Sve kategorije po listama

kosti

ehsaznala.blog.hr

tišina nema eho
ali niže urlike kroz noć
režu ti noževi
nabujale noći tuge i strasti
nemam što ponuditi vjetru
i demoni su me napustili
najglasniji krici nikada ne odlaze

budući ljubavniče
u meni odsutan, šutiš
glas moj ne dodiruje te
izranjaš sličan
a tako slab

Slatki predah

nachtfresser.blog.hr

Vrijeme je napraviti pauzu sa škakljivim temama. Površni ljudi, a takvi prevladavaju u svim skupinama i miljeima, mogu vrlo lako steći dojam da ne držim ni do kakve tradicije, nije baš tako. Imamo veterinarku svog izbora, naravno bivša učenica, do nje ipak idemo autom, nije najbliža, najpoznatija nam čak blizu stanuje, ali iza izbora stojimo. Danas smo išli po posebnu hranu koju Jin troši kao glavne obroke, naravno uvijek se malo i šverca, za doručak ga sirom budim i mamim do zdjelice, naravno to nisu moji gorgonzola ili roquefort, meki nepikantni su zastupljeni u našem ritualu. Kad idemo veterinarki u "Njušku", tradicionalno se zaustavimo za kruh u popularnoj pekari, a ispred je često i teta s domaćim voćem i povrćem.



Danas smo nakon zbilja dugo vremena odlučili usput i ručati vani, ponesene su i Jinu bobice, a i vodu ionako uvijek imam u torbici. U "Marunu" je najbolji, odmah ću naglasiti, banjalučki ćevap u gradu, ja ga jedem u kombinaciji sa šiš ćevapom, a imaju i lijepu bašću...Toliko da se hejteri mogu šprdati s ćevapima kao izborom



Naravno gastro vrhunac je slijedio kod kuće, torta se od sinoć hladila, ja sam tople ostatke testirao još sinoć, ali blizu savršenstva je tek danas, ne topi se samo krema u ustima, puno je tu sastojaka mada sve izgleda jednostavno.



Nalazi markera i UZ su još jednom bili oke, odličan izgovor za opako griješiti...

p.s.
@gogoo: Imaš odgovor ispod prethodnog posta...

Za tebe.....

taango.blog.hr

Andante, Andante

modrinaneba.blog.hr

19 dana do Božića

kockavica.blog.hr

Happy pill

dusakojaluta.blog.hr

Nakon borbe s prošlim tabletama koje su, iskreno, bile kao da pijem ravnodušnost u obliku kapsule, uz bonus paket nuspojava koje su se držale mene kao čičak, napokon sam dobila nove. Navodno su “sretne”. Onako, za pojačati dobro raspoloženje, a ne da mi mozak pretvore u starca kokemu je dosta života.

Prvi dan… pa, recimo da me uspavalo. Ne onako slatko, romantično, filmski, nego više kao da me netko naglo isključio iz struje. Moj mozak je valjda bio predugo u survival modu pa se sada čudio što mu netko prvi put nakon dugo vremena šalje signal: “Ej, prijatelju, možeš se opustiti.”

Drugi dan, potpuno druga priča. Tableta je valjda procijenila da sam se naspavala i odlučila mi otvoriti špinu s dopaminom do kraja.
Rezultat?

Dan provodim u nekontroliranim napadajima smijeha. Onim blesavim, iskrenim, koji ti izleti iz grla prije nego mozak uopće shvati što se događa. Djeca su me gledaju malo zbunjeno, a muž je zaključio da sam napokon poludila. Meni je apsolutno sve smiješno.

Ne znam što slijedi treći dan, ali ako ovako nastavi, možda ću se napokon osjećati kao funkcionalan čovjek… ili kao lik iz sitcoma.
I iskreno? Obje opcije mi zvuče bolje od prethodnih tableta.

*na Sv. Nikolu...

moody.blog.hr

Ako ne znaš što je bilo...
06.12. 1991. Dubrovnik
Iznimno tužan dan, dan kada je 1991. godine, na blagdan sv. Nikole, yugo armija pokrenula najžešći napad i bombardiranje dubrovačke starogradske jezgre.
Tog dana poginulo je 11 branitelja, 14 civila, a 52 osobe su ranjene.

