Kreativni odjel
cool
Isključi prikazivanje slika19
uto
11/24
Priča koje nije htjela umrijeti
lisbeth.blog.hr
-Ustani, ustani, ustani, ustani!!-
-Moram li baš sad?-
-Da, sad.-
-Ne mogu vjerovati, molim te danima da dođeš i baš sada u zoru ti trebaš van?-
-Ne može se odrediti vrijeme za velikane..-
-Velikane? Pa ti si obično malo dijete koje zanovijeta!-
-To se tako čini sada, ali kad izađem, bit ću velika.-
-Dobro, dobro, pričekaj da skuham kavu prvo...-
-Ajme, ajme, kavu, pa ćeš htjeti doručak, pa onda sto stvari!-
-Šuti i strpi se!-
-O Bože, gdje me stavi u tu ludu glavu bez talenta, požrtvovnosti, bez..-
-Ne jadikuj!-
-Da li ti znaš, kako je "Onore D Balzak!!" pisao?!
-Znam, prekrasno i teško, strašno i lako, i još me bole njegove riječi.-
-Ne to kako je piiisaaao, nego kako je nastajalo njegovo djelo?-
-Znam, budio se u ponoć pa pisao cijeli dan, pa išao spavati u šest navečer i tražio slugu da ga budi u ponoć i tako ukrug mjesecima.-
-Da, upravo tako!-
-On je imao slugu da mu skuha kavu.-
-Ja sam sigurna na on nije pio kavu.-
-Vjerojatno nije ni bilo kave tada...-
-Ne! Jer je radio, nije gubio vrijeme-radio je!!
-Ajme, kakvo si čangrizalo, u što ti misliš izrasti-odmah u staru babu?
-Rekla bih ti nešto sada, ali sam previše fina za takve riječi!-
Mogu si misliti, pomislila sam. Uključila sam laptop i otvorila word.
-Hajde-reče, -hajde više...-
-Ništa od toga, kaže word da ga više ne mogu koristiti.-
-Kako to misliš?-
-Lijepo, istekla mi je licenca.-
-Plati!-
-A ti bi da budem pisac?-
-Kako je to povezano?-
-Jesi li ikada vidjela bogatog pisca? Ha? Kako je tvoj "Onore D Balzak!!" umro, ha?-
-Što ćemo sad?-
-Sad ćemo pisati u notepadu.-
-Molim? Ja na to neću ni prstom kročiti!-
-Onda se mogu vratiti u krevet, a ti idi gnjaviti nekog drugog.-
-Ali ja sam velika...-
-Nisi!-
-Jesam, velika, kao, kao miso juha!-
-Ne nisi.-
-Kao crni mačak!-
-Da si ti crni mačak prepoznala bih te.-
-Ne možeš to.-
-Kako ne mogu, kako sam prepoznala sve druge manje gnjavatorske priče?-
-Sigurno nijedna nije izgledala kao ja.-
-Istina, nijedna nije gnjavila i cmizdrila, sve su jednostavno počele: pogodi s čim? S rečenicom!-
-Što ćemo sad?-
-Sad ću skinuti open office, a ti dotad ili šuti, ili počni smišljati što to bitnog želiš reći.-
Šutjela je. Čudo. Kako je naporna, kao onaj mali pas koji vječno čvenka i ne možeš ga slušati, a ni udariti. A htio bi ga udariti, kao nogometnu loptu i gledati do kud će letjeti. Ali to bi bilo uzalud jer bi se vratio i natezao mi hlače unedogled. Ne možeš se spasiti od malih stvari...
-Dobro, ja sam spremna , da te čujem.-
Priča je šutjela.
-Hajde nesrećo mala, gukni!-
Ne, ništa, ni riječ.
Naljutila se i otišla, ne mogu vjerovati! Za to sam se ja budila? Oh, k vragu, a što ako je bila crni mačak? Kvragu!
