Blog.hr

uto

10/24

Jeste primjetili da kad neki od kretena objavi post da se odma skupi nekoliko njih pa se onda oni prpošno komentarišu.

Nekad je to bilo intenzivnije kreteni bi se skupili pa bi se do sita iskomentarisali, sada smo eto postigli da se neki od njih suzdržavaju pa se skupe samo dva tri najgluplja.

Jutra su hladna i vlažna, kod mene na poslu se već nekoliko dana od magle ujutro ne vidi donja kapija, uskoro se selim na drugu lokaciju bliže stanu, ali zadnjih šest godina sam na ovoj lokaciji i navikao sam se, nekako su mi prirasli srcu i neki ljudi, žene u pekari, ekipa iz interšpara.

To je prednost Zagreba u odnosu na moju Dalmaciju u kojoj se nemoš sakriti ni da oćeš, ovdje preseliš u drugi kvart, promijeniš omiljeni dućan, tržnicu i ko da te nikad nije ni bilo.

U Zagrebu ako želiš pobjeći od nekog svog bivšeg života samo promijeniš kvart, i to je to, možeš uskrsnuti ko ganc novi bloger.

Nova lokacija na koju idem raditi je onako usred ničega, što i nije baš tako loše, barem neće biti previše besposličara koji onako usput svrate.

U stvari ja sam mislio prestati raditi, jer nekad u drugom mjesecu ću ispuniti uvjet za prijevremenu mirovinu, ali eto nagovaraju me da ostanem još malo dok ne uhodam tu novu lokaciju, ne znam, vidit ćemo još koliko će nemoralna biti ponuda.

Pametni poslodavci kakvih u Hrvatskoj i nema previše morali bi shvatiti koliko im je dragocjena domaća radna snaga ukoliko je još imaju, jer ruku na srce od ovih uvoznih nema puno sreće, pogotovo od ovih iz daleka.

To se naravno neće dogoditi, likovi koji ne mogu shvatiti da lova koju imaju u firmi nije njihova nego vlasništvo firme, teško mogu shvatiti da dobrom djelatniku trebaju dati više nego li ženi, dici i ljubavnici jer ih upravo on sve skupa hrani.

Poslovna genijalnost hrvatskih poduzetnika se sastoji od zakidanja djelatnika i države, a mogu što hoće jer su idioti onomad u procesu detuđmanizacije ukinuli financijsku policiju, pa lipo moreš radit šta oćeš, niko te ništa ne pita.

Brzo upoznavanje sa projektom

osciloskop.blog.hr

A) Da bi brzo upoznali neka osnovna svojstva osciloskopa, dovoljno je instalirati programe u Arduino Uno, uključiti Serial monitor, utaknuti neki vodič u pin A0 i eventualno dodirnuti ga prstima; na Serial monitoru će se pokazati signal od 50Hz .

B) Možete i izmjeriti cca. 500Hz , ako spojite jednim vodičem pin 5 i pin A0 ( u programu je pin 5 podešen na PWM)

C) ukoliko budete kupili nešto dodatne opreme, moći ćete vidjeti i ovakve slike:

- vremenski dijagram

- frekventna analiza

KITA 2024 /25

kita.blog.hr

KITA je opet tu!

Dugačka je već 16 cm ....ovaj aaa....16 godina wink

Za sad je poznato 6 kola i sigurno će još koje uskočiti putem.
Prvo kolo KITA kreće 8.12. negdje na Buzeštini i uskoro očekujte raspis za njega.
Potom 1.ili 2. 2. 2025. idemo Višnjenu u goste, pa zatim uskoro na Šumber, Motovun, Veprinac...i tako dalje.

Do prvog kola vam preostaje pripremiti se, provjeriti kompas, pokrpati gaće od lanjskog grmlja, ponoviti znanje čitanja karte...
Sve to će vam trebati da bi uživali na KITA!

Vidimo se, Darko

Zelena jesen

donabellina.blog.hr

Verde, che te quiero verde

Misao dana :

"Razlika između narcisa i suncokreta je razlika između dva pogleda na svijet.
Narcis pogleda u vodu i kaže: Ja sam ja.
A suncokret pogleda u Sunce i kaže: Ja sam ono za čim žudim."