Nikad zaboraviti, nikad oprostiti!

credit#PeterNorthallAFPprofimedia

Advendt

radivjetra.blog.hr

Naša učiteljica Dubravka Punogaća, koju mi ekipa, onako za sebe, zovemo Duca napuši se kuca, dala nam je u radnu obvezu preko krajotjedna da napišemo zadaćbu o tome kako mi djeca doživljavamo Advendt iliti Ušašće. Svi smo se počeli smijuljiti kad je rekla Ušašće, ali se onda ona ispravila i rekla Došašće. Moj frend Jovica uzviknuo je: "Mislite Svršišće?", na što je cijeli klas urnebesno se izneredio. A učiteljica se zacrvenjela i nastavila dalje: "Propozicije su da nema smartphona ni Ej Aja ni Mikipedije, jasno?" "Ej aj, štafelaj!" viknuo je Đuro Drobić zvani Crijeva. "Ej aj, po srpski belaj", uzviknuo je drug Jovica. "Ej aj, sretan kraj", prošaptala je drugarica Nježnica, koja je baš nedavno uspjela preboljeti leukemiju. Tu smo svi ušutjeli jer smo se osjetili osramoćenima teškom ljudskom sudbinom. No Jovica k'o Jovica, nije mogao šutjeti pa je jednako tihim glasićem dodao: "Ej aj, odgodila si kraj." Pa je ekipa opet sva upala u orgazmičke grčeve.

"Uglavnom", zauzela se za sebe učiteljica Duca, "nemoj da mi neko u ponedjeljak dođe s taksativnim nabrajanjima Čata Đipitija ili Groka i generičkim pizdarijama koje su svima poznate. Hoću da date svoj vlastiti doprinos čovječanstvu na temu Advendta, kako se vi osjećate i kako u krugu obitelji proživljavate taj sveti hrvatski period."

Pa evo mojega sastava:

Ja se, draga učiteljice kojoj uporno ne uspijevam vidjeti bradavice već cijelo polugodište (ovo ću editirati na kraju, sad mi je bitno da imam flow svijesti), ionako ne mogu koristiti smartphonom jer sam ih od Tohmsponovog koncentriranja, pardon, koncertiranja početkom ljeta na Hipodromu razbio već tri i tata je rekao da će slijediti primjer Australije i zabraniti mi te skupe igračke sve dok ne napunim 16. A što se tiče Mikipedije, ona je samo za luzere i metuzaleme, ako niste znali enciklopedizam je off. A što se tiče Advendta, ja nemam ništa protiv njega. Neki kažu da je on izraz potrošnog mentalititeta i disocijativni sindrom prenapregnutog libida, ali ja ne mislim tako. Tko želi potrošiti, neka potroši. Tko ne želi, neka samo gleda, kao što samo gleda radnička klasa i tako čuva svoje dostojanstvo.

Kad smo sinoć oko pola pet bili na Zrinjevcu, tata je najedanput uzviknuo: "Ajmo, djeco (drug Jovica je išao s nama), svako će da dobije jednu Dubai knedlu pa makar bankrotir'o!" I ja i Jovica smo uglas kriknuli: "Neeeeee! Oćemo kobasicu!" Ali, tata k'o tata, uvijek zna što je za nas najbolje pa je rekao: "A ne, ne, nismo mi seljačine ni radnička klasa, mi smo niža srednja klasa i jest ćemo Dubai knedle barem jednom na godinu." Tu moja mater više nije mogla šutjeti pa je dreknula: "Ja nemam za nove cipele, a ti se kurčiš Dubai knedlama! Je l' ti znaš, tupi tupsone i glupi glupsone, koliko košta jedan jedini grudnjak?! Ovi stari mi se žicama zabijaju u tijelo, a ti hoćeš Dubai knedle! Je l' ti znaš kako mi izgledaju pete na cipelama iz 2023.?! Pička ti materina isukrstova, odjebi sa svojim Dubai knedlama!" Tu smo ja i Jovica poskočili od sreće i u spontanitetu dječje nevinosti poviknuli: "Toooo, jeboteee!" Tata je ustuknuo pa smo otišli na kobasice i svi smo jako uživali, a mama je bila odlično raspoložena i čak je davala tati da je pipa po... hm, neću da ekspliciram.    