*
-Ustani, ustani, ustani!!-
Eto je opet!
-Ustani!
Šutjela sam i poslušno sjela za laptop. -Hajde, da te čujem.-
-Kao prvo, želim da me fino, školski urediš. Lijep uvod, pa zaplet, pa preokret, rasplet. Želim vrsne rečenice, nikakvu patetiku, ni pretjerane "pametne" i nerazumljive riječi, ali ne želim ni da me opišeš kao da pričaš s nekim na sajmu. Hoću biti snažna, a ipak jednostavna. Želim..-
-Želiš da nađeš neku drugu glavu...-
-Kako, molim?-
-Nisam ni školovana, niti se razumijem u te tvoje fore o kojima pričaš, ja te mogu ispričati kako mi se pokažeš i to je to.
-Zašto sam onda u tvojoj glavi?-
-Možda te nitko drugi nije htio.- Požalila sam čim sam to rekla. Počela me podsjećati na stvarno dijete, maleno, nesretno i plaho, u kavezu mog uma iz kojeg mora izaći. Ako ne izađe, život će joj nestati prije nego ga udahne punim plućima.
Rasplakala sam je, čula sam joj prigušen jecaj duboko u sebi. K vragu, sad se osjećam kao zadnje smeće..
-Hajde, prestani plakati i poslušaj me. Ja nisam pisac, nemam vještinu, samo volju. Trudim se. Trudim se najbolje što mogu da vas napišem. Moraš znati da ja nisam odabrala to, niti sam to planirala u životu, ali vi uporno dolazite same. Ja ne smišljam priče, samo ih prepišem iz svoje glave na papir. Sve što ja mogu napraviti je da možda nešto dodam, možda stavim koju zarez, navodnike, upitnik. Pokušam im dati život. Ali one, kad dođu, prostru se u meni, kao knjiga. To je sve. To je cijeli moj talent i znanje. Probaj i ti, kad već znaš što želiš biti, pokazati se.
-Ma da! Što ćeš mi ti onda?-
-Da ti ne trebam, zar bi ti bila tu?-
Šutjela je. Ja sam šutjela. Nisam imala ni najmanju ideju što je ona, kakvu priču ima, nije imala čak ni emociju, nije nosila baš ništa sa sobom.
-Ja sam muzika, i kao takva trebam postojati.-
-Ja nisam skladatelj ni pjesnik. Rečenice mogu imati melodiju, ali prvo moraju biti rečenica. Možemo ih nizati tako, kao neku sonatu, ili marš, ili simfoniju. Ali priče nisu note, njezine note su riječi. Pokaži mi se.-
-Pa pokazujem ti se!-
-Ne, pokazuje mi se malo čangrizalo, želiš li da te tako napišem?-
-Ne, ja želim biti velika!-
-Ti možda jesi dijete, možda bi trebala još rasti prije nego te napišemo?-
-Kako da to shvatim?-
-Kako je rečeno. Kao dijete si, puna košara želja a vidici daleko na horizontu, bez ijedne ideje kako doći do tamo i kako ih ostvariti. Nijedna tvoja misao nije korak prema tome, tvoje su misli previše daleko od toga što si sada.-
Okrenula je lice od mene, počela je stvarno sličiti na djevojčicu koja se ljuti jer nije dobila igračku koju je htjela.
-Ostani još malo tu, kad budeš spremna, pisat ćemo.-
-Ti si za to kriva!-
-Žao mi je, da sam Honore de Balzak, možda bi već bila napisana. Voljela bih da jesam, ali nisam. Takva sam kakva jesam, i jebga, jedino sam što imaš.-
Opet plač, ne plač, ridanje, suze iskaču iz njezinih očiju, crveni se u licu od bijesa i nemoći. Nervira me plač bez pravog razloga. Opet pomislih na malog psa i njegov let...