M. Darwish

HRVATSKA ISTRA I HERMAN DALMATA

prokleta-od-daljina.blog.hr

ovo je moja radio emisija koja je emitirana na hrvatskom programu radio postaje 5 EBI FM u Adelaideu prije više od 20 godina, ona je iz tehničkih razloga podijeljena na tri dijela, inače je integralno objavljena na ovome radiju a nosi ime HRVATSKA ISTRA I HERMAN DALMATA

Up & Down

fragmenti2.blog.hr

Ručak.
Ne znam je li najzdraviji... al' tako mi danas upala žlica u sladoled, da ne kažem - kašika.

Problem s ovim kukijima (a uvijek je neki kuki rolleyes ) što kad ja hoću da narastu, oni se često znaju: spustiti, potonuti, smanjit, razliti... a kad hoću da ostanu nisko, kao ovaj put recimo, oni se sad tu...nepotrebno su se udvostručili
Sve naopako.

kognitivno umijeće

moody.blog.hr

To što neki uporno plove u vlastitim deluzijama i uporno zastupajući kremaljski narativ kao svoj, ima svoje uzroke i u njihovoj kognitivnoj hendikepiranosti.
Kao Trump i Medvedev
@NATOFella

3OKY i sljedbenici mogu objašnjavti unedogled što su rekli kad su rekli, dovoljno je vidjeti pohvale kremaljske tvornice laži
@Odjek.hr

Prsten tame vrti ih sve iz jednog središta.
Slike olakšavaju dedukciju.
Tamo gdje ima pomoći.
@NATOFella

#samoljubav# II

kintsukoroi.blog.hr

Nemojte mi ljutiti Plenkovića

mc54b.blog.hr

Nije Milanović naivan kao, nažalost, većina hrvatskog naroda koja bezrezervno vjeruje Plenkoviću; sjeća se Milanović da se Plenki na sastanku kod Macrona, mislim da je to bilo u ožujku ove godine, ispričao ukrajinskom narodu što ne može poslati našu vojsku na ukrajinsko ratište jer to ne dozvoljava Milanović. Podsjetimo se da je i Macron pobornik slanja EU vojske na ukrajinsko ratište, njegov entuzijazam, osim našeg AP, ne dijeli ostatak EU.

Naš bi premijer, jer on je ipak poslušan vojnik svojih EU generala, poslao na ukrajinsko ratište koliko god treba naših mladića, izvrgnuo malu Hrvatsku nepotrebnom riziku, a on sam ostao bi na sigurnoj busiji; sve što čini danas čini da bi onima koji zapravo upravljaju Hrvatskom pokazao da je vjeran i odan vojnik na najpravijoj strani povijesti kojemu mogu vjerovati. Iako nije nikada bio u ratu zna da se nadređene mora slušati što njegovi vjerni poslušnici i čine.

Zbog toga se Plenković i zakvačio s Milanovićem oko nekoliko oficira koji bi navodno u Njemačkoj podučavali ukrajinske vojnike. Prema Plenkovićevim nastupima i energijom kojom se bori za odlazak tih nekoliko oficira u Njemačku lako bi se moglo zaključiti da o njima ovisi budućnost Ukrajine. Vjerojatnije je da je povrijeđen njegov do neba velik ego.

Zanima me, čak i da su naši oficiri otišli uz Milanovićev blagoslov, što bi to mogli naučiti Ukrajince koji ratuju već 2,5 godine i stekli su više iskustva i znanja od naših oficira. Treba imati na umu i činjenicu da je Domovinski rat u odnosu na krvavi rat u Ukrajini bio nešto poput teže vojne vježbe .

Moramo imati na umu i da se tijekom 30 godina mnogo toga promijenilo; za vrijeme rata u Hrvatskoj dronovi skoro da su bili nepoznati a tenkovi još uvijek alfa i omega na bojišnici, koliko mi je poznato iz razgovora s veteranima nisu dronovi ni korišteni u to vrijeme, bar ne na bojišnicama na kojima su oni ratovali. U ratu u Ukrajini vidi se koliko su tenkovi u stvari neučinkoviti i zastarjeli.

Premijerovu bijesu, nadam se da neće dobiti infarkt, doprinosi i slaganje većine opozicije s predsjednikom, da kojim slučajem dobije dvotrećinsku većinu u parlamentu, koju teško može dobiti, vjerujem da bi naš premijer bio najsretniji čovjek na svijetu.