Zaboravio sam reći da je mama tati rekla da ne ide na Advendtu po rakijašnicama nego da si napuni jednu politraču, neku čuturicu, i da polako cuga iz nje. Majke su uvijek bile praktične, samo ako su htjele, tj. ako nisu ipak sebi uzele u zadatak da preodgajaju svoje muževe. To sam negdje pročitao. I tako je tata, kad smo se vraćali kući, već bio prilično nacugan iz te svoje čuturice (a mama nije imala pojma da je on po džepovima imao još šest malih pelinkovaca i čak se čudila kako mu dah tako lijepo miriši od te odvratne rakijetine) pa je započeo besjedu:

"Draga djeco, ti Josipe sine moj i ti Jovice koji si isto kršćanin, samo malo čudan, je l' vi znate šta je to zapravo Advendt? To vam je ono vrijeme kad je drug Isus već bio odlučio da će se spustiti na Zemlju, ali još su se trebale razraditi neke stvari tijekom prosinca." Mama je kolutala očima i udarala petom. "Koje stvari?", pitao je Jovica, nadajući se urnebesu i izneredu. "Ah, koje stvari. Pa to je opće poznato. Trebalo je vidjeti tko će poševiti Mariju umjesto Josipa, i tko će odglumiti arhanđela Gabrijela da joj navijesti rođenje po Duhu Svetome. Nije to bio tako lagan zadatak kao što vi, djeca, mislite." "Daj ušuti, pijanduro, rakija progovara kroz tebe!" Ja i Jovica smo se zasmijuljili. "Ne, ne, nemoj me prekidati, ženo, djeca imaju pravo znati punu istinu o Advendtu. Dakle, to je potrajalo neko vrijeme. Dobar dio prosinca bio je potrošen samo na to da se pronađe među seljanima netko tko bi se usudio prići Mariji jer je bila ljepotica bez premca, dok je većina muških seljana bila ružna i krezuba. A kad se konačno pronašao netko odgovarajući, nije se znalo je li on stariji maloljetnik ili mlađi punoljetnik. Na to je pitanje opet potrošeno puno vremena. Na koncu se i to dogodilo da se među vijećnicima pojavio sam Josip i nevino upitao: 'Oprostite, ali u čemu je problem ako bih ja oplodio svoju zakonitu ženu?' Na što su svi vijećnici grohotom prasnuli u smijeh i to je u povijesti ostalo zabilježeno kao 'Josipova šala'. Na kraju je cijela rasprava po sili vremena morala biti premještena za sljedeći prosinac, a u međuvremenu je gospa Marija zatrudnjela i nitko nije postavljao neugodna pitanja s kim i kako. Tek, ostalo je da se Advendt slavi kao mjesec kad se odlučivalo tko će ju poševiti." "Isuse bože kako si odvratan! Za kog sam se ja udala?!"

"Advendt mene Srbina podsjeća na Lindt. Ne znam kako vas.", rekao je drug Jovica.

Draga učiteljice Punogaća, ja vjerujem da je Advendt transcendentalno događanje kroz koje se čovječanstvo polagano uvodi u sarmu i kolače, kobasice, kulen, čvarke, šunku i kokakolu bez limita, u sve fino što nam je Isus Krist namijenio u našim životima. Meni zbilja nije jasno zašto jugokomunistički velikosrpski četnici propitivaju naše narodne običaje. Zar žele da mi djeca gladujemo?! Molim Vas da dobijem barem četvorku, unaprijed hvala. Hvaljen Isus i Marija, živio Advendt!

Josip Horvat, 3b

kraj

ehsaznala.blog.hr

sreća je hirovita milosnica
odaja punih poklona nedostojnih
tek nedužnima nudi spas

ratnik čeka mirno u sjeni oluje
u zvjezdanoj grobnici
nema oprosta bjeguncima

u peru pjesnika drhtaj praznine
utočište zatvara vrata i briše tragove
tminu plavi krv ljubavnika

Multitasking, počivaj u miru

samolagano.blog.hr

Bilo jednom doba kada sam upoznala multitasking i bila prema njemu sasvim prijateljski raspoložena.

Tada su ga upoznavali svi i gotovo svima se sviđao jer je omogućavao da na poslu lepršamo na sve strane, kao pčelice Maje, a u domovima svojim smo sve odjednom postajale žene, majke, kraljice. U nešto manjem broju, muškarci, očevi, kraljevi, hehe.