-Slušaj me, imamo vremena, ostani, odmori, razmisli malo o tome što želiš biti kad narasteš, pa ćemo onda pokušati?-
-Do tad ću umrijeti.-
-Zašto tako misliš?-
-Zbog svih ovih priča na kojima stojim, koje si zaboravila Eto, mrtve su pod mojim nogama. Zar ih ti ne vidiš?
Udahnula sam duboko. Da, u meni zaista postoji more mrtvih neispričanih priča...
-Znaš li da postoji jedna priča koju sam pokušavala napisati deset godina. Jednako kao ti, budila me, mučila, htjela izaći i pisala sam ju, ali nikako dovoljno dobro. Nikako joj nisam mogla dati život. Nisam znala. Pokušavala sam iznova i iznova, ali ne.
-I sad je mrtva!!-
-Nije, ispričala sam ju, napokon, nakon sto pokušaja, ali ne baš najbolje. Nisu te priče mrtve, one čekaju svoje vrijeme. Za sve postoji vrijeme. Možda sada nije tvoje vrijeme.-
-Ne želim umrijeti. Ne želim ostati ovdje u mraku, ne želim nestati...-
-Nećeš umrijeti, obećajem ti. Probavati ćemo, dok ne postaneš velika. Može?-
-Nećeš me zaboraviti?-
-Neću, ako ti damo ime.-
-Dobro. Kako ćeš me zvati?-
-Ja bih te zvala: Priča koja nije htjela umrijeti.-
-To nije loše ime...-
-Nije, zar ne? Hoćemo li sad na spavanje?
-Ne, želim znati zašto ti je trebalo tako dugo da napišeš onu priču?
-Vjerojatno iz istog razloga zbog kojeg ju nisam baš najbolje napisala; previše me boljela.
- Ali ipak si ju napisala.-
- Jesam, jer je i ona bila priča koja nije htjela umrijeti...-
NOVI VIDEO: Šri Lanka otkrivena: Putovanje kroz raj
goransafarek.blog.hr
Krenite na očaravajuće putovanje kroz Šri Lanku, raj koji čeka da bude otkriven. Ovaj očaravajući otok nudi živopisnu tapiseriju iskustava koja će očarati svakog putnika. Prođite njegovim ruralnim krajolicima, gdje bujno zelenilo i neobična sela daju sliku vedrine. Prošetajte kroz drevne hramove, gdje cijenjene tradicije i zamršene rezbarije pričaju priče o prošlosti. Obala mami svojim zlatnim plažama, gdje azurni valovi šapuću tajne oceana. Bilo da lovite zalaske sunca na mirnoj plaži ili istražujete zeleni krajolik, Šri Lanka obećava nezaboravnu avanturu putovanja.
17
ned
11/24
Jedan dobar smijeh
kintsukoroi.blog.hr
Biti baka, znači s vremena na vrijeme sazvati sastanak kućnog savjeta i kroz polusmiješnu maniru, objasniti podmlatku da odjeću ne peru i ne peglaju dobre vile ili veseli patuljci Djeda Mraza. Što zapravo znači da to sve radi baka dok podmladak spava ili igra igrice na mobitelu.
Da priprema ručka znači davati ljubav kroz prženje luka, drvenu kuhaču, paradajz u tubi i fino napacano meso od prethodnog dana. Ljubav je i sve ono povrće u juhi. Mekana mrkva. Aromatičan celer. Da ta skuhana i servirana ljubav, ne može uvijek biti jednako uspješna i ukusna, ali je svejedno ljubav, za kojom treba pokupiti mrvice sa stola, tanjure staviti na pranje, a baki pokloniti duge zagrljaje koje toliko voli dok imitira Olafa iz crtića.
Baka isto mora znati otrpjeti i kritike. Dođe tako dan kada ispada da ništa ne zna, ni prati, niti peglati, a kamo li kuhati. I to druga baka kaže svojoj kćeri da je prva baka previše natrpala veša i da se nije dobro oprao, pa ga je morala ponovno prati.