Pokušajmo si zamisliti što bi se dogodilo da Milanović izgubi na izborima a na njegovo mjesto dođe Plenkovićev poslušnik. Tada bi za Plenkovića samo nebo bilo granica jer bi tada u svojim rukama imao svu vlast u Hrvatskoj; više ne bi bilo Milanovića kao jedine barijere Plenkovićevoj samovolji. Podsjetimo se: "Ja mogu što hoću". Ginuli bi naši mladići u Ukrajini za Plenkovićeve i interese njegovih prikrivenih šefova. Tko misli da bi to bilo dobro i korisno za Hrvatsku neka slobodno glasa za Primorca.

Izvor ljudske gluposti

betel.blog.hr

Postoji mogućnost da sam preopterećen ljudskom glupošću, ali ljudska glupost nije za podcjenjivanje. Ljudska glupost nam je dala ideologije i vjere, a ove pak mržnju, ratove i genocide.

Ljudska glupost nam je dala netoleranciju spram druge boje kože, druge vjere, druge nacionalnosti, i što je najgore, spram drugačijeg načina razmišljanja.
Imamo za to primjer u našoj blogerskoj diki. Dika koja ima svoje mišljenje i stav, i to je sasvim u redu! Ali dika ne argumentira svoje stavove i mišljenja činjenicama i dokazima, već je argumentira stavom da su drugi i drugačiji budale, idioti i kreteni, znam da znate o kome govorim ;).

U svom izučavanju i opisivanju povijesti ljudske gluposti pokušavam objasniti zašto je to tako.
Otkrio sam tako što je razlog, pa čak i trenutak nastanka ljudske gluposti, jer je jasno opisan u bibliji i njegovom pandanu američkom Popol Vuh-u.

Postoji mogućnost da sam o ovoj temi već pričao, pa ako jesam, sad ćemo utvrditi gradivo, a ako nisam, što bi rekao Zlatko (ili Zlatan?) eto! (ili "evo"?).

Začetak ljudske gluposti nalazi se u Bibliji u priči o babilonskoj kuli. Po Bibliji ljudi su u to doba bili strašno moćni, pametni i što je najvažnije ujedinjeni, pa u želji da dostignu bogove, počeli su graditi kulu kojom su htjeli doseći nebo.
Ako smatramo da je Biblija riječ božja, onda moramo vjerovati da su ljudi u to doba uistinu bili moćni i pametni, i ne možemo vjerovati da su, tako pametni, uistinu mislili da će doseći nebo, kulom od 60-70 metara. Mora da je na stvari nešto sasvim drugo, uostalom, na nekoliko sati hoda od Babilona nalaze se planine visine do 2 kilometra, pa ako im je namjera bila samo visina, mogli su to učiniti puno brže i s manje napora.
U ovim pričama moramo shvatiti jednu bitnu činjenicu, odnosno da su pisane nekoliko tisuća godina kasnije, kad su ljudi već duboko zagrezli u ljudsku glupost.

Priča dalje kaže da su se bogovi, vidjevši rad ljudskih ruku, preplašili i rekli, "sad će ljudi biti poput nas" i, po Bibliji, odlučiše im pomiješati jezike.

Zahvaljujući Bibliji, ipak znamo da im nisu "pomiješali jezike"
jer nekoliko stranica ranije, gdje Biblija nabraja Noine potomke, za njih kaže da je svaki stvorio svoj narod sa svojim jezikom. Po mom mišljenju bogovi su ovdje primijenili taktiku "podjeli pa zavladaj" dajući ljudima sjeme njihove buduće gluposti u nacionalizmima, vjeri i ideologijama.

Gle slučajnosti i drugi kraj svijeta s kojim, po arheolozima i povjesničarima, nismo imali nikakav kulturološki kontakt, priča istu priču.
Popol Vuh kaže da su ljudi, stvoreni od boga, imali ogromnu inteligenciju, da su sve shvaćali brzo i lako, i to je zaprepastilo bogove koji su, u strahu od takvih ljudi, "stavili koprenu preko njihovih očiju" kako bi manje vidjeli i shvaćali.

Od savršenih ljudskih biča, do "prokleti od boga", sad stvaramo povijest "opravdanih" genocida i slavimo ubojstva onih koji su drugačiji. Vrijeme je da skinemo koprenu s očiju.