Tko je mogao i znao multitaskati, bio je, ne cijenjen, nego tražen. Jer multitaskanje povećava učinak, a obično u rezultatima ne uživa onaj koji se naradi, nego onaj tko dođe na gotovo i eventualno opet stvara uvjete za sljedeće multitaskanje. Ne svoje, naravno.

Ova vještina je zarazna: potiče u mozgu natjecateljski duh sa samim sobom. Na primjer, koliko čega smo napravili, oprali, očistili, napisali, ... slobodno nastavite niz.

Povremeno se kompetitivnost javlja i prema van:

Osoba A: Jučer sam radila dva sata dulje, okrečila sve sobe, sve počistila,
oprala svih 12 prozora, zavjese, povješala ih, skuhala ručak,
pokupila djecu, odvježbala u teretani i prošetala psa.
Osoba B: (u sebi: Moš' mislit'.)

A sad ozbiljno: Ništa nije toliko pozitivno koliko se čini na prvi pogled. Kad tad nastupe okolnosti koje poprimaju efekt snježne grude koja se kotrlja niz planinu.

Kada drugi vide koliko ste sposobni, njihov prirodni poriv je da dodatno natovare tako vrijedno biće novim zadacima.
Osim toga, paralelno rješavanje mnogih poslova zaista dovodi do zasićenja i stresa.
Multitasking je koristan samo u minimalnim dozama i treba znati stati.

"Laibach" u Jajcu

nachtfresser.blog.hr

Laibach u Jajcu link

Laibach su povodom proslave dana zasjedanja AVNOJ-a (praznik bivše države) nastupali u Jajcu u dvorani u kojoj se to zasjedanje održavalo. To je bilo iznenađujuće jer su bivšoj državi nakon ispada u Zagrebu (projekcija felacija preko Titove slike) bili u nemilosti, imali zabrane nastupa, a režimski ideolozi su ih proglasili bendom s nacističkom ikonografijom što i nije bilo daleko od istine. Na otvaranju ovogodišnjeg koncerta se frontmen i vođa sastava simbolično ispričao zbog tog ispada mrtvom predsjedniku, sve to prepričavam naravno s njemačkog portala (link gore), koncert je mogao početi s projekcijama iz života u bivšoj državi u pozadini, te sportskim uspjesima (vježbanje Miroslava Cerara npr. na konju s hvataljkama, za koje je osvajao zlatne svjetske medalje) kao i sletovima ne samo jugoslavenskim nego i sjevernokorejskim gdje su Laibach kao prvi zapadni bend trijumfalno nastupali. Kad se atmosfera zahuktala pjevač je zagalamio: "Smrt fašizmu!", publika je zborno oduševljeno uzvratila :"Sloboda narodu!" i tako par puta i onda je sagalamio "Sieg!" (prvi dio njemačkog nacističkog pozdrava "Sieg heil!", no cijela dvorana je umjesto nasjedanja na foru prasnula u smijeh. Na kraju koncerta umjesto mirnog razlaza zadovoljnih ljudi, slijedilo je novo iznenađenje koje nitko nije očekivao, psovanje publike uz tekst pjesme kod nas manje poznatog kantautora Damira Avdića (prilažem pjesmu sa zagrebačkog koncerta, tko ne čuje dobro tekst i bolje mu je), autora koji danas izaziva sablazan kao Laibach nekad i rijetko tko je siguran "što je pjesnik zaista htio reći".



p.s.
Otvoren je novi trgovački centar u susjedstvu, ajde barem su pustili grafitere da oslikaju zidove. Prilažem drugu fotku nakon što mi je lopovica ukrala karticu na kojoj naravno nema nje), prva još nije za javnost, već je pao mrak je slika ne baš bistra. Ispostavlja se da je kartica tehnološki zaostala i jako ju je teško nabaviti pa eto ideje čitateljima bloga za praznični mi dar (danas sam fotkao s posuđenom drugaricinom, ispada po trgovcima da smo te kartice samo nas dvoje koristili, kartica je
xD-Picture card (fujifilm najbolje, ali nije bitno)

TRI PRIČE ZA LAKU NOĆ

starrynight2022.blog.hr

Svojeglavo dete

Beše jednom neko dete koje je bilo toliko svojeglavo da nije htelo ništa da učini što bi mu majka naredila. Zato se ono ne svide dragom bogu, koji učini da se dete razboli. Nijedan lekar mu nije mogao pomoći, te se uskoro nađe na odru.
Kad ga spustiše u grob i prekriše zemljom, odjednom se pomoli njegova ručica, pružajući se uvis, a kad je htedoše vratiti dole i prekriti svežom zemljom, ipak to ne pomože jer se ručica jednako pomaljala.
Tad je sama majka morala otići na grob i šibom udariti po ručici. Tek kad je to učinila, ručica se povuče te dete nađe mira pod zemljom.



