hrvatskoj je najviše političkih viceva o Obami, Putinu i Scholzu.,
a nađe se još i neki nostalgičarski o Titu. Netko će reći da domaćih
političkih viceva nema jer je sve istina, drugi kažu da narodu više
nije do zajebancije, treći da likovi na političko-estradnoj sceni i
nisu baš inspirativni. Lakše se smijati drugima. Kad se smijemo
političarima koje smo sami izabrali, kao da ismijavamo sebe same.