Anketuša

marival11.blog.hr

Doista molim da mi netko tko radi i na kompu i na mobitelu napiše vidi li na kompu ovo:

ili ovo:

Postoji mogućnost da moj komp nije u redu iako plaćam antivirusni program....

Sa sunčane strane

Carmina burana...

dinajina-sjecanja.blog.hr

Bio je ljetni solsticij, noć nezalazećeg sunca
se razotkrivala pjesmom iz Burana,
O fortuna...

kao mjesec stalno se mijenjaš
uvijek jačaš i bez sjaja;
gnusan život sad nadvladaš
i onda blagost kao raskoš biraš
oskudica a i moć rastopi
ih kao led... kazao je

"Što sada osjećaš?" upitah
Sada, sada će ozeleniti polja,
djevojke će zavoljeti sne,
zemlja će pokazati nasmješeno lice.

Ljeto je stiglo ljepotom cvjetnog ogrtača.
šuma zeleni lišćem stabala i listićima grmova,
pobjeđena zima napušta naš dan.

a ja sam tu, ali ja sam umoran
budi kraj mene, budi tu, dozvoli mi
da budem kraj tebe da ne budem sam.

On joj darova ružu, probudi strast,
ona mirisom opijena darova mu zagrljaj .
Kao nadničari žudnje zaboraviše tugu i jad.
U carstvu sreće ljubav je danak koji plaćaju sad.

Carmina Burana na najbolji mogući način opovrgava tezu o mračnom srednjem vijeku. Društvo koje tako vedro i veselo pjeva zasigurno je i živjelo u svoj punini i uživalo u svim ljepotama a i porocima svijeta.
Početkom 19. stoljeća pronađen je u gornjebavarskom samostanu Benediktbeuren rukopis sa 228 moralno-satiričkih, ljubavnih i nazdravičarskih pjesama pisanih uglavnom na latinskome jeziku te u manjoj mjeri i na njemačkome jeziku. Rukopis je prema latinskom nazivu samostana nazvan Carmina Burana. Kasnijim je analizama utvrđeno da je lirika ove zbirke djelo vaganata, lutajućih klerika i studenata svjetovnjaka (lat. vagus, lutalica), izvaninstitucionalnih intelektualaca koji stihovima slave uživanje u životu, u svim ljepotama i porocima svijeta, postojano se držeći gesla: Meni je suđeno umrijeti u krčmi, prema početnom stihu jedne pjesme.

Skladatelj Carl Orff genijalno je 1937. uglazbio 25 pjesama u obliku scenske kantate, proslavivši zbirku po cijelome svijetu. Za Matičino dvojezično izdanje prevoditelj Zlatko Šešelj odabarao je i znalački preveo 17 ponajboljih pjesama iz zbirke.

Željko Trkanjec

Dijana Jelčić

Pa mali skok do Srbije hehe..

eurosmijeh.blog.hr

- Zasto su u Srbiji putokazi napisani na ćirilici?
- Zato da Srbi ne budu jedini koji ih ne znaju procitati.

Došao Lala kod brice, da ga obrije, a sve vreme merka lepu
i jako zgodnu manikirku. Došao red na njega, sede on za
stolicu, poče brica da ga brije, a Lala se nonšalantno okrenu
i dobaci manikirki: – Je li jutkice, hoćemo li da izađemo malo
na večericu i da se provedemo? Manikirka će: Ne lalo, udata
sam, žao mi je. Lala će manikirki: – Ta recide svome mužu da
ćeš da izađeš sa nekom tvojom frajlom… Manikirka:
– Reci mu ti Lalo, upravo te brije….

Razbolela se stara Leskovčanka, leži dugo u postelji i konačno
od sve dece dodje unuk da je obidje. Razgovarali su o njenoj
bolesti, njenim potrebama, o tome ko joj sve priskače u pomoć i
na kraju baba kaže unuku: – Nego sinko, s’g ću ti kažem na koje
ja mislim dok ležim. – Kaži baba, sve što mogu da učinim, učiniću.
– Ću ti kažem moju poslednju želju. – A koja ti je poslednja želja?
– K’d umrem, sa’ranite me u podrum i toj pored oni burići sas rakiju.
– Pobogu, kako u podrum? Zašto tamo?
– Pa tako ću budem sigurna da će dolazite, pi*da li vam materina.