Leskov prut

Jedno popodne Isus leže u kolevku i zaspa; tad mu priđe majka, pogleda ga sva radosna i reče:
“Da li si legao da spavaš, dete moje? Spavaj blaženo, ja ću za to vreme poći u šumu da ti donesem pregršt kupina; znam dobro da ćeš im se obradovati kad se probudiš.”
U šumi ona nađe mesto s najlepšim kupinama, ali kad se sagnula da ubere koju, iz trave iskoči zmija. Ona se prepade, ostavi kupine i poče bežati. Zmija se dade za njom, ali Majka božja - što i možete zamisliti brzo se snađe, te se sakri iza leskova grma gde osta sve dok zmija ne otpuza. Tad sakupi kupine i vraćajući se kući reče:
“Kao što je mene ovog puta zaštitio, neka leskov grm ubuduće i ljudima pruža zaštitu.”
Eto zašto je od najdavnijih vremena leskov prut najpouzdanija zaštita od zmija i svega ostalog što gmiže po zemlji.





Krojač na nebu

Dogodilo se i to da je dragi Gospod bog jednog lepog dana hteo da prošeta po nebeskom vrtu. Sa sobom je poveo sve apostole i svece, tako da na nebu sem svetoga Petra nije ostao više niko. Gospod je svetom Petru naredio da za vreme njegovog odsustva nikoga ne pušta da uđe; Petar je, dakle, izvršujući božje naređenje stajao na nebeskoj kapiji i držao budno stražu. No ne potraja dugo, kad neko zakuca. Petar upita ko je i šta želi.
»Ja sam, siromašni, čestiti krojač«, odgovori jedan nežan glas, »krojač koji moli da uđe.«
»Da, pošten«, reče Petar, »tako pošten kao lopov na vešalima; ti si imao duge prste i ljudima zakidao na suknu. Nećeš ući u nebo! Uostalom, Gospod mi je zabranio da bilo koga puštam unutra dok je on odsutan.« »Budite ipak milosrdni«, uzviknu krojač, »mali parčići i otpaci pri krojenju koji sami padaju sa stola, a koje sam uzeo za zakrpe nisu ukradeni i o njima zaista ne vredi govoriti. Vidite, sveti Petre, ja hramljem i od puta imam plikove i žuljeve na nogama pa ne mogu da se vratim. Pustite me unutra, obavljaću vam sve najgore poslove. Nosiću decu, prati pelene, čistiću i brisaću klupe na kojima su se igrala i krpiću njihova pocepana odela.«
Svetog Petra to ganu pa ćopavom krojaču otvori nebesku kapiju samo toliko da se svojim mršavim telom mogao uvući. Morao je sesti u jedan ćošak iza kapije i da se tamo šćućuri i bude tih i miran kako Gospod, kad se vrati, ne bi ništa primetio i naljutio se. Krojač posluša; ali kad je jednom sveti Petar izašao, on ustade, prošeta se zagledajući na sve strane i po svim uglovima neba da ispita kako stoje tamo prilike. Idući tako dođe do jednog mesta gde su se nalazile mnoge lepe i dragocene stolice, a u sredini beše naslonjača sva od zlata i optočena blistavim dragim kamenjem; ona je bila i mnogo viša nego ostale, a pred njom je bila zlatna klupica za noge.
A to beše naslonjača na kojoj bi Gospod sedeo kad je bio kod kuće i sa koje je mogao videti sve što se na zemlji događa. Krojač tiho stade i dosta dugo posmatraše naslonjaču, pošto mu se ona dopadala više od svih ostalih. Želeo je da isproba kako se u njoj sedi. Konačno, više nije mogao obuzdavati svoju radoznalost pa se pope i sede u nju. Tad vide sve što se na zemlji zbiva i primeti neku ružnu staricu koja je kraj potoka stajala i prala i u jednom trenutku dva vela krišom ostavila na stranu. Krojača taj prizor toliko naljuti da zgrabi zlatnu klupicu i hitnu je s neba pravo na staru kradljivicu. No kako klupicu više nije mogao podići sa zemlje i vratiti na njeno mesto, oprezno se izvuče iz naslonjače, išunja se neprimetno, sede na svoje mesto iza kapije i napravi se kao da nije ni luk jeo ni luk mirisao.
Kad se Gospod vrati s nebeskom svitom, ne opazi doduše krojača iza kapije, ali kad sede u svoju naslonjaču, odmah vide da nedostaje klupica. Tad upita svetog Petra kud se klupica dela, no ovaj to nije znao. On ga onda dalje upita da li je nekoga puštao da uđe na nebo. »Ne znam ko bi to mogao učiniti«, odgovori Petar, »ako nije možda ćopavi krojač koji još sedi tamo iza kapije.«
Tad Gospod naredi da mu se krojač dovede pa ga upita da nije on uzeo klupicu i kuda ju je stavio.
»O, Gospode«, odgovori krojač bodro, »ja sam je u besu bacio na zemlju na jednu staricu koju sam video kako perući tuđe rublje krade dva vela.«
»O, ti, šeretu«, povika gnevno Gospod, »ako bih ja presuđivao kao ti, šta misliš da bi se već odavno desilo? Već bih zaboravio da sam imao stolice, klupe, naslonjače, čak i žarač, pošto bih sve to pobacao na grešnike dole na zemlji. Na nebu ti više nema mesta, ne možeš ovde ostati, već odmah izađi pred kapiju. A onda vidi kako ćeš i kuda ćeš. Ovde niko ne sme nikoga da kažnjava, sem mene, Gospoda.«
Sveti Petar je krojača smesta morao izvesti iz neba. On izbaci krojača i zalupi kapiju.
Kako je ovaj siromašak imao pocepane cipele i noge pune plikova, uze štap i krenu prema svratištu Pričekaj malo gde smerni vojnici sede i vesele se.

