| < | veljača, 2026 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | |
Veljača 2026 (4)
Siječanj 2026 (4)
Prosinac 2025 (8)
Studeni 2025 (6)
Listopad 2025 (5)
Rujan 2025 (5)
Kolovoz 2025 (1)
Srpanj 2025 (1)
Lipanj 2025 (2)
Svibanj 2025 (8)
Travanj 2025 (5)
Ožujak 2025 (2)
Veljača 2025 (1)
Siječanj 2025 (3)
Prosinac 2024 (3)
Studeni 2024 (1)
Listopad 2024 (4)
Rujan 2024 (5)
Kolovoz 2024 (2)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (2)
Svibanj 2024 (5)
Travanj 2024 (8)
Ožujak 2024 (4)
Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (4)
Prosinac 2023 (5)
Studeni 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (4)
Kolovoz 2023 (6)
Srpanj 2023 (1)
Lipanj 2023 (3)
Svibanj 2023 (5)
Travanj 2023 (5)
Ožujak 2023 (4)
Veljača 2023 (3)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (1)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (6)
Rujan 2022 (6)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (3)
Svibanj 2022 (3)
Travanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2022 (1)
Trenutno posjetitelja
Sveukupno posjetitelja
Opis bloga
Kratka priča, poezija
Upozorenje
Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom
Čitatelji o blogu
Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata
Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano
Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka
Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth
Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory
di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg
Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin
sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine
u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth
Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja
Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v
samo ti roštaj! :)
- danijela1
čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz
zastrašujuća slika!
- jelenaslak
huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak
idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga
- danijela1
Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin
vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci
...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1
jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic
Ovo je trunku... disturbed
- Igness
jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg
odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall
...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina
Huc, u čemu je problem?
- Nemanja
čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice
huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo
e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF
kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina
Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic
doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina
wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina
Kontakt:
12.02.2026., četvrtak
KRMENADLI PROŠLOSTI 6
Grad se prašio od aktivnosti. Lopate su sijevale, tačke škripuckale, ljudi su kopali zemlju po sedam brda i trpali je u rupe s onim posebnim žarom koji obično dolazi iz ideološke ili religijske zaslijepljenosti. Zna se: tko kontrolira narativ kontrolira i ljude.
Ipak, unatoč izvanrednom odazivu, učinkovitosti, znoju, domoljubnim i navijačkim pjesmama broj rupa se udvostručio. Tamo gdje su jučer zatrpali jednu, danas su zjapile dvije.
U tom je trenutku inspektor Bilić, prvi policajac Šipsona osjetio kako mu se aktivira dvanaesto čulo za opasnost. Njemu ovo više nije mirisalo na lošu gradnju niti na stare temelje. Ovo je bilo nešto drugo.
Samoinicijativno, bez dozvole i bez kacige, spustio se u jednu od rupa. Dolje je zrak bio gust, ljepljiv i topao. Napravio je dva koraka i ugazio ravno u govno jednog Gumigluida.
Zastao je. Pogledao đon. Osmijeh mu se razlio licem.
– Imam te, mamicu ti! – viknuo je pobjedonosno.
Čuvstva koja su ga u tom trenutku preplavila teško su opisiva.
Naime, oduvijek je Bilić slutio kako nije ovdje zbog pravilnika, čina i značke, već je značajna figura u većoj, skrivenoj shemi. Kojoj? Nije umio reći. Čak niti naslutiti. Strpljivo čekao da mu se otkrije poslanstvo.
Ali---
godine su prolazile, a ništa se nije događalo. Ništa bitno. Samo novi dosjei, sitni prekršaji, bijedna kaznena djela bez dubine i smisla. Papir na papir. Procedura na proceduru.
Zašao je u kasne četrdesete i već je počeo dobrano sumnjati. Sve je češće o sebi mislio kao o tipu u stihu: gentleman who thinks he has a mission.
Čovjeka se lako zavara, znao je. Sebe još lakše.
Zavarava li se? Možda njegovo poslanstvo ipak ne postoji.
Možda je on tek osrednji javni službenik. Nikakav super-policajac, nikakav izabrani. Samo još jedan u nizu koji je prkosio kozmičkim zakonima i promašio vlastitu sudbinu.
Čisteći Glock 19, sve je češće okretao cijev pištolja prema vlastitom licu.
To bleed or not to bleed, that is the question, pitao se.
I tako, dok je stajo u mraku crne rupe, sa ručnom baterijom u ruci i cipelom u dreku, preplavljen osjećajem sreće u glavu mu je bio isporučen čitav paket spoznaje:
znao je da stoji u debelom govnu jednog Glumida, i to Glumida koji se odaziva na ime Keron. Znao je za sudbinu Giganta XPL, Limenog i Kardana 1. Znao je za sukob između Ioneska i Astroma.
Čak je znao da je Astrom tucao Makabu na Grengedovu žalost.
Sve je znao. I znao je što mora učiniti.