Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


nocni poslovi

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga
- danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

12.02.2026., četvrtak

KRMENADLI PROŠLOSTI 6

Odaziv je bio fantastičan. Gradonačelnik je zadovoljno trljao dlanove. Prizor ljudstva što savijene kičme, žuljavih i krvavih dlanova fanatično radi po ulicama budio je u njemu specifičan osjećaj zadovoljstva, isti onaj koji su osjećali njegovi preci: goniči robova, udarači ritma na galijama, bičevaoci u rudnicima srebra, upravitelji i kastelani, crkveni inkvizitori nižeg ranga, kapoi u logorima, nadzornici proizvodnih normi, kamatari…

Grad se prašio od aktivnosti. Lopate su sijevale, tačke škripuckale, ljudi su kopali zemlju po sedam brda i trpali je u rupe s onim posebnim žarom koji obično dolazi iz ideološke ili religijske zaslijepljenosti. Zna se: tko kontrolira narativ kontrolira i ljude.

Ipak, unatoč izvanrednom odazivu, učinkovitosti, znoju, domoljubnim i navijačkim pjesmama broj rupa se udvostručio. Tamo gdje su jučer zatrpali jednu, danas su zjapile dvije.

U tom je trenutku inspektor Bilić, prvi policajac Šipsona osjetio kako mu se aktivira dvanaesto čulo za opasnost. Njemu ovo više nije mirisalo na lošu gradnju niti na stare temelje. Ovo je bilo nešto drugo.

Samoinicijativno, bez dozvole i bez kacige, spustio se u jednu od rupa. Dolje je zrak bio gust, ljepljiv i topao. Napravio je dva koraka i ugazio ravno u govno jednog Gumigluida.

Zastao je. Pogledao đon. Osmijeh mu se razlio licem.

– Imam te, mamicu ti! – viknuo je pobjedonosno.

Čuvstva koja su ga u tom trenutku preplavila teško su opisiva.

Naime, oduvijek je Bilić slutio kako nije ovdje zbog pravilnika, čina i značke, već je značajna figura u većoj, skrivenoj shemi. Kojoj? Nije umio reći. Čak niti naslutiti. Strpljivo čekao da mu se otkrije poslanstvo.

Ali---

godine su prolazile, a ništa se nije događalo. Ništa bitno. Samo novi dosjei, sitni prekršaji, bijedna kaznena djela bez dubine i smisla. Papir na papir. Procedura na proceduru.

Zašao je u kasne četrdesete i već je počeo dobrano sumnjati. Sve je češće o sebi mislio kao o tipu u stihu: gentleman who thinks he has a mission.
Čovjeka se lako zavara, znao je. Sebe još lakše.
Zavarava li se? Možda njegovo poslanstvo ipak ne postoji.
Možda je on tek osrednji javni službenik. Nikakav super-policajac, nikakav izabrani. Samo još jedan u nizu koji je prkosio kozmičkim zakonima i promašio vlastitu sudbinu.
Čisteći Glock 19, sve je češće okretao cijev pištolja prema vlastitom licu.
To bleed or not to bleed, that is the question, pitao se.

I tako, dok je stajo u mraku crne rupe, sa ručnom baterijom u ruci i cipelom u dreku, preplavljen osjećajem sreće u glavu mu je bio isporučen čitav paket spoznaje:
znao je da stoji u debelom govnu jednog Glumida, i to Glumida koji se odaziva na ime Keron. Znao je za sudbinu Giganta XPL, Limenog i Kardana 1. Znao je za sukob između Ioneska i Astroma.
Čak je znao da je Astrom tucao Makabu na Grengedovu žalost.
Sve je znao. I znao je što mora učiniti.

- 12:49 - Vox popljuvi (2) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>