početak

ehsaznala.blog.hr

davno prije naših riječi
davno prije našeg daha
davno prije naših dodira
isprepelela se vatra u našim očima
i polako sažgala sve što bijasmo u pepeo

vatra i tama su jedno
dotakni me srećom
daruj mi izvor
izgori u meni još jednom

KOREJA

zemlja2.blog.hr

KOREJA


Krajem drugog svjetskog rata, 1945. Koreja je podijeljena na Južnu Koreju/Republika Koreja/ i Sjevernu Koreju/Demokratska Narodna Republika
Koreja/
Između neprijateljskih režima nalazi se visoko militarizirana, demilitarizirana
tampon zona, DMZ. Zona je duga 250 km., široka 4. km. i prolazi uglavnom preko 38. paralele.
U zonu se ne može ući, ali iz Seula se organiziraju turističke ture u takozvanu civilnu DMZ iz koje se može dalekozoro vidjeti malo Sjeverne Koreje i njena “Potemkinova Sela”

/Mapa
href="https://ibb.co/JwjqY0GB">/DMC

/most

Drveni most je most gdje je izvršena zamjena zarobljenika jer je pravi most bio uništen.
Kraj mosta, Korejci polažu papiriće sa željama za sjedinjenje zemlje i za spajanje razdvojenih obitelji.

Sjeverna Koreja ima 26 milijuna stanovnika ,ruski je saveznik i značajna nuklearna sila.
Ima 50 - 60 nuklearnih bojevih glava , kojima može
doseći cijelu Južnu Koreju.

Južna Koreja ima 52 milijuna stanovnika.
Vlada Red, Rad, Disciplina i Brzina/Marko Jurčić/
Korejci su nastali pretežno iz tunguskih plemena, mongolske rase. Vjere su, budizam, konfucijanizam i kršćanstvo. Kultura pod kineskim utjecajem.
Glavni grad Seul ima 9,6 milijuna stanovnika.
Grad visoke Hi-tech., ali i tradicije.
Možete se voziti u najmodernijem autobusu ili u busu s malim prozorima.

/seul

/seul

/seul

Prehrana je raznolika. Fermentirano povrće, marinirana mesa, riža, čili umaci. Poznato jelo
“Kimchi”- fermentirano povrće.
Često se jede u malim uličnim restoranima.

Relax

modrinaneba.blog.hr

Kad slika govori više od rijeći

Foto: moja osebno