To su za baku- obične bapske priče. To je druga baka trebala reći prvoj baki i ostaviti joj veš da ga ona opere, a ne to prenositi trudnoj kćeri. Druga baka se natječe i dokazuje. Prva baka odlazi s unucima na misu. Pa plače od početka do kraja. A ne smije reći zašto.
Za poslovni sastanak koji sam imala prošli tjedan, ponudili su mi svoje jordanice i tatinu novu trenirku.
Jučer smo gledali slike s tog mog poslovnog sastanka ( baš si mogla obući moje jordanice ), na kojima se veselo smijem poput djevojčice koja je prvi put u zoološkom vrtu. Raskoračan stav, ruke mi pričaju neku svoju priču i iz aviona se vidi nepripadanje, premda tri sata sama izlažem pred svima predmet po predmet, kako bih dobila od strane delegacije svu dokumentaciju potrebnu za rješenje.
Strana je delegacija smrtno ozbiljna, iako nose košulje na cvjetiće.
Objašnjavam stranoj delegaciji i mojim visoko pozicioniranim kolegicama, da ta komplicirana rješenja ne donose dobre vile ili veseli patuljci.
Nego ja. Sama.
Moje visoko pozicionirane kolegice, nekada prije i prijateljice, govore mi da sam ista, da sam ko djevojčica, da sam odlično odradila posao.
I ja znam da to sve jesam. Govore mi to bez imalo sumnje, moje naotečene oči, kapci, suze koje mi se slijevaju niz obraze od zamora očiju.
Znam samo da im zbilja ne zavidim na visoko odskočenoj ljestvici i na znatno većim plaćama od moje,
jer sam uz osobu uz koju mogu biti sve što želim.
A to sam ja- svjesna što sa sobom donosi i čega se sve odreći treba za tu visoku ljestvicu i plaću.
Od slobodnog vremena, do bezazlenosti. A ovo drugo bi me ubilo.
Tako da..Ajde.
Probajte me zamisliti kako se slikam pored divno uređenih žena koje stoje uspravno poput voštanica, s tek malim kontroliranim osmjesima, kontroliranim rukama i nogama i pogledima.
A ja izgledam kao da ću svaki tren zaplesati, iskoračiti iz slike i smijem se kao da sam u luna parku. Na autićima.
Ako ste dovoljno maštoviti, to bi vam moglo izmamiti dobar i zdravi smijeh.
Probajte si zamisliti i kako govorim drugoj baki da je meni trebala reći za veš. Jer to radim dvadesetak godina i dosta o tome znam.
Ona kaže, moja ti kćer to nije trebala reći.
I tako. Ja se smijem. Bapske priče.
08
pet
11/24
Egzotični Andamani
goransafarek.blog.hr
Andamani su izolirano otočje u Indijskom oceanu, a pripada Indiji. Pješčane plaže, bujna džungla, pitom ruralni život osnova je Andamana. Pogledajte kako izgledaju:
Hinduistički hram Hram Ucchi Pillayar u Indiji (VIDEO)
goransafarek.blog.hr
Hram Ucchi Pillayar je hinduistički hram iz 7. stoljeća nove ere, posvećen Gospodinu Ganeshi, smješten na vrhu Rock Fort, Trichy, Tamil Nadu, Indija. Prema legendi, ova stijena je mjesto gdje je Lord Ganesha bježao od kralja Vibishane, nakon što je uspostavio božanstvo Ranganathaswamy u Srirangamu. Utvrda Tiruchirapalli Rock Fort na tamilskom se od milja naziva i Malaikottai.