Naravio Piroćanac kapiju i kad je završio, zafali mu malo ulja
da podmaže šarke. Misli Piroćanac kako sad da podmaže šarke
da kapija ne škripi a nema nikakvog ulja u kući. Doseti se
Piroćanac i naredi sinu da uzme flašu, ode kod komšije i kupi ulje
za podmazivanje. Sin se snebiva, još nije naučio piroćanske
štosove, pa pita oca: – Kako da kupim bez para? Otac prilično
siguran da će moći bez para: – Samo ti idi sine, ne trebaju ti pare.
Mali ode kod komšije, ovaj mu sipa litar ulja i zatraži pare.
Mali odgovori: – Tatko nije dao pare. – Onda nema ulja
– reče komšija i vrati ulje nazad. Klinac ode kući i vrati ocu
praznu flašu i reče: – Komšija neće da pokloni ulje, traži da mu platimo.
Piroćanac uze flašu, nagnu je nad šarku i odgovori sinu:
– Jesam ti rek’o da ne treba pare, ima taman da podmažem šarke.

Bavi se Lala stočarstvom i ode sa Sosom na stočnu pijacu
da proda svoju robu i usluge. U medjuvremenu, do njegove
farme stigne čovek prilično ljut i zatekne samo malog Lalu.
– Gde ti je otac? – Otišao je na stočnu pijacu. – A mater?
– I ona je otišla sa njim. – A da li ti je brat kod kuće?
– Nije ni on. Otišao je nekim poslom. Mogu li ja nekako da pomognem?
– Ma kako ćeš mi ti pomoći? Lala i Sosa moraju da reaguju.
Tvoj brat je mojoj jedinici napravio dete. Moramo nekako da se
dogovorimo šta nam je činiti. – U pravu ste. Ne mogu da vam
pomognem. Znam da otac za bika uzima trista evra, za jarca dvesta.
A koliko će da vam naplati za brata, nemam pojma.
Morate njih da sačekate.

Otišao Leskovčanin kod lekara na pregled, nešto ga muči
stomak već duže vreme. Obavio sve preglede, prošao sve
provere, krv, ultra-zvuk i ostalo, gde mu je doktor stručno
pa još uz korišćene latinskih naziva za bolest objasnio kako
mu se spustio želudac. Vratio se kući gde ga nestrpljivo
čeka žena da čuje vesti: – I? Koje ti je rekja?
Leskovčanin se izveštačeno nasmeši: – Koje će mi kaže? Dobro je.
– Znači, nesi bolan? Leskovčanin slegne ramenima:
– Malo su mi se pokarabasili organi. Žena zbunjeno:
– Pa, koje ti je toj? Leskovčanin se počeška po glavi:
Zbunjeni leskovčan odgovori ženi:
– Otišja mi želudac u ku*ac.

Lala se obratio lekaru za savet kako da obuzda hiperaktivnost.
Pita ga lekar: – Kako vam protekne radni dan? – Ta evo ‘vako.
Čim se probudim opkoračim Sosu, bacim nešto u kljun i pravo na njivu.
Radim na njivi, vrnem se kući, opet bacim nešto u kljun, opkoračim
Sosu pa prilegnem. Kad odremam, opkoračim Sosu, ručam
k’o čovek i opet na njivu. E, ondak, kad dodjem kući, večeravam,
opkoračim Sosu pa legnem i o’ma zaspem. – Pobogu Lalo,
pa koliko puta ti to dnevno vodiš ljubav? – Ta kakva ljubav
doktore, ja spavam do zida.

Šapat vjetrova

stella.blog.hr

Volite li haiku? Ja volim i sa zadovoljstvom sam vodila
promociju knjige haiku poezije "Šapat vetrova" poetese
Gordane Rusinkov Marković.

U tome su mi pomogle sama autorka i njene tri čitačice,
kolegice po peru....

Biram samo poneki haiku. Za više, treba uzeti knjigu u ruke.

Kap rose
klizi niz latice ruže ~
Jutarnji napitak

Nikao cvetak
U isušenoj zemlji ~
Pobedi život

Žubor zvukova
Ulazi kroz prozore ~
Buđenje dana

Dunavski talasi
Ljuljuškaju splavove ~
Predvečerje

Rezultat je bio: svi zadovoljni.

Post je posvećen našoj luki2 koja slavi rođendan! Na zdravlje
joj i veselje!