01
pet
11/24
(P) ogled
kintsukoroi.blog.hr
S jeseni priče se rode
Sve podatno je, nježno i meko
Magla ko punomasno mlijeko
Akvarel s previše vode
Predebelog nebeskog kista
Zalasci su napete borbe
Nevidljivog svijeta torbe
U svjetlosti i tmina blista
Mrak guta zlato da bi se odmorilo
Čežnja gnjili ko natučena jabuka
Zbog straha skrita ispružena ruka
Sve teško valja te da bi te otvorilo
Meko - sve je, samo ljudi tvrdi
Ne vide u žurbi što i gdje gaze
I ne vide da ih ovi dani maze
Jer gledaju samo ono što ih srdi
Tvoje vrijeme nije, zadrhti ti faca
Svud je blato, lokva i dimi
To Zemlja se u ruke zimi
S povjerenjem na leđa baca
Dok čvorci zoblju posljednju smokvu
I grozd svjetlosti sjenica jede
Mačke njeguju svoje zamišljene poglede
"Twick or Tweet,smell my feet,gimme somethin' good to eat...if u don't, I don't care, I'll pull down your underwear!~HAPPY HALLOWEENIEEE!~"
30
sri
10/24
Lisbeth se rastaje
lisbeth.blog.hr
Kao što je to rekao moj predragi Andrić - dođe eto tako vrijeme, kad pamet zašuti , a budale zavladaju....
Meni će to biti najbolji opis raspada braka, i uzmite u obzir da je meni ovo drugi put -neće više bogami, i da ja nisam konfliktna osoba, nisam inatljiva i ne mrzim. Ne krivim druge za svoju nesreću i uvijek ću polaziti od sebe i uvijek ću pokušavati i pokušavati i kad je odavno prošlo vrijeme za pokušavanje, jer je brak vrst smrti, ne zaboravite to. Svaki put kad se udamo, umre dio nas, ali se rodi novi; kad rodimo, umre ogromni dio nas, ali se stvori veći, vrjedniji, ali kad se rastanemo, samo umremo kao osoba koja smo bili, ništa drugo, ljuska koja iznova traži smisao i svrhu i cilj...
To je najusamljeniji dio odraslog života, većina ljudi nas napusti, većina ljudi ako nas i sasluša izbacuje one šablone šablona, za koje bi ih opalio nogom u guzicu da bolje shvati kako izgleda to -ma samo idi naprijed, šta te briga, život je pred tobom – ma krepaj sinko, koji život? Ako se rastegnem malo jače, iščašim nešto...
Moje je stajalište da bi razlog za razvod braka moralo biti moguće izreći u jednoj jasnoj rečenici. Sve drugo je glupost i inat.
Što je razlog mog razvoda u jednoj rečenici. Razlog je prijetnja mojoj kćeri i izdaja. Sama prijetnja mojoj kćeri je dovoljna, ali izdaja je taj nož u leđa koji je zavrtnut tri puta za svaki slučaj i izbacio iz moje duše i posljednju trunku empatije.
Oni koji su čitali moj blog znaju da je tu bila jedna glupa situacija sa sestrom koja je prelazila svaku granicu u svim smjerovima i eskalirala je kad sam naišla na njih u dućanu kako kupuju spizu. Ono, on gura kolica, ona meće taj rad. I navečer pred zatvaranje, došla sam u ordinaciju i rekla da to nije u redu, da to nije poslovan odnos, da to izgleda više kao da se hoćete ženiti a to se može riješiti ljudski ne ovako, osim toga ima drugih kafana i dućana je l' baš morate tu pred kućom se sastajati.
Oni su planuli na to; on da sam ja glupača glupa, jadnica nad jadnicima, nula pameti; ona da će me prijaviti policiji, rekoh ajde, prijavi...
I otišla sam.
Došao je doma bijesan kao ris, da sam ja šizofreničarka i da me treba strpati u ludnicu, da sam glupača glupa, jadnica, seljančura i sve što mu je palo na pamet. On je moj doktor, Jedan njegov telefonski poziv i ne gine mi ludnica, promijenila sam doktora instant. Sad to možete on line preko portala zdravlja,.
Kasnije sam mu prišla i rekla- ja sam tvoja žena, moj je posao da brinem o tebi. On je rekao grubo i prijetećim tonom – marš đubretarušo jedna, bolje se ti brini za svoju kćer!- Pritom je držao ruku oslonjenu na pištolj u svojoj torbi kojeg uvijek nosi sa sobom. Meni je već prijetio jednom pištoljom, ali prijetnja mojoj kćeri nije ista stvar.
Kasnije sam tu večer oko ponoći vidjela poruku te šuše – da li bi on imao što protiv da ona mene prijavi policiji.
Moj gospodin suprug je odgovorio: Ne još. Sada bi štetili i sebi.
Ne još. Znači za par dana, tjedan., dva, kad se pripremi teren...
Moj je muž stao uz njezinu stranu protiv mene. Izdao me. Zabio mi nož kroz leđa toliko da mi viri van ispod srca.
Skupila sam se u sobu svoje kćeri gdje živim posljednjih mjeseci , zaključala i razmišljala. Dan, dva. Na kraju sam se ustala u 4 ujutro, otuširala , spremila i otišla na policiju.
Prijavila sam ga za zlostavljanje, mene i kćeri, za ekonomsko uskraćivanje, za prijetnje jednoj i drugoj.
Podignuta je prekršajna prijava i oduzeto mu je oružje, iako ne vjerujem da je sve.
Dva dana kasnije zvao me da mu donesem kompjutore koji sam sa servisa donila kući i ostavila mu ih u osobi da ih ponese ali ih je " zaboravio". I ja sam odnijela, jer bez njih ne može raditi, potpuno naivno i glupo. Malo me ismijavao sa sestrom oko toga kako sam ja toliko pametna da bi mogla umjesto njih raditi taj posao... Rekla sam-samo su dvi opcije, ili ćeš se opametiti, ili ne.
Prijavio me za uzimanje kompjutora ordinacije bez pitanja čim sam napustila ordinaciju, to je kaže kazneno djelo, to su podatci pacijenata bla, bla..
Nisu. Ne smiju biti. Za pristup podatcima treba kartica. Više informacija o pacijentima ćete naći na papirima po stolu i u smeću nego na tim laptopima. Međutim, ja sam očekivala to sranje i odnijela ih ovaj put u servis. Sto eura, eto, pa plati...
On to ne zna još .
Danas me prijavila sestra za uznemiravanje. Ne znam koje. Rekoh policiji to nije istina, ali očito bit će tih prijava sad na sve i svašta.
Blokirala sam mu broj, da mi ne šalje sranja. Promijenila sam kćeri broj jer radi sranja i njoj.
Pokrenula sam tužbu za rastavu braka.
Moja je odanost nemjerljiva, ali nije slijepa...
I kocka je bačena.
29
uto
10/24
Listopad
luki2.blog.hr
Bliži se kraj moga najljepšeg i najdražeg mjeseca - listopada. Listopad mi, osim naravno obilježavanja rođendana, uvijek ponudi divne stvari. Tako je bilo i ovoga listopada...Sjajni koncerti - Prag, Zagreb - Arena, divna druženja i književne večeri....Prekrasne knjige koje samo čekaju kada cu ih zgrabiti....Zbog svega toga, imunitet je oslabio i nisam se zdravstveno
osjecala najbolje. No, sada je dobro i vjerujem biti ce još bolje.
Danas je umrla sestrina svekrva. Mlađa od mame, ali bolest - ista....Uvjerena sam, da je imala maaalo vecu podršku u emotivnom smislu od svojih - još bi živjela. Ante, sin, je na brodu na nekim od oceana plovi - i ne može doci na sprovod. A voli svoju majku i želio bi. Naprosto, život tako posloži. I što sada? Opet sestra mora uskočiti...i ne možeš uvijek kako ti hoceš, koliko god nešto jako želio.
Sad me osudite, ali odmah sam pomislila, kad me sestra nazvala, dobro je - jedna baka je još uvijek živa. Zahvaljujuci svojoj snazi i ljubavi koju svakodnevno dobija od svih nas.
Eto, i sreca i smijeh i radost i tuga - sve u jednome...
I večeras jedna predivna online radionica...
Ljubim!
26
sub
10/24
Drama br.xy
lisbeth.blog.hr
Znate ono kad nešto ne želite ili ne volite, onda vas to dočekuje na svakom koraku. Npr. Ja se nikada nisam htjela udati zato sam valjda bila prošena ravno 7 puta, pristala sam dvaput. Jer očito nisam naučila dovoljno prvi put. Pored toga, ne volim dramu. Ne podnosim te stvari, tenzije, konfrontacije, ali jebg prate me ko gladne mačke....
Jučer sam otišla u dućan, i za ne falit, sretnem svog muža i njegovu radnicu u spizi. On gura kolica , ona meće, to, taj rad. Pomislih, da vam jebem sve po spisku. Rekoh plavuši – nestani. Ona me gleda ko da sam s Marsa pala; rekoh - Nestani! Povuče se sponzoruša i ovaj moj ko klinac kad ga mater prvi put uvati s onom stvari u ruci – Da šta radim scene?
Pomislim, nemaš ti pojma što su scene. Rekoh, riješit ćemo ovo danas, dosta je toga. I odem, sretnem šušu kako se stiska uz odjel s wc papirom i samo procijedim sebi u bradu - stoko jedna.
I kasnije si mislim....
Možda ženska stvarno nije kriva. Možda ne kuži, možda ona misli da muško poslije nekih godina ne misli više s onom stvari.
Dođem ja, ne bud lijena, pred kraj radnog vremena u ordinaciju, pričekam da odu pacijenti i pitam: Recite sestro, da li se vi želite udati za mog muža?
Da kako ju to mogu pitati, da ona mlada (valjda 28cc, neudata, napumpane usne, blajh, cameltoe hlače), kako mi to može pasti na pamet?
-Pa zašto se onda ponašate kao njegova žena?
-Da mi smo kolege, reče...
-Niste kolege, vi ste radnik, on je šef. Jeste vi sa svakim svojim šefom zatvarali ordinaciju i išli u spizu i na kavu svaki božji dan?
-Ona ima pravo na pauzu...
-Imate, i ne znate otići sami? Ja u životu nisam sa svojim šefom išla u spizu. Ili na pauzu izvan objekta ako nije bio Božić ili tim building...
-Pa šta mu vi onda ne kupite marendu?
-Ako si nije sposoban sam kupiti marendu onda nije sposoban ni raditi ovaj posao.
-Da će ona mene prijaviti policiji!
-Pa prijavite, molim lijepo, objasnite njima kako je to normalan odnos šefa i radnika. Nedjeljom na ručak kad sam ja na putu. Svaki dan zatvorit ordinaciju i sjediti na kavi uru vremena. Dajte, molim vas.
To ona iz poštovanja ide s njim uokolo jer su kolege, kaže...
-Moj muž svaki dan i priča kako ste vi bolji od mene, bolja žena, bolji čovjek, u sveeeemu bolji od mene. Meni to ne zvuči kao kolege, meni to više zvuči kao da vas oće ženiti.
- Da ja nisam normalna i da ona iz ovih stopa ide mene prijaviti policiji.
-Rekoh upozorila sam vas jednom, ovo je drugi put. Nemojte poslije da bude nismo znali.
Nevjerojatno ali istinito, osjećala sam se puno bolje. Možda trebam češće raditi sranja. Možda sam predugo bila fina i pristojna. Možda bi mogla početi vući bejzbol palicu na uzici...
Sad čekamo da mi dođe policija.
I mislim si, ma neka ide uz bum!
25
pet
10/